{"id":218,"date":"2025-05-13T06:30:33","date_gmt":"2025-05-13T06:30:33","guid":{"rendered":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/?p=218"},"modified":"2026-01-30T22:01:10","modified_gmt":"2026-01-30T22:01:10","slug":"bozic-milovana-nedeljkovica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/2025\/05\/13\/bozic-milovana-nedeljkovica\/","title":{"rendered":"Bo\u017ei\u0107 Milovana Nedeljkovi\u0107a"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Za Nedeljkovi\u0107e, Bo\u017ei\u0107 je oduvijek bio vi\u0161e od obi\u010dnog praznika. Jo\u0161 kao dijete, Milovan je nau\u010dio da je to dan kada se sve obaveze stavljaju po strani i kada se \u010dovjek predaje najbli\u017eima. Zato je tu tradiciju prenio i na svoju porodicu.<\/p>\n\n\n\n

Upravo je zavr\u0161io smjenu i uzeo odmor od Badnjeg dana pa sve do tre\u0107eg dana poslije Bo\u017ei\u0107a. Stigao je ku\u0107i i nestrpljivo otvorio ulazna vrata strahuju\u0107i da se Jovana i djeca jo\u0161 uvijek nisu spakovali i da bitka majke i sinova prijeti da odlo\u017ei putovanje, ali ono \u0161to je zatekao iznenadilo ga je. Na to ga instinkt nikako nije mogao pripremiti…<\/p>\n\n\n\n

U hodniku, na torbama ve\u0107im od njih samih, sjedjeli su, za put spremni, osmogodi\u0161nji Sergej i \u0161estogodi\u0161nji \u0110or\u0111e.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Maamaa, tata je stigao!<\/p>\n\n\n\n

\u2013 \u0110ole, \u0107uti i pusti mamu da zavr\u0161i spremanje! Tata, kada sti\u017eemo u vikendicu?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Da bi stigli, treba prvo da krenemo. Moram da priznam, nisam o\u010dekivao da \u0107e me ovo do\u010dekati kada sam se zaputio ku\u0107i. U najmanju ruku, o\u010dekivao sam rusvaj i haos.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ako krenemo sada, kada \u0107emo sti\u0107i?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Brzo, jako brzo! Prije mraka.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Juuupi! A koga, od nas dvojice, vodi\u0161 sjutra u Badnjake?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ooo, sto puta sam to ponovio! I\u0107i \u0107e\u0161 ti, jer je snijeg u planini veliki i \u0110ole je jo\u0161 mali. Obe\u0107avam, sljede\u0107e godine \u0107u vas voditi obojicu.<\/p>\n\n\n\n

Sergej ponosno ustade sa torbe na kojoj je sjedio i odmjeri mla\u0111eg brata kao da poku\u0161ava da mu saop\u0161ti: \u201eEto, \u010duo si! Ti si jo\u0161 dijete, a ja sam sada mu\u0161karac!\u201c, ali \u0110or\u0111e nije puno mario za to. Misli su mu bile zaokupljene svim dogodov\u0161tinama koje ga \u010dekaju.<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Brvnara sagra\u0111ena prije skoro pola vijeka predstavljala je najsvjetliju ta\u010dku u Milovanovom sje\u0107anju na djetinjstvo. Bila je jedino naslje\u0111e od njegovog pokojnog oca. Tu su godinama i\u0161li za skoro sve porodi\u010dne praznike, ali oni bo\u017ei\u0107ni su oduvijek bili posebni. Miris \u010detinarske \u0161ume kroz koju su se probijali u poku\u0161aju da prona\u0111u neki izolovani i, u takvom okru\u017eenju, zalutali cer koji bi odabrali za Badnjak, a potom i njegovo nalaganje za Badnje ve\u010de uz maj\u010dine pjesme o ro\u0111enju sina Bo\u017eijeg… Bogata trpeza i dolazak ro\u0111aka sljede\u0107eg jutra, odmah nakon bogoslu\u017eenja u seoskoj crkvi, \u010dinili su da se porodi\u010dna vikendica ispuni toplinom i grajom milih lica.<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Zimski dani su ovdje izuzetno kratkog daha i, tek \u0161to se zagazi u poslijepodne, a ono tama po\u010dinje da gospodari. Tako je i sada, dok Milovan parkira automobil ispred brvnare, a Jovana poku\u0161ava da umiri dje\u010dake na zadnjem sjedi\u0161tu.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ugrabismo u posljednji tren da stignemo, ina\u010de ko zna kako bismo potrefili vrata da otvorimo u ovom mraku. Ajmo, draga… Momci, iskrcavanje! Brod Nedeljkovi\u0107a je upravo uplovio u luku zvanu \u201eBrvnara\u201c. Svi putnici se mole da napuste palubu u \u0161to kra\u0107em roku. U protivnom \u0107e biti ka\u017enjeni.<\/p>\n\n\n\n

