{"id":168,"date":"2025-02-02T11:03:01","date_gmt":"2025-02-02T11:03:01","guid":{"rendered":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/?p=167"},"modified":"2026-01-30T21:48:24","modified_gmt":"2026-01-30T21:48:24","slug":"pocetak-plavi-trag","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/2025\/02\/02\/pocetak-plavi-trag\/","title":{"rendered":"Po\u010detak (Plavi trag)"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Profesor Jovanovi\u0107 je ve\u0107 pet godina ispunjavao uslove za odlazak u penziju, ali je i dalje insistirao da radi na fakultetu. U\u017eivao je u dru\u017eenju sa mladima. To su bili jedini trenuci kada se osje\u0107ao \u017eivim. Studenti su prosto hrlili na njegova predavanja jer su znali da ona nalikuju nekom starom krimi filmu.<\/p>\n\n\n\n

Obi\u010dno bi naglo u\u0161ao u amfiteatar. Do\u010dekala bi ga ti\u0161ina. Svi su znali \u0161ta slijedi \u2013 jedna od brojnih epizoda iz prakse prekaljenog stru\u010dnjaka sudske medicine.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Te godine ljeto je bilo neobi\u010dno vrelo, nije se moglo du\u017ee od tri sekunde stajati van hlada, a da \u010dovjeku mozak ne proklju\u010da. Ba\u0161 jednog takvog julskog jutra dobio sam poziv. Dogodio se stravi\u010dan zlo\u010din u centru grada…<\/p>\n\n\n\n

Re\u010denice su silazile sa profesorovih usta kao voda \u0161to prelazi sa vodeni\u010darskog kamena i on bi vezao pri\u010du. Napetost u amfiteatru je bila opipljiva toliko da se mogla no\u017eem rezati, sve dok se, poslije nekog vremena, ne bi probudili iz transa i pripovjeda\u010d i slu\u0161aoci. Tada bi shvatali da je vrijeme predavanja odavno isteklo i budu\u0107i ljekari odlazili bi ku\u0107i sa pri\u010dom svog mentora na pameti, poku\u0161avaju\u0107i sami da doku\u010de rasplet misterije o kojoj su upravo slu\u0161ali.<\/p>\n\n\n\n

Jedan od brojnih redovnih posjetilaca ovih predavanja bio je i Milovan Nedeljkovi\u0107, student pete godine medicine i ljubitelj misterija u svim oblicima. Jo\u0161 od ranog djetinjstva krasio ga je analiti\u010dki um i britka inteligencija koja mu je pomogla da bude jedan od najboljih u\u010denika. Njegova du\u0161a kao da se hranila time da uvijek tra\u017ei odgovore na pitanja iz raznih sfera \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n

U profesoru Jovanovi\u0107u vidio je svog idola. \u017delio je da radi njegov posao jer je osje\u0107ao da \u0107e samo tako prona\u0107i na\u010din da utoli tu glad koja ga je oduvijek proganjala. Svakoga dana kupovao je dnevna izdanja cjelokupne \u0161tampe i pa\u017eljivo \u010ditao rubrike crne hronike. Vadio je isje\u010dke o slu\u010dajevima koji su bili komplikovaniji i pratio njihov razvoj. Znao je da policija mnogo toga krije od \u0161tampe, ali se ipak trudio da ima pretpostavke na osnovu informacija koje su bile javno dostupne, a potom bi, kada bi se slu\u010daj zaklju\u010dio, provjeravao ispravnost svojih teza. Prijatelji su mu govorili da je bizaran i da na taj na\u010din pla\u0161i okolinu. Ni\u0161ta ga nije pokolebalo i nastavio je sa svojom opsesijom…<\/p>\n\n\n\n

Na po\u010detku akademske godine znao je da \u0107e susresti \u010dovjeka koji je legenda medicinskog fakulteta i na prvo predavanje je do\u0161ao sat vremena ranije, samo da bi mogao da zauzme mjesto u prvom redu. \u017delio je da posmatra, \u010duje i upije svaku sitnicu koju profesor izgovori.<\/p>\n\n\n\n

Pred njime se nalazio krhki starac koji je prije izgledao kao da je jednom nogom u grobu nego li da je najve\u0107i ekspert na polju sudske medicine.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Kolege moje drage, u na\u0161em poslu od presudnog zna\u010daja je ma\u0161ta. \u010covjek koji je prazan i bez ideja nikako ne mo\u017ee biti dobar ljekar, a kamoli dobar sudski vje\u0161tak. \u010cinjenice \u010dine granice na\u0161eg putovanja, ali ideje koje kreira mozak su na\u0161a zvijezda vodilja i one nam osvetljavaju put…<\/p>\n\n\n\n

Predavanje za predavanjem donosila su pregr\u0161t zanimljivih slu\u010dajeva, \u0161to iz pro\u0161losti, \u0161to iz sada\u0161njosti javnog \u017eivota. Prethodne sedmice bilo je pri\u010de o \u201eUbici sa plavom trakom\u201c, kako su ga mediji oslovljavali.<\/p>\n\n\n\n

