{"id":1,"date":"2025-01-23T10:42:51","date_gmt":"2025-01-23T10:42:51","guid":{"rendered":"http:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/?p=1"},"modified":"2025-01-24T15:35:50","modified_gmt":"2025-01-24T15:35:50","slug":"noi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/2025\/01\/23\/noi\/","title":{"rendered":"NOI"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Posljednjih nekoliko dana moj urednik postao je dosadan koliko me je pritiskao da osmislim negativca za strip reviju koju radimo. Volim svoj posao, ali ima dana kada inspiracija naprosto ne dolazi. Trudim se tada, pustim misli da odlutaju, da iz daljine na krilima ma\u0161te dojezdi ne\u0161to novo i da onda taj novitet prenesem u blok za crtanje.<\/p>\n\n\n\n

Tako je bilo i pro\u0161le no\u0107i. U po\u010detku, koliko god se trudio da smislim ne\u0161to originalno, inspiracija nije dolazila. Malo po malo prelazio sam u to svoje stanje transa i u meni se po\u010dela ra\u0111ati ideja \u010diji su se obrisi mogli vidjeti na papiru koji se nalazio preda mnom. Bez obzira na to \u0161to sam bio zadovoljan, jer mi je ma\u0161ta napokon proradila, nisam mogao da se izborim sa snom i vrlo brzo mi sve pred o\u010dima postade nejasno i maglovito. Utonuh u san…<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Alo! Tupane! Ustaj, bre, nemam ja \u010ditavu no\u0107! \u2013 bilo je prvo \u0161to sam \u010duo dok sam poku\u0161avao da otvorim o\u010di, a neko nastavljao uporno da me drmusa.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Napravio si haos, pa sada spava\u0161 snom pravednika. Ja treba da ispravljam tvoje gre\u0161ke. Na noge, ljen\u010dugo!<\/p>\n\n\n\n

Gledam ko to vri\u0161ti na mene i prosto ne vjerujem ro\u0111enim o\u010dima. Na mom radnom stolu stoji pravi pravcati patuljak. Velikog nosa i za\u0161iljenih u\u0161iju, obu\u010den u plavu ko\u0161ulju i teget pantalone, sa crvenom \u0161apkom na glavi i notesom u rukama. Gledao je \u010das u moj blok za crtanje, \u010das u mene i ne\u0161to zapisivao u svoj notes.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Jesi li se rasanio? Nemam ja sve vrijeme ovoga svijeta. Hajde da se damo na posao, da vidimo \u0161ta to imamo ovdje.<\/p>\n\n\n\n

Poku\u0161avam da se u\u0161tinem kako bih se probudio iz ovog sna, ali ne poma\u017ee, patuljak je i dalje tu pred mojim o\u010dima. Nagnuo se naprijed i pa\u017eljivo motri crte\u017e na kojem sam radio prethodne no\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Da \u010dujem \u0161ta je mladi gospodin izvolio nacrtati pro\u0161le no\u0107i? Po ja\u010dini NOI alarma reklo bi se da se radi o nekom divu. Je li tako?<\/p>\n\n\n\n

Gledam zbunjeno u njega i ne razumijem ni rije\u010d od onoga \u0161to govori. Iznenada se udari notesom po glavi.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Oprosti, nisam se ni predstavio. Garibaldi, pripadnik Svjetske policije, Odsjek za odbjegle ideje. \u0160ta je? \u010cudi te ime? Djed po majci bio je Italijan, pa eto njemu u sje\u0107anje.<\/p>\n\n\n\n

Prihvatam ispru\u017eenu ruku kojom po\u010dinje energi\u010dno da drmusa moju.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Da \u010dujem tvoje ime, mladi\u0107u?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Nikolaj, strip crta\u010d, zapo\u0161ljen u \u201eKometakomiksu\u201c. Ne razumijem kakav Odsjek za odbjegle ideje pominjete i kakva je to Svjetska polciija.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Uf! Vidim ja da \u0107e ova no\u0107 biti duga. Ti si od onih \u0161to sporo kapiraju, a? Ili pak voli\u0161 da se pravi\u0161 lud. Najgori ste mi vi slikari. Svake nedjelje imamo neki problem sa vama. Pro\u0161log mjeseca je jedan tvoj kolega iz Japana, dok je crtao, usnio troglavu a\u017edaju. Ta spodoba je kasnije pobjegla iz njegove glave. Mo\u017ee\u0161 misliti! Eeej, troglava a\u017edaja! I kako nju danas savladati? Danas kada nema vitezova u oklopima! NOI alarm je urlao non-stop. Tri dana smo on i ja sjedjeli ovako, sve dok se di\u010dni gospodin nije sjetio svoje ideje i onda smo uspjeli da je obuzdamo. Za to vrijeme a\u017edaja je \u017earila i palila. Morali smo pokrenuti sve veze kako bi svijet uvjerili da je do\u0161lo do erupcije vulkana. \u0160to se fino ne ugledate na pisce, oni kada zavr\u0161e sa pisanjem, lijepo sklope korice i to je to, a ne kao vi.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ja ne razumijem \u0161ta se ovdje doga\u0111a! \u0160ta sam to pogrije\u0161io i kakav NO…ne\u0161to alarm uporno pominjete?<\/p>\n\n\n\n