Uz dje\u010diji kikot otvara vrata od automobila i izlazi na svje\u017e planinski vazduh, koji mu prvo ra\u0161iri nozdrve, ali i odmah potom skupi svojom hladno\u0107om. Natovaren koferima i torbama tetura ka kolibi. Poku\u0161ava da se ne saplete o sinove koji se tiskaju iza Jovane i nestrpljivo poskakuju u i\u0161\u010dekivanju da ona napokon iz torbe izvadi klju\u010d od vikendice.<\/p>\n\n\n\n

\u010cim su otvorili ulazna vrata, umjesto memljivog ustajalog mirisa osjeti\u0161e strujanje hladnog vazduha koje u\u010dini da se Sergej i \u0110or\u0111e pripiju uz maj\u010dine noge. Bio je to znak da ne\u0161to nije kako treba…<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Mora da je neki prozor ostao otvoren pro\u0161log puta. Samo da nam se zvijeri nisu u\u0161unjale. Jovana, upali svjetlo da spustim ovaj tovar pa da odem u pregled ku\u0107e. Moram vidjeti odakle duva.<\/p>\n\n\n\n

Taman \u0161to je Milovan zavr\u0161io re\u010denicu i spustio dio torbi sa sebe, kada se \u010du neka buka iz susjedne sobe. Neko je bio tamo. Milovan se brzo otarasi ostatka tereta i dugim koracima krenu ka vratima prostorije odakle je dopirala buka.<\/p>\n\n\n\n

Soba u koju je u\u0161ao bila je prazna, jedini prozor bio je \u0161irom otvoren i razbijenog stakla, dok je kroz tminu odmicala jedna sjenka. \u010cuo je \u0161kripu snijega pod nogama tog uljeza. Brzo odmjeriv\u0161i situaciju, shvatio je da nema \u0161ansi da sustigne odbjeglu priliku koja se, izgleda, savr\u0161eno snalazila u tami i sve br\u017ee se udaljavala od brvnare. Umjesto toga, upali svjetlo i pomno osmotri prostoriju u kojoj se nalazio.<\/p>\n\n\n\n

Na podu je bilo prostrto \u0107ebe sa pohabanim jastukom, a po njemu bjehu razbacane otvorene, iskori\u0161tene konzerve hrane. Uljez je boravio ovdje ve\u0107 neko vrijeme. Jedan predmet privukao je Milovanovu pa\u017enju. Sagnuo se i podigao ga.<\/p>\n\n\n\n

U ruci je dr\u017eao crno-bijelu fotografiju na kojoj su bili njegovi pokojni roditelji. Slika je bila sa njihovog vjen\u010danja i probudi u Milovanu osje\u0107anje sjete. Nedostajali su mu svakog dana…<\/p>\n\n\n\n

Zbog \u010dega bi provalnik \u010duvao upravo ovu sliku, i kako to da je u svom tom rusvaju jedino ona bila nekako neokaljana i \u010dista? Sergej mu prekide tok misli, pri\u0111e i povu\u010de ga za nogavicu.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Tata, za\u0161to si tu\u017ean? Je li to zbog onog \u010dika koji je bio ovdje? Ja mislim da on nema ku\u0107u pa se sklonio kod nas kako bi se sa\u010duvao od zime.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ne zamaraj svoju pametnu glavicu tim stvarima! Hajde raspakujte se, nemamo \u010ditavu no\u0107. Ja odoh da pro\u0111em imanjem, eto me brzo. Jovana, provjeri da li ne\u0161to nedostaje iz ku\u0107e. Posebno obrati pa\u017enju na tatine i maj\u010dine stvari. Zanima me kako se ova fotografija ovdje obrela.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Nije gubio vrijeme u \u010dekanju odgovora svoje supruge, ve\u0107 je po\u0161ao ka automobilu da uzme baterijsku lampu, a potom se sa njom uputio ka dijelu dvori\u0161ta na koji je gledao polomljeni prozor i kuda je nestao stranac…<\/p>\n\n\n\n