Naime, za nepunih mjesec dana dogodila su se \u010detiri ubistva \u0161irom grada, po\u010dinjena maltene na identi\u010dan na\u010din. Sve \u017ertve su stradale u svom domu, na nekoliko koraka od ulaznih vrata. Bile su zadavljene ne\u010dim \u0161to je na vratu ostavljalo plavi trag. Slu\u010dajevi nisu djelovali me\u0111usobno povezani jer su sva \u010detiri ubistva bila locirana u razli\u010ditim krajevima grada i radilo se o osobama koje nisu imale ni\u0161ta zajedni\u010dko. <\/p>\n\n\n\n

Na \u017ertvama nije bilo tragova borbe. Nije bilo sumnjivih otisaka na le\u0161evima stradalih, niti je postojao na\u010din da se utvrdi ta\u010dno sredstvo kojim su zlo\u010dini bili po\u010dinjeni. Posebno je \u010dudilo \u0161to ni kom\u0161ije stradalih ni\u0161ta nisu primijetile. Jedina sli\u010dnost me\u0111u \u017ertvama bila je ta da se radilo o osobama koje su bile samci.<\/p>\n\n\n\n

U \u0161tampi se dosta \u0161pekulisalo i iz dana u dan su se pojavljivale nove teorije, dok je policija ostala nijema, ne \u017eele\u0107i da naru\u0161i tok istrage time \u0161to bi po\u010diniocu otkrili dokle su odmakli u istrazi. Malobrojni su znali istinu \u2013 policija je tapkala u mjestu i svi dosada\u0161nji napori su propali, slu\u010daj se nalazio u \u0107orsokaku. Jedina nada je polagana u ispitivanje plave materije na\u0111ene na vratu \u017ertava, \u010diji je uzorak uzet i poslat u Njema\u010dku. Na nalaz se moralo \u010dekati jo\u0161 petnaest dana i svi su strepjeli da li \u0107e slu\u010daj biti rije\u0161en prije nego \u0161to se desi jo\u0161 jedan zlo\u010din.<\/p>\n\n\n\n

Zato je profesor Jovanovi\u0107 rije\u0161io da izlo\u017ei fragmente slu\u010daja studentima, u nadi da \u0107e neko od njih svojom idejom unijeti malo svjetlosti u ovu tminu. Bio je to potez o\u010dajnika…<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Eto kolege, \u010duli ste sve \u0161to ja znam o slu\u010daju. Dobro, nije ba\u0161 apsolutno sve, ali dovoljno da vam mozgovi budu okupirani do narednog predavanja. Tada \u017eelim da \u010dujem najsmjelije teorije. Ko zna, mo\u017eda me\u0111u vama sjedi neko ko i ne sluti kakav dar u sebi nosi.<\/p>\n\n\n\n

Dok je posmatrao kako profesor napu\u0161ta amfiteatar, Milovan skoro da je mogao da \u010duje kako mu ne\u0161to bubnji u u\u0161ima. Dobio je priliku da se doka\u017ee pred svojim idolom i ne\u0107e je propustiti. Ideje su mu se kovitlale u glavi. Napustio je zgradu fakulteta kao u stanju transa, listaju\u0107i bilje\u0161ke o slu\u010daju koje je notirao na predavanju. Sve vrijeme dok je slu\u0161ao referat, imao je osje\u0107aj kako mu je ne\u0161to na domak ruke. Ne\u0161to \u0161to mu je zvu\u010dalo tako poznato. Osje\u0107ao je da mo\u017ee ne samo da pomogne, ve\u0107 i da rije\u0161i ovaj slu\u010daj\u2026<\/p>\n\n\n\n

U gradskom prevozu svi su ga posmatrali kao \u010dudaka dok je u bilje\u0161kama ne\u0161to crtao i pravio \u0161emu. Napravio je listu stvari koje mora da provjeri prije narednog predavanja i po\u010de\u0107e ve\u0107 ve\u010deras…<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Tri sata poslije pono\u0107i, dva dana kasnije<\/em><\/p>\n\n\n\n

