{"id":176,"date":"2025-02-24T08:40:26","date_gmt":"2025-02-24T08:40:26","guid":{"rendered":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/?p=176"},"modified":"2025-02-24T08:40:26","modified_gmt":"2025-02-24T08:40:26","slug":"strijelac","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/2025\/02\/24\/strijelac\/","title":{"rendered":"Strijelac"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Veliki rat otpo\u010deo je na dan kada je Ludvig kro\u010dio u petu deceniju \u017eivota. Tog jutra je uz prvu kafu u novinama \u010ditao proglas o mobilizaciji. Ubrzo se spremio i dobrovoljno odazvao na poziv u rat. Znao je da \u0107e monarhija imati itekako koristi od njega i njegovih mirnih ruku…<\/p>\n\n\n\n

Do prije pet godina radio je kao hirurg u najve\u0107oj bolnici u Be\u010du, a sada sa svojim pukom napreduje ka Sremu. Za nepunih mjesec dana stekao je sna\u017enu reputaciju u vojsci. Nije bilo mete na rastojanju do tri stotine i pedeset koraka koja je mogla izbje\u0107i njegov, iz pu\u0161ke ispaljen, hitac.<\/p>\n\n\n\n

Muk ga je pratio gdje god bi i\u0161ao, kao da su i saborci strahovali od vi\u017eljastog, prosijedog strijelca sa crnim rukavicama, koje je navla\u010dio uvijek prije nego bi uzeo svoju pu\u0161ku u ruke. Te “crne ruke”, kako su ga zvali saborci, sijale su smrt u neprijateljskim redovima.<\/p>\n\n\n\n

U ratu koji se najvi\u0161e vodio borbom prsa u prsa, ili pak rovovskim pu\u0161karanjima, Ludvig je bio svirepo oru\u017eje sa bezbjedne distance. Zauzeo bi mjesto iza saboraca, na nekom uzvi\u0161enju, i kamufliran gledao kroz ni\u0161an ka neprijateljskoj liniji. Ubrzo bi po\u010deli da se ni\u017eu hici iz njegove pu\u0161ke. Sa skoro svakim hicem padao bi neko od boraca sa suprotne strane…<\/p>\n\n\n\n

Osvanulo je prozra\u010dno jutro u Sremu, austrijska vojska se spremala da otpo\u010dne svoju novu ofanzivu na Srbiju. O Srbima je Ludvig znao samo da su jako uporni i po\u017ertvovani. Na studijama je upoznao Miladina, momka iz \u0160umadije koga je otac, poznati trgovac svinjama, uputio na \u0161kolovanje u Be\u010d. On je bio toliko istrajan u namjeri da ne iznevjeri svog oca, da je za pola godine uspio ovladati jezikom i postati jedan od boljih studenata. Da su Srbi kao nacija takvi, pokazalo se ve\u0107 na samom po\u010detku rata. Hrabro su izdr\u017eali prvi udar i zato je Be\u010d bio prinu\u0111en da poku\u0161a da na Srbiju udari kroz Panoniju.<\/p>\n\n\n\n

Tog jutra, kao i svakog kada je trebalo i\u0107i u boj, ustao je rano i obrijao se. Nije \u017eelio oti\u0107i na onaj svijet zapu\u0161ten, a u ovom ratu se nikada nije znalo kada ce nai\u0107i ne\u010diji smrtni \u010das. Potom je podmazao pu\u0161ku, o kojoj je vodio ra\u010duna kao o djetetu, navukao crne rukavice i svakog trenutka o\u010dekivao pokret svog puka.<\/p>\n\n\n\n

Pukovnik Rist stao je pred svoje ljude i odr\u017eao kratak, ali energi\u010dan govor. Govorio im je kako su Srbi udarili na Austrougarsku carevinu, ubili su princa i moraju platiti to tako \u0161to \u0107e biti prega\u017eeni. \u010culi su se borbeni poklici vojnika i boj je mogao da po\u010dne…<\/p>\n\n\n\n

Po\u0161to je teren bio ravan, Ludvigu je bilo te\u017ee da prona\u0111e poziciju sa koje je mogao da bude uobi\u010dajeno ubojit. Jedino mjesto odakle je mogao da dejstvuje bila je kro\u0161nja jednog ostarjelog hrasta. Popeo se na drvo, smjestio na jednu od grana i kanapom vezao svoje tijelo za stablo, u slu\u010daju da izgubi ravnote\u017eu.<\/p>\n\n\n\n

Austrijski juri\u0161 zapo\u010deo je negdje oko deset sati. Ubrzo potom, “crne ruke” odnijele su i prvi \u017eivot tog dana. Srbi su pru\u017eali fanati\u010dan otpor i u talasima hrlili ka borbenoj liniji. Jauci, eksplozije i prasak oru\u017eja ispunili su vazduh. Krv je natapala suncem milovanu ravnicu.<\/p>\n\n\n\n