Tragovi u snijegu bili su jasno vidljivi. Stavio je stopalo kraj otiska i analizirao. Uljez je nosio cipele \u010detrdeset i tri, ba\u0161 kao i on. Milovanov otisak u snijegu bio je primjetno dublji \u0161to zna\u010di da je posjetilac bar pet kila bio lak\u0161i od njega. Nastavio je da prati tragove… Primijetio je da su nepravilni, vjerovatno zato \u0161to se bjegunac ote\u017eano kretao. To je moglo biti posljedica neke povrede ili deformiteta. Do\u0161ao je do kraja imanja i na bodljikavoj \u017eici ograde na\u0161ao ne\u0161to crveno. Primakao je to o\u010dima i shvatio da se radi o vunenom dijelu garderobe. Mora da se taj dio otrgnuo prilikom bijega, dok je uljez preskakao ogradu. Otisci u snijegu nastavljali su se i van imanja, ali Milovan je rije\u0161io da odustane od dalje potrage. Sjetio se da je vrijeme praznika i da je sada na zadatku roditelja, a ne forenzi\u010dkog psihijatra.<\/p>\n\n\n\n

Kada se vratio ku\u0107i, vatra je ve\u0107 pucketala iz kamina. Jovana nije bila lijena i postarala se da \u0161to prije vrati sve u normalu. Soba u kojoj su na\u0161li skitnicu sada je bila raspremljena. Sergej je nosio lupu i izigravao detektiva analiziraju\u0107i svaki kutak prostorije, dok je \u0110ole nervozno skakutao za njime.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Zar nije bilo dosta istrage? Hajde da se igramo ne\u010deg drugog! Mama je rekla da imamo samo pet minuta, poslije treba da budemo kraj kamina i raspakujemo na\u0161 kofer. Ako tata do\u0111e, ljuti\u0107e se!<\/p>\n\n\n\n

\u2013 \u0110ole, ne budi djevoj\u010dica! Ovo je posao za mu\u0161karce! Tata \u0107e biti ponosan na mene kada otkrijem tajnu na\u0161eg provalnika.<\/p>\n\n\n\n

Dje\u010daci nisu ni primijetili da ih otac ve\u0107 neko vrijeme posmatra. Njihov dijalog u\u010dinio je da zaboravi na nemir koji je osjetio zbog ve\u010dera\u0161njeg doga\u0111aja i licem mu se razvukao osmijeh.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ako nastavi\u0161 da bude\u0161 tako uporan detektiv, mora\u0107u onog mog Jankovi\u0107a da zamijenim tobom.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Maamaa! Jesi li \u010dula ovo? Tata je rekao da \u0107u postati inspektor!<\/p>\n\n\n\n

\u2013 E, blago meni za moje momke! Kraj tri mu\u0161ke glave ja sama lo\u017eim vatru i raspakujem stvari, dok se oni igraju \u0160erloka Holmsa! Svi da ste se nacrtali ovamo! I zatvorite ta prokleta vrata! Dok se prozor ne opravi, ne \u017eelim da ih vi\u0161e iko otvara. Ohladiste mi ku\u0107u!<\/p>\n\n\n\n

Ostatak no\u0107i protekao je u porodi\u010dnoj idili Nedeljkovi\u0107a. Sadr\u017eaj iz torbi i kofera bio je brzo oslobo\u0111en i raspore\u0111en, \u0161to po ormarima, \u0161to po krevetima, stolicama i stolovima. Cijela ku\u0107a bila je opsjednuta stvarima i igra\u010dkama.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 A sada, ako nema neko pametniji predlog, da se ide na po\u010dinak. Sjutra \u0107e Sergej i tata da porane da nam donesu Badnjak, je li tako \u0110ole? Ti i ja \u0107emo da se probudimo prije nego \u0161to se vrate i da ih do\u010dekamo sa \u017eitom i pjesmom.<\/p>\n\n\n\n

