{"id":172,"date":"2025-02-12T07:33:06","date_gmt":"2025-02-12T07:33:06","guid":{"rendered":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/?p=172"},"modified":"2025-02-12T07:33:06","modified_gmt":"2025-02-12T07:33:06","slug":"skitnica-i-srebrnokosa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/2025\/02\/12\/skitnica-i-srebrnokosa\/","title":{"rendered":"Skitnica i Srebrnokosa"},"content":{"rendered":"\n

<\/p>\n\n\n\n

U karakteru mi je zapisano da me ne dr\u017ei mjesto. Takav sam otkada pamtim. Do\u0111em negdje i tek \u0161to se ljudi po\u010dnu navikavati na mene i ja na njih, naprosto mi dosadi i odem. Istina, negdje se vra\u0107am \u010de\u0161\u0107e, a negdje rje\u0111e. Ako ni\u0161ta drugo, moram da priznam da mi je \u017eivot zanimljiv. Upoznajem razna prostranstva i ljude. Vidim i ono o \u010demu mnogi nemaju hrabrosti da ma\u0161taju.<\/p>\n\n\n\n

Srebrnokosu sam prvi put sreo prije desetak godina. Bila je tada djevoj\u010dica od jedva godinu-dvije, k\u0107er jedinica imu\u0107noga lorda. Bez majke bje\u0161e ostala odmah na ro\u0111enju. Mo\u017eda je to bio razlog \u0161to mi je ba\u0161 ona zapela za oko. Mada, prije bih rekao da me je privukao njen neobi\u010dan izgled. Ne pamtim da sam prije nje nekada sreo osobu sa tom bojom kose, a da nije bila u poznim godinama. \u010cak ni kada ljudi osijede kosa im toliko ne sija. Ime joj ni dan-danas nisam saznao, ili sam mo\u017eda \u017eelio da za mene zauvijek ostane Srebrnokosa.<\/p>\n\n\n\n

Moj dolazak u njen kraj izazivao je strah i netrpeljivost ljudi prema meni. Osje\u0107ao sam da jedva \u010dekaju da mi vide le\u0111a, a i nekako sam uglavnom dolazio sa prvim snijegom pa su po\u010deli da vjeruju kako ba\u0161 ja donosim zimu. Jedino bi mi se ona svaki put obradovala\u2026<\/p>\n\n\n\n

Uvijek je gledala da te dane koristi sa svojim ocem koga bi tjerala da naprave zmaja i puste ga da leti. Postao sam njihov saveznik u toj igri. Voljela je da gleda kako joj zakovitlam zmaja pa ga podignem visoko dok ona upinje svojom dje\u010dijom snagom da sprije\u010di da joj ga istrgnem i odnesem nekud daleko. U\u017eivao sam u njenom veselom kikotu kad uspije da me savlada i prijalo mi je to \u0161to se bar neko raduje mojoj posjeti.<\/p>\n\n\n\n

 Tako je Srebrnokosa postala jedini razlog zbog kojeg sam sve \u010de\u0161\u0107e, protivno svojim navikama, navra\u0107ao u njen kraj. Svakog puta bivala je sve ve\u0107a, zrelija, ali i tu\u017enija. Lord je bio star i bolestan. Vi\u0161e nije pravio dru\u0161tvo svojoj mezimici u na\u0161oj igri sa zmajem. Zato sam morao da ulo\u017eim puno vi\u0161e truda kako bih uspio da izmamim koji Srebrnokosin osmijeh. Njena sjeta u\u010dinila je da vremenom i sam postanem tu\u017eniji.<\/p>\n\n\n\n

Jedne godine desilo se da do\u0111em i da ni poslije dva dana ona ne iza\u0111e iz ku\u0107e da se dru\u017ei sa mnom. Bio sam zbunjen i skrhan. Da li je to moja mala drugarica prerasla na\u0161e prijateljstvo?<\/p>\n\n\n\n