Ludvig je uo\u010dio kako se mala \u010deta od nekih petnaestak Srba izdvojila i sa boka poku\u0161ava da se pri\u0161unja njegovim saborcima. Opalio je prvi put i jedan od njih jauknu i pade. Ostali zbunjeno gledaju okolo, poku\u0161avaju da prona\u0111u ko ih je otkrio. Za to vrijeme sti\u017ee i drugi hitac, a potom i tre\u0107i. Svaki hitac onesposobio je po jednog Srbina. Onaj prvo-pogo\u0111eni ve\u0107 je ispustio du\u0161u, a onda jedan od njih spazi kako se kro\u0161nja hrasta pomjera i pokaza preostalim saborcima, koji se dado\u0161e u trk ka drvetu, istovremeno pucaju\u0107i na slijepo. Nije se uspani\u010dio, ve\u0107 je nastavio smireno da cilja i jednog po jednog da elimini\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Bili su na nekih dvije stotine koraka od njega kada ih je preostalo jo\u0161 petorica. U narednih sto koraka uspio je da zaustavi jo\u0161 dvojicu, i sada su samo trojica hitala ka njemu. Tek \u0161to je opet repetirao, po\u010deo je da ni\u0161ani jednog od preostale trojice i tada taj zastade kao da je predosjetio smrt. Podigao je glavu i \u010dinilo se da je gledao Ludviga pravo u o\u010di preko njegovog ni\u0161ana, skrivenog u kro\u0161nji. Strijelac je dr\u017eao prst na orozu, ali lice prilike koja je stajala nepokretno i \u010dekala smrt ga je prenerazilo.<\/p>\n\n\n\n

To bje\u0161e lice dje\u010daka, okupano u krvi njegovih drugova. Uniforma na njemu krojena je za nekog ve\u0107eg i starijeg, nije mogao imati vi\u0161e od petnaest godina. Gledao je u Ludviga bez straha, od smrti se vi\u0161e nije pla\u0161io. Sna\u0161la je njegove drugove, pa \u0161to ne bi i njega. \u201eDa je moj Fric \u017eiv, danas bi bio nalik ovom djetetu.\u201c Suze su mu ispunile o\u010di, a ve\u0107 narednog trena kr\u0161um mu pro\u0111e kroz vrat, pu\u0161ka mu ispade iz ruku, a tijelo omlitavi i krenu za njom…<\/p>\n\n\n\n

Strijel\u010dev le\u0161 osta sablasno da visi u vazduhu…<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Ana ga je pozvala, njihov desetogodi\u0161nji dje\u010dak vratio se iz \u0161kole i \u017eali se na nesnosne bolove u predjelu trbuha. Rekao je da mu ga obavezno po\u0161alje na pregled i ve\u0107 sat vremena kasnije nalazio se nad uspavanim tijelom svog sina.<\/p>\n\n\n\n

Hitno ga je otvorio i uklonio mu upaljeno slijepo crijevo. Dje\u010dak je iznenada tokom operacije prokrvario zbog \u010dega je ubrzano tonuo u stanje \u0161oka. U\u010dinio je sve \u0161to je bilo u njegovoj mo\u0107i, ali nije mogao da sa\u010duva \u017eivot svog djeteta. Uplakan je napustio salu i skinuo bijele hirur\u0161ke rukavice sa namjerom da vi\u0161e nikada ne operi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Bio je \u010detvrti mart hiljadu devet stotina devete godine. Poznati be\u010dki hirurg Ludvig Rajst objavio je da se povla\u010di u penziju.<\/p>\n\n\n\n

*** <\/p>\n\n\n\n

Pre\u017eivjeli dje\u010daci su klicali od sre\u0107e. Jo\u0161 nisu vjerovali da pred njima visi tijelo onoga koji ih je zamalo pa sve poslao Bogu na ispovijest. Onaj koji bje\u0161e pogledom zaustavio Ludviga, pri\u0161ao je i sa njega skinuo crne rukavice koje je potom navukao na svoje \u0161ake. Pu\u0161ku je podigao sa zemlje i dao drugu do sebe, a onda rije\u0161i\u0161e da se vrate svojim palim drugovima kako bi se uvjerili da jo\u0161 neko nije uspio da prevari smrt.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Veliki rat otpo\u010deo je na dan kada je Ludvig kro\u010dio u petu deceniju \u017eivota. Tog jutra je uz prvu kafu u novinama \u010ditao proglas o mobilizaciji....<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":493,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-176","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-ostale-price"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/176","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=176"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/176\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/493"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=176"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=176"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=176"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}