\u0110ole, ve\u0107 pospan, klimnu glavom, dok se Sergej jo\u0161 jednom kao paun pro\u0161eta sobom, ponosan na \u010dinjenicu da \u0107e ujutru i\u0107i sa ocem. Potom svi poslu\u0161a\u0161e Jovanin savjet i po\u0111o\u0161e da spavaju. Jedino Milovan ostade budan cijele no\u0107i. Le\u017eao je u krevetu kraj supruge i razmi\u0161ljao o fotografiji koju je prona\u0161ao. Ne\u0161to mu nije dalo mira…<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Prije svanu\u0107a otac i sin po\u0111o\u0161e u potragu za Badnjakom. Odjekivala je \u0161uma od udaraca sjekira. U prolazu su sretali sve same ro\u0111ake i nazdravljali jedni drugima Badnji dan, prizivaju\u0107i Boga da na ovaj dan svima dobro donese. Tako sreto\u0161e i Milovanovog strica, Du\u0161ana, koji bje\u0161e brat od strica njegovog pokojnog oca Nenada.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Sinov\u010de, o\u010dekujem da poslije ru\u010dka navrati\u0161 na jednu ljutu kod svog strika. Da mi pripovijeda\u0161 \u0161ta ima u gradu, svako malo \u010ditam u novinama o nekom od tvojih uspjeha.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Naravno da \u0107u do\u0107i! Ionako se gledamo samo za Bo\u017ei\u0107.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Povedi obavezno i tu mom\u010dinu, i on je stasao da sa nama nazdravlja.<\/p>\n\n\n\n

Dje\u010dak se ispravi da bi Du\u0161an mogao dobro da osmotri koliko je on porastao od pro\u0161le godine.<\/p>\n\n\n\n

U povratku se Sergej borio sa drvetom koje je bilo dva puta ve\u0107e od njega. Vukao ga je za sobom i odbijao svaki o\u010dev poku\u0161aj pomo\u0107i. Pokaza\u0107e im svima da je on sada \u010dovjek, a ne dje\u010dak.<\/p>\n\n\n\n

Tek \u0161to stigo\u0161e do vikendice, iz nje iza\u0111o\u0161e Jovana i \u0110or\u0111e. Zasu\u0161e ih p\u0161enicom i pozdravi\u0161e svoje doma\u0107ine. Okiti\u0161e Badnjak i polo\u017ei\u0161e ga uz ulaz od ku\u0107e. Zatim se okupi\u0161e oko kamina i uz topli \u010daj i \u017eito proslavi\u0161e Badnje jutro. Nakon toga, od nespavanja iscrpljeni Milovan i od vu\u010de izmoreni Sergej lego\u0161e da spavaju…<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Podne je pro\u0161lo kada je Jovana u\u0161la da probudi supruga.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ne misli\u0161 valjda da prespava\u0161 dana\u0161nji dan? Hajde, ru\u010dak je gotov! Rekao si da mora\u0161 da posjeti\u0161 i strika Du\u0161ana, zato ustaj, ljen\u010dugo moja.<\/p>\n\n\n\n

Milovan bunovan ustade, nakratko se osvje\u017ei, te se za nekoliko minuta na\u0111e za trpezom sa \u017eenom i sinovima.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Tata, vidio sam dedu prije!<\/p>\n\n\n\n

\u2013 \u0110or\u0111e, kako to misli\u0161, vidio si dedu? Kog dedu? Misli\u0161 na strika Du\u0161ana?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ne! Ve\u0107 dedu Nenada! Virio sam kroz prozor i posmatrao na\u0161 Badnjak kada sam primijetio dedu kako stoji kraj njega i miluje ga. Pokucao sam na prozor i rekao mu da me sa\u010deka, ali dok sam oti\u0161ao do vrata njega nije bilo tu. Za\u0161to je pobjegao? I za\u0161to si me lagao kada si mi rekao da se deda pridru\u017eio babi i da su sada zajedno na nebu?<\/p>\n\n\n\n