Patuljak po\u010de da lista notes dok ne prona\u0111e odre\u0111enu stranicu.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Pa dobro, majku mu poljubim! Ti si neki glup \u010dovjek, \u010dudo da si mogao da izma\u0161ta\u0161 ovako opasnog stvora. Postoji ne\u0161to \u0161to se zove Pravilnik o idejama i po \u010dlanu 32 tog pravilnika svaki tvorac ideje du\u017ean je istu \u010duvati pod stalnim nadzorom. U slu\u010daju da mu ideja pobjegne, za sve eventualne neprijatnosti usljed njenog bjekstva, odgovoran je isklju\u010divo idejo-tvorac. Isti je du\u017ean da se stavi na raspolaganje slu\u017ebenicima odsjeka za odbjegle ideje, to bi bila moja malenkost. \u0160to se ti\u010de NOI alarma to je poseban alarm koji reaguje na n<\/strong>eidentifikovane o<\/strong>dbjegle i<\/strong>deje. Je li sada sve jasno?<\/p>\n\n\n\n

Blijedo sam gledao u patuljka koji je iz trena u tren postajao sve nervozniji. Svakog \u010dasa sam o\u010dekivao da mi sko\u010di za vrat.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Recimo da po\u010dinjem da shvatam stvari. Na koji na\u010din Vam mogu pomo\u0107i?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Napokon! Ve\u0107 smo izgubili previ\u0161e dragocjenog vremena. Ideje \u017eive u umovima stvaralaca ili, pak, na papiru kao zapisane ili nacrtane. Dok god su na papiru ili u umu, potpuno su bezopasne. U rijetkim situacijama, kada osoba koja krene da prenese svoju zamisao iz ma\u0161te na papir, popusti svojom pa\u017enjom ili usni, ideja mo\u017ee iskoristiti taj tren i iskrasti se iz uma svog tvorca. Ideja koja jednom pobjegne mo\u017ee se obuzdati samo ako je se njen autor opet sjeti i prenese je do kraja na papir. U tom trenutku odbjegla ideja gubi svoje tijelo i nastavlja da \u017eivi zatvorena na papiru. Zato olovku u ruke i da poku\u0161a\u0161 da se sjeti\u0161 ovog tvog stvora. Znam da se sada ne sje\u0107a\u0161 ni\u010dega osim mutnih obrisa, zato se potrudi i razmisli \u0161ta te uop\u0161te natjeralo da kreira\u0161 ovu spodobu i o \u010demu si mislio u trenutku kada si je crtao.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Radio sam na novom negativcu za ovomjese\u010dni broj stripa. Znam da je to trebalo biti neko mitsko bi\u0107e. Po ovome \u0161to vidim na papiru mora da je bio neki div, vidim da je trebalo da ima toljagu, ali \u0161ta i kako dalje nisam siguran.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Misli! Po\u010dni da mu crta\u0161 toljagu, mo\u017eda se sjeti\u0161 jo\u0161 ne\u010dega. Koliko je o\u010diju imao? Koliko pari ruku?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Kako bre koliko? Pa valjda dva oka i par ruku.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Osim \u0161to djeluje\u0161 tupavo, nisi mi ni ne\u0161to ma\u0161tovit tip. Dobro je! Mo\u017eda se ova gu\u017eva rije\u0161i i ranije nego \u0161to sam o\u010dekivao. Hajde navali, crtaj svog diva. Kako je bio obu\u010den?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 \u010cek, \u010dek mislim da se radilo o \u0161umskom divu koji \u017eivi u kro\u0161njama d\u017einovskog drve\u0107a i odje\u0107u pravi od grana i li\u0161\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Crtaj onda! \u0160to zabu\u0161ava\u0161?! \u010cim ga zavr\u0161i\u0161, pozva\u0107u centralu da provjerim je li se alarm ugasio. Je li bio opasan taj div? Kakvi su mu zubi bili? \u0160ta je imao na nogama? Da li je imao stoma\u010dinu…<\/p>\n\n\n\n

Dok crtam detalj po detalj, Garibaldi nastavlja da me bombarduje pitanjima. Na neka mi treba puno vremena da se sjetim \u0161ta bi mogao biti odgovor. Shvatao sam, u hodu, da su neki detalji pogre\u0161ni, te bih se vra\u0107ao i popravljao ih. Minuti su odmicali i primijetio sam da napolju svi\u0107e. Garibaldi je vidio da gledam kroz prozor i dodatno se unervozio.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Joj, izgubih cijelu no\u0107! Nemoj da zabu\u0161ava\u0161 sada, blizu smo kraja. Da\u0107e bogovi da smo na pravom putu, ina\u010de \u0107e nastati haos. Ko zna kakvu je do sada \u0161tetu ovaj tvoj div napravio. Ne smijem da nazovem centralu da pitam.<\/p>\n\n\n\n