Jedna ideja dugo je mu\u010dila Milovana, pomaljala se stidljivo kao sunce u zimskom danu i napokon se probila. Ustao je iz kreveta i pri\u0161ao ra\u010dunaru. Nakon sat vremena pretra\u017eivanja to je bilo to. Sve kockice su se poklapale. Narednog dana posjeti\u0107e profesora…<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Recite, kolega, \u0161ta je toliko hitno da nije moglo da sa\u010deka predavanje?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Shvatio sam! Sve sam shvatio! Trebalo mi je malo vi\u0161e vremena, ali napokon sam se dosjetio \u0161ta je to \u0161to mi je uporno izmicalo.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Polako, kolega, opustite se! Smirite se i objasnite o \u010demu to govorite?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Slu\u010daj \u201eUbice sa plavom trakom\u201c, mislim da sam ga rije\u0161io!<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Kako bre mislite, rije\u0161ili?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Jednostavno, smija\u0107ete se kada \u010dujete. Svima nam je bilo ispred nosa!<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Mo\u017eete li biti malo koncizniji, kolega? Ni\u0161ta Vas ne razumijem!<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Jeste li naru\u010divali nekada ne\u0161to preko interneta? Iz inostranstva? Hit me\u0111u omladinom, mo\u017ee ba\u0161 puno novca da se u\u0161tedi. Mislim da \u0107e jednog dana to biti najrasprostranjeniji vid trgovine.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Kakve veze imaju naru\u010divanje iz inostranstva i internet sa ovim slu\u010dajem?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Joj, oprostite mi! Previ\u0161e sam uzbu\u0111en. Dostavljanje stvari naru\u010denih iz inostranstva vr\u0161e posebne kurirske slu\u017ebe koje porud\u017ebine do\u010dekuju na aerodromu i potom ih raznose do adresa naru\u010dioca. Firma DFS, lider u kurirskim poslovima u na\u0161oj zemlji, svoje po\u0161iljke obilje\u017eava tako \u0161to ih pakuje uz pomo\u0107 plavog kanapa. Shvatate sada?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 I?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Pa to je rje\u0161enje slu\u010daja! Sve \u017ertve zadavljene su u svom domu i to na korak od ulaznih vrata, bez pru\u017eenog otpora. Kako je to mogu\u0107e? Jednostavno \u2013 o\u010dekivale su tu osobu. Po\u0161to se radi o osobama koje nemaju ni\u0161ta zajedni\u010dko, morao je biti neko kome svi vjeruju. Me\u0111u njih spadaju i po\u0161tari i kurirske slu\u017ebe. Po\u0161aljite ljude da pregledaju internet istoriju na ra\u010dunarima stradalih, siguran sam da \u0107ete na\u0107i da su u posljednje vrijeme svo \u010detvoro bili korisnici usluga DFS-a. Kontaktirajte i njih i provjerite koji je kurir bio zadu\u017een za adrese stradalih. Vidje\u0107ete da se radi o istoj osobi. Eto kako je jednostavno! Mislim da je ubica prilikom dostavljanja po\u0161iljke zapo\u010dinjao razgovor sa \u017ertvama i, tek kada bi se uvjerio da su sami u stanu, odlu\u010dio bi se na dejstvovanje.<\/p>\n\n\n\n

Zavr\u0161io je izlaganje i poku\u0161avao da do\u0111e do daha, dok je profesor Jovanovi\u0107 zapanjen gledao u njega.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Kolega, zadivljen sam!<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Nema razloga, samo sam poslu\u0161ao Va\u0161 savjet i dopustio ma\u0161ti da me vodi. Poslije toga je sve bilo jednostavno, \u010dinjenice su bile tu da me dr\u017ee na zemlji.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Moram odmah pozvati inspektora koji vodi slu\u010daj, a Vama dugujemo zahvalnost jer ste vjerovatno sprije\u010dili da se ova mora nastavi.<\/p>\n\n\n\n

Milovan je imao utisak da mu lice gori, ponos je ispunio njegovo srce. Ljudi \u0107e shvatiti da nije \u010dudak, a njegova strast \u0107e napokon na\u0107i na\u010din kako da bude zadovoljena.<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Istog dana, nakon \u0161to je policija posjetila prostorije DFS-a, potvr\u0111ene su sve pretpostavke mladog studenta medicine. Svega nekoliko sati kasnije, uhap\u0161en je i pritvoren pedesetogodi\u0161nji kurir M.R, porodi\u010dan \u010dovjek o kome niko nije imao ni\u0161ta lo\u0161e re\u0107i. Nakon dvodnevnog boravka u pritvoru u i\u0161\u010dekivanju rezultata analiza, osumnji\u010deni je priznao zlo\u010din. Rekao je da je imao neopisiv poriv da kanap od po\u0161iljki obmota oko vratova klijenata. Nakon prvog ubistva, taj poriv, umjesto da se smiri, postao je jo\u0161 ja\u010di i zato je nastavio da ubija.             <\/p>\n\n\n\n

Novine su danima pisale o rje\u0161enju ovog stravi\u010dnog niza zlo\u010dina. Na Milovanov zahtjev, njegova uloga u ovom slu\u010daju je ostala poznata samo uskom krugu ljudi iz vrha policije koji su znali da vrijeme ovog darovitog mladi\u0107a tek dolazi i da \u0107e za njega svi \u010duti. Nastavio je da poha\u0111a svoja omiljena predavanja i sve je \u010de\u0161\u0107e bio posjetilac kabineta profesora Jovanovi\u0107a, postav\u0161i njegov prvi i jedini asistent.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Profesor Jovanovi\u0107 je ve\u0107 pet godina ispunjavao uslove za odlazak u penziju, ali je i dalje insistirao da radi na fakultetu. U\u017eivao je u dru\u017eenju sa...<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":295,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[],"class_list":["post-168","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-rulet-srca"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/168","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=168"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/168\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":300,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/168\/revisions\/300"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/295"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=168"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=168"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=168"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}