Stajao je skamenjen i posmatrao sina, a potom Jovanu.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Otkud se ti sje\u0107a\u0161 kako deda Nenad izgleda? Bio si jo\u0161 mali kada je umro.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 E, bio je isti kao na slici koju dr\u017ei\u0161 ku\u0107i, na svom stolu. Vjeruj mi tata, ne la\u017eem te! Bio je to deda Nenad!<\/p>\n\n\n\n

Milovan je zami\u0161ljeno \u0107utao i gledao u tanjir pred sobom. Onaj nemir koji ga je cijele no\u0107i progonio opet se javio. Neko sje\u0107anje iz djetinjstva kao da je poku\u0161avalo da prodre na povr\u0161inu, i taman kada pomisli da je tu, ono opet nestane u vrtlogu uspomena.<\/p>\n\n\n\n

Sergej je rije\u0161io da se umije\u0161a i prekine tajac koji je nastao za stolom.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Mora da si vidio strika Du\u0161ana! On li\u010di na na\u0161eg dedu, ipak su bili bra\u0107a. Je li tako tata?<\/p>\n\n\n\n

Umjesto oca, odgovorila mu je majka koja je poznavala ovo stanje transa svog supruga. Mislima je bio negdje daleko od trpeze…<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Zavr\u0161avajte ru\u010dak momci, pa trk vani da pravite Sne\u0161ka dok nije do\u0161lo vrijeme da se krati Badnjak.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ali, ja moram sa tatom kod strika Du\u0161ana! Pozvao je i mene na jednu ljutu!<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Da\u0107u ti ja jednu ljutu po nosu! Mar\u0161 bre vani na snijeg!<\/p>\n\n\n\n

Pokunjeni dje\u010dak ode od stola pra\u0107en mla\u0111im bratom. Dok je Jovana sre\u0111ivala sto, Milovan je i dalje sjedio zami\u0161ljen i gledao nekud u prazno…<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Zamolio je strica Du\u0161ana da ostanu sami. Ispri\u010dao mu je za sino\u0107nji doga\u0111aj i za \u0110oletov susret sa nekim ko li\u010di na djeda Nenada, a zatim mu je rekao da ima sje\u0107anje na jedan Bo\u017ei\u0107, prije tridesetak godina, dok je bio jedva ne\u0161to stariji od Sergeja. Tada je njegov otac za Badnji dan dobio \u010destitku koja ga je rasplakala. Dugo mu je trebalo da se sjeti toga, ali sada je napokon sve isplivalo iz zaborava.<\/p>\n\n\n\n

Otac je stajao kraj prozora i na dnevnoj svjetlosti posmatrao \u010destitku. Skoro \u010ditav dan je proveo u toj pozi. Milovao ju je kao da je osoba i tiho plakao. Milovan je pitao majku \u0161ta je ocu, zbog \u010dega je tu\u017ean? Rekla mu je da tata pla\u010de od sre\u0107e. Dalji razgovor na tu temu bio je zabranjen. Znao je samo da je otac razglednicu te zime uvijek dr\u017eao u d\u017eepu svog d\u017eempera.<\/p>\n\n\n\n

Nakon toga, vi\u0161e je nikada nije vidio, niti se ne\u0161to tako ponovilo narednih godina. Osje\u0107ao je da je ta \u010destitka, na \u010dudan na\u010din, u tijesnoj vezi sa ovim \u0161to im se sada doga\u0111a…<\/p>\n\n\n\n