Tre\u0107eg dana se napokon pojavila. Nije vi\u0161e na njenom licu bilo ni traga od one bezbri\u017ene djevoj\u010dice. Njene krupne crne o\u010di kao da su upile svu tugu svijeta i kao da je preko no\u0107i ostarila i postala ozbiljna, u skladu sa bojom kose koju nosi od ro\u0111enja\u2026<\/p>\n\n\n\n

Pratio sam je sakriven u \u0161\u00fbmu kro\u0161nji bagremovog drvoreda koji se pru\u017eao iza njene ku\u0107e. Nosila je dvije ru\u017ee, crvenu i bijelu. Radoznalo sam i\u0161\u010dekivao \u0161ta \u0107e se dogoditi. Kome to moja drugarica ide u susret? Bila je jo\u0161 mlada da bi imala udvara\u010de, a i nije izgledala kao neko ko je zaljubljen\u2026<\/p>\n\n\n\n

Na kraju drvoreda je zastala i pri\u0161la nekom, drvenim da\u0161\u010dicama ogra\u0111enom prostoru. Napokon sam shvatio \u0161ta Srebrnokosa radi tu. Zaustavio sam dah kako se ne bih odao i naru\u0161io ovaj za nju jako va\u017ean i intiman trenutak. Spustila je ru\u017ee na dvije humke pred sobom. Kristalno svijetle suze klizile su niz njene obraze. Pri\u0161la je spomeniku i poljubila slike svojih roditelja\u2026<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Vra\u0107ala se ku\u0107i polako, pognutih ramena. Nisam je vi\u0161e mogao gledati takvu i rije\u0161io sam da se otkrijem. Uskovitlao sam njenu kosu. Ostala je nijema na to, kao da nije ni primijetila moje prisustvo. Bijesan, razletio sam se po okolini. Obilazio sam imanje i ku\u0107u, prodirao kroz sve pukotine, sve dok u potkrovlju nisam na\u0161ao njenog zmaja.<\/p>\n\n\n\n

Podigao sam ga i iz sve snage ga ponio ka vani. Pri tome sam pomjerio i koji crijep na krovu, ali nije me bilo briga. Bio sam ljut na sebe \u0161to nisam uspio nasmijati Srebrnokosu. Dok sam svoj gnijev poku\u0161avao iskaliti na zmaju koga sam tjerao sve vi\u0161e u nebo, moja drugarica je stajala u dvori\u0161tu i posmatrala taj neobi\u010dni prizor.<\/p>\n\n\n\n

Za trenutak sam se postidio i smirio. Ispu\u0161teni zmaj po\u010deo je da pada. Srebrnokosine ruke sprije\u010dile su da ne udari o tlo i vjerovatno strada. Gledao sam je kako dr\u017ei svoju najdra\u017eu igra\u010dku iz djetinjstva. Na njenom licu po\u010deo je stidljivo da se promalja osmijeh.<\/p>\n\n\n\n

Uspio sam! Ipak me nije zaboravila. \u017divnuo sam i li\u0161\u0107e je zalepr\u0161alo svuda oko nas. Ona je podigla ovla\u017eeni prst u vazduh, kako ju je nekada davno otac nau\u010dio, i odredila odakle dolazim, a potom se zatr\u010dala sa svojim zmajem pu\u0161taju\u0107i u jednom trenutku da ga opet uhvatim i ponesem visoko, dok ga je ona uz pomo\u0107 kanapa kontrolisala.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Nakon tog dana rije\u0161io sam da ostanem uz nju za sva vremena. Moja drugarica trebala je svog prijatelja kako bi opet bila sre\u0107na i ja nisam \u017eelio da je iznevjerim. \u0160to se ti\u010de ostalih krajeva svijeta, ne\u0107e oni ostati bez svojih vjetrova jer ima dosta nas skitnica koji lutamo od mjesta do mjesta, ali zato nema svaki vjetar svoju Srebrnokosu\u2026<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U karakteru mi je zapisano da me ne dr\u017ei mjesto. Takav sam otkada pamtim. Do\u0111em negdje i tek \u0161to se ljudi po\u010dnu navikavati na mene i...<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":485,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-172","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-fantasticne-price"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/172","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=172"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/172\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/485"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=172"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=172"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=172"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}