Nastavljam da radim i kroz nekoliko minuta sa crte\u017ea me gleda div. Ispao je puno bolji nego \u0161to sam se nadao. Patuljak ushi\u0107eno lupka dlanovima.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 To mora da je to, pozva\u0107u centralu.<\/p>\n\n\n\n

Vadi iz d\u017eepa pantalona ogromnu zelenu slu\u0161alicu, pitam se kako je uop\u0161te mogla da stane u njegov maleni d\u017eep.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Centrala! Ovdje Garibaldi. Mo\u017ee li provjera NOI alarma? \u2013 nekoliko trenutaka napeto i\u0161\u010dekujemo odgovor \u2013 Pi! Do vraga, negdje smo pogrije\u0161ili.<\/p>\n\n\n\n

U tom trenutku sam se dosjetio \u0161ta nedostaje crte\u017eu. U donjem desnom uglu stavljam svoj potpis \u2013 Kaj, nadimak koji nosim od djetinjstva i kojim potpisujem sve svoje radove. Odjednom se \u010duje povik iz slu\u0161alice koji i ja \u010dujem i Garibaldijevo lice po\u010dinje da se \u0161iroko osmjehuje.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Napokon! Hvala na informacijama kolega i oprostite na smetnji. Vidimo se na poslu.<\/p>\n\n\n\n

Vra\u0107a slu\u0161alicu u d\u017eep i veselo poskakuje pru\u017eaju\u0107i mi ruku.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Bravo mom\u010de, prijatno si me iznenadio. Moram priznati da ispo\u010detka nisam vjerovao u tebe. Od sada pamet u glavu i da se ovo nikada vi\u0161e ne ponovi. Jasno?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Jasno…<\/p>\n\n\n\n

Samo \u0161to to rekoh, on posko\u010di i iz drugog d\u017eepa pantalona izvu\u010de crvenu zvi\u017edaljku i, prije nego \u0161to u nju dunu, posljednji put mi se osmjehnu.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Zbogom! Nadam se da se nikada vi\u0161e ne\u0107emo vidjeti.<\/p>\n\n\n\n

U tom trenu sve mi se zamuti pred o\u010dima i izgubih svijest…<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure>\n<\/div>\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Kada sam se probudio, na stolu ispred mene nalazio se crte\u017e diva. Dovr\u0161en i potpisan. Nije bilo ni traga od \u010dudnog patuljka Garibaldija. Da li sam izgubio razum ili je sve ovo bio samo san? Kako sam u snu mogao ovako detaljno nacrtati diva? Dok se divim svom djelu i tra\u017eim telefon kako bih javio radosnu vijest uredniku, do mene dopire glas spikerke sa televizije koja uzbu\u0111eno saop\u0161tava hitne vijesti i ja prekidam svaku radnju i pa\u017eljivo slu\u0161am.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Prethodne no\u0107i, u strogom centru grada, potpuno su se uru\u0161ila dva napu\u0161tena skladi\u0161ta. Istraga o tome kako se to dogodilo je u toku. Iz policije ka\u017eu da su ih obavijestili da je do\u0161lo do manjeg zemljotresa, kojeg ve\u0107ina stanovni\u0161tva nije ni bila svjesna. Epicentar zemljotresa se nalazio ba\u0161 na mjestu gdje su se nalazila skladi\u0161ta. Me\u0111utim, na\u0161oj redakciji javila su se dva o\u010devica sa nevjerovatnom pri\u010dom o podivljalom d\u017einovskom monstrumu koji je uni\u0161tio skladi\u0161ta. Zaintrigiran ovom dojavom, na\u0161 novinar je poku\u0161ao da utvrdi njenu istinitost. Ispostavilo se da su ti navodni o\u010devici dva dobro poznata pijanca iz kraja, te da je, bez obzira na svu dobru volju, te\u0161ko povjerovati u njihovu pri\u010du o ru\u0161ila\u010dki nastrojenom monstrumu. Ne sumnjamo da \u0107e teoreti\u010darima zavjere ovaj slu\u010daj biti i te kako zanimljiv. Zato ne mijenjajte kanal, uskoro slijedi detaljniji izvje\u0161taj…             <\/p>\n\n\n\n

Pomenuta skladi\u0161ta su se nalazila u neposrednoj blizini mog stana. Zbunjen, pogledao sam u crte\u017e poku\u0161avaju\u0107i da prona\u0111em odgovor na pitanja koja su me mu\u010dila. Mogao sam se zakleti da mi se div \u0161eretski osmjehnuo i namignuo, a potom na kratko prislonio ka\u017eiprst na usne daju\u0107i mi znak da je bolje da \u0107utim. Ve\u0107 idu\u0107eg trena crte\u017e je opet postao nepokretan, ali ja sam donio \u010dvrstu odluku da poslu\u0161am divov savjet i o prethodnoj no\u0107i nikom ne govorim.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Posljednjih nekoliko dana moj urednik postao je dosadan koliko me je pritiskao da osmislim negativca za strip reviju koju radimo. Volim svoj posao, ali ima dana...<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":154,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-1","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-fantasticne-price"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":155,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1\/revisions\/155"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/154"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}