Du\u0161an je gledao Milovana zami\u0161ljen i kao da je oklijevao sa odgovorom.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Vidi\u0161, ne znam kako da otpo\u010dnem… Nadao sam se da \u0107u ovu pri\u010du ponijeti u grob, ba\u0161 kao \u0161to su je i tvoji roditelji ponijeli. Tvoj otac, Nenad, nije bio jedino dijete svojih roditelja. Njegov otac, a moj stric, Milovan, po kome si ti dobio ime, stradao je u Drugom svjetskom ratu. Nije poginuo od \u0160vabe, nego od ruke svog kom\u0161ije. Zna\u0161 dobro da su se tada, osim sa fa\u0161istima, na\u0161i mlatili i izme\u0111u sebe. E, tako i tvoj djed izgubi glavu. U tom trenutku, Nenad je imao svega tri godine, a tvoja baka ostade udovica sa stomakom do zuba. U crnini je bila kada je rodila svog drugog sina, kome nadjenu ime Predrag. Kako se rat zavr\u0161io, sve te kom\u0161ijske razmirice i ludo ba\u010deni \u017eivoti bjehu zaboravljeni i niko nije odgovarao za smrt tvog oca, mada su svi dobro znali da je krvnik bio jedan od prvih kom\u0161ija. Tvoja baba, pokoj joj du\u0161i, uspjela je da podigne oba sina tako da se ne vidi da im nedostaje mu\u0161ka ruka u vaspitanju. Odbila je ponudu mog oca da joj prona\u0111u novog mu\u017ea i ostala vjerna Milovanu do same smrti. Nenad i Predrag, pak, bjehu dvije suprotnosti. Dok je tvoj otac oduvijek bio plahe naravi i lak da plane, Predrag bje\u0161e mio i stalo\u017een. Znam da ti Nenada ne pamti\u0161 takvog, ali takav je bio sve do doga\u0111aja koji \u0107e im promijeniti \u017eivote…<\/p>\n\n\n\n

Starac tu zastade, uzdahnu, i kao da zajeca prije nego \u0161to nastavi svoje pripovijedanje. Milovan je gledao u njega pa\u017eljivo, dok su mu usne bile skoro potpuno suve u i\u0161\u010dekivanju onoga \u0161to slijedi.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Tog ljeta, prije vi\u0161e od \u010detrdeset godina, tek \u0161to Nenad bje\u0161e doveo tvoju majku u ku\u0107u, koju sada naziva\u0161 vikendicom, kada se desi seoski va\u0161ar. Na va\u0161aru je tvoj otac \u010da\u0161\u0107avao sve redom. Ba\u0161 tog jutra saznao je da \u0107e ubrzo postati otac, tvoja majka bila je trudna sa tobom… Sa njime je, kao i uvijek, bio Predrag. Kako je dan odmicao, svi su bili sve vi\u0161e pod uticajem alkohola. Poveo se razgovor o tome kako Nenad i Predrag ne bi smjeli da dopuste da krvnik njihove ku\u0107e bude \u017eiv kada se rodi prvo Nenadovo dijete. \u201eKrv Milovana Nedeljkovi\u0107a vapi za osvetom\u201c, tako su im govorili. Sujeta tvog oca i nezgodna narav gorjeli su u njemu kao \u017eiva vatra. Pekle su ga te rije\u010di. Nakon pijan\u010denja, po\u0161ao je ku\u0107i po pi\u0161tolj i oti\u0161ao da se obra\u010duna sa krvnikom. Tvoja majka je kasno shvatila njegov naum i poslala je Predraga za njim. Dok je on do\u0161ao, sve je bilo gotovo… Nenad je osvetio svog oca! Predrag ga je na\u0161ao kako kle\u010di na koljenima sav okupan krvlju pokojnika i sa glavom u rukama rida. Zagrlio je starijeg brata i rekao mu da ne brine ni\u0161ta, ve\u0107 da se opere i ide ku\u0107i. Sjeo je i napisao priznanje da je on ubio du\u0161manina svoje porodice, ostavio ga kao pismo kraj stradalog, a potom napustio ovaj kraj sa naumom da se vi\u0161e nikada ne vrati. Nakon tog postupka tvog strica, nije se moglo dalje. Nenad je znao da \u0107e za manje od devet mjeseci morati da se stara o svom djetetu i nije \u017eelio da ono raste kao on i Predrag, bez oca. Prije tvog ro\u0111enja odselili ste se iz ovog kraja i samo ste za praznike navra\u0107ali. Ja sam sve ovo saznao godinu dana prije Nenadove smrti, kada se otvorio i sve mi to povjerio. Eto, sinko… Mislim da sada sluti\u0161 ko je taj stranac. \u010cestitku koju pominje\u0161 Nenad je dobio od Predraga iz daleke Australije i to mu je bio prvi znak od brata da je \u017eiv, poslije vi\u0161e od decenije provedene u izgnanstvu.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Ophrvan teretom pri\u010de, Milovan je dugo \u0107utao. Toliko toga je upravo saznao. Trebalo mu je vremena da njegov mozak sve to primi. Kao da se ovom pri\u010dom \u010ditav njegov \u017eivot slo\u017eio. Sve te nedostaju\u0107e kockice, svi postupci njegovog oca, privr\u017eenost porodici i insistiranje da se praznici provode ba\u0161 ovdje…<\/p>\n\n\n\n

Ubrzo je napustio ku\u0107u strica Du\u0161ana i vratio se porodici. No\u0107 se primicala i zajedno sa sinovima u ti\u0161ini je sjekao Badnjak.<\/p>\n\n\n\n

Dok su sjedjeli za ve\u010dernjom trpezom, primijetio je odraz na prozoru i obratio se \u0110or\u0111u:<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Sine, iza\u0111i vani i pozovi deda Predraga da u\u0111e.<\/p>\n\n\n\n

Svi su ga gledali zbunjeno. Znao je da imaju milion pitanja za njega.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Poslu\u0161aj me! Reci: \u201eTata Vas poziva\u201c, i potom ostavi upaljeno vanjsko svjetlo i otvorena vrata.<\/p>\n\n\n\n

Dje\u010dak je sko\u010dio sa stolice i oteturao do ulaznih vrata. Uradio je kako mu je otac rekao, ali pred vratima nije bilo nikoga. Ipak je vrata ostavio otvorena za sobom. Nakon nekog vremena, dok je snijeg padao po ulazu ku\u0107e Nedeljkovi\u0107, pojavi se na vratima jedna mr\u0161ava prilika. Nalikovao je jako na svog pokojnog brata. Pogled mu je bio pun suza. Milovan mu pri\u0111e i rukova\u0161e se, a potom i zagrli\u0161e. Zapanjena Jovana i dje\u010daci su gledali u stranca pred sobom koji je izgledao tako poznato, a opet sasvim druga\u010dije.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Dragi moji, upoznajte mog strica, Predraga! On je do\u0161ao da provede Bo\u017ei\u0107 sa nama. Izvoli striko, sjedi, imamo toliko toga da nadoknadimo.<\/p>\n\n\n\n

Starac kao da je lebdio od sre\u0107e. Upijao je lica za stolom. Poslije toliko vremena, opet je bio sa nekim ko je njegova krv. Mislio je da je zaboravio da se smije, ali nije bilo tako, jer se non-stop osmijehivao gledaju\u0107i prvo Sergeja, potom \u0110or\u0111a. Zbog njih je znao da njegova \u017ertva nije bila uzaludna. Ve\u010dera za Badnje ve\u010de je napokon mogla da otpo\u010dne, jer je porodica Nedeljkovi\u0107 opet bila na okupu…<\/p>\n\n\n\n

Narednog jutra zajedno su bili na bo\u017ei\u0107noj liturgiji, dok je dan protekao u Predragovim pri\u010dama. Pripovijedao je dje\u010dacima o svojim avanturama u Australiji i ostalim djelovima svijeta koje je posjetio tokom \u017eivota, a oni su op\u010dinjeni slu\u0161ali.             <\/p>\n\n\n\n

Milovan je posmatrao strica, \u010dovjeka kome je toliko toga dugovao. Rije\u0161io je da odmah nakon praznika u policiji pokrene postupak za njegovu pravnu rehabilitaciju.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Za Nedeljkovi\u0107e, Bo\u017ei\u0107 je oduvijek bio vi\u0161e od obi\u010dnog praznika. Jo\u0161 kao dijete, Milovan je nau\u010dio da je to dan kada se sve obaveze stavljaju po...<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":313,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[],"class_list":["post-218","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-rulet-srca"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/218","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=218"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/218\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":317,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/218\/revisions\/317"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/313"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=218"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=218"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=218"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}