{"id":234,"date":"2025-06-25T14:20:27","date_gmt":"2025-06-25T14:20:27","guid":{"rendered":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/?p=234"},"modified":"2026-01-30T22:07:26","modified_gmt":"2026-01-30T22:07:26","slug":"slikovnica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/2025\/06\/25\/slikovnica\/","title":{"rendered":"Slikovnica"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Milice! Milice! Pa dobro, kud se opet djelo to dijete? Soba u haosu, igra\u010dke svuda, a nje nema! \u010cak je i papu\u010de opet ostavila za sobom. Kada se prehladi, ima da cmizdri da ne\u0107e kod ljekara. Plati\u0107e mi za ovo! Zapamti\u0107e dan kada je posljednji put gledala crtani!<\/p>\n\n\n\n

Suzana je bijesno zatvorila vrata dje\u010dije sobe i po\u0161la ka dnevnom boravku u nadi da \u0107e tamo prona\u0107i svoju \u0161estogodi\u0161nju k\u0107er.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Sr\u0111o, jesi vidio ono tvoje dijete?<\/p>\n\n\n\n

Suprug na kratko odvoji pogled od televizijskog ekrana.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Nisam znao da je samo moja.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Neka sada toga, nego reci gdje si je sakrio. Ima zadnjicu u semafor da joj pretvorim. Vrijeme je da je nau\u010dim redu. Toliko je pu\u0161tena da \u0107e nam se jo\u0161 malo na glave penjati.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Pogledaj u njenoj sobi, zna\u0161 da voli tamo da se igra bojankama.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Za koga me ti smatra\u0161? Pa naravno da sam tamo prvo pogledala.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 E, ne znam onda. Nisam je vidio od kako sam se vratio sa posla. Do\u0161la je, poljubila me, pitala \u0161ta sam joj kupio i, kada sam joj dao slikovnicu, pobjegla je kako bi je listala.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ho\u0107e\u0161 da mi ka\u017ee\u0161 da zbilja ne zna\u0161 gdje je?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 \u010cuje\u0161 li me, \u017eenska glavo? Nemam tri godine. Ako ka\u017eem da je otada nisam vidio, onda je tako!<\/p>\n\n\n\n

Oboje nastavljaju pretragu po ku\u0107i. Zajedno dozivaju djevoj\u010dicu, ali ni traga ni glasa od nje. Vratili su se u njenu sobu. U moru igra\u010daka razbacanih svuda ocrtavala se praznina u \u010dijem centru se nalazila jedna knji\u017eica. Sr\u0111an ispru\u017ei ruku pokazuju\u0107i na nju.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Eto, vidi\u0161! To je ta slikovnica. Mora da ju je brzo izgustirala. Jesi li provjerila da se nije iskrala kod Tanje?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ne, jer vanjska vrata su zaklju\u010dana.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Sva\u0161ta, nije nam dijete moglo nestati. Hajde da pregledamo redom sve ormare, negdje se sakrila i \u010deka da je prona\u0111emo.<\/p>\n\n\n\n

Suzana ne dozvoljava da je panika nadvlada. Nau\u010dila je da vjeruje svom mu\u017eu, a i njihovo dijete nije moglo naprosto ispariti.<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

\u2013 E jesu i ovi odrasli dosadni. Kupio mi knjigu sa slovima. \u0160ta ja da radim sada? Fino sam mu rekla da ho\u0107u knjigu samo sa slikama, bez ovih slova. Fuuuj, glupi tata!<\/p>\n\n\n\n

Milica le\u017ei na stomaku okru\u017eena igra\u010dkama i posmatra svoj poklon. Dok lista knji\u017eicu, \u010dini joj se kao da joj se sivi ma\u010dak sa stranica osmjehuje.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Eno, ti glupi…\u0161ta je smije\u0161no? \u2013 pita dok se licem unosi ka slici. \u2013 Ho\u0107e\u0161 da ti do\u0111em tamo da ti poka\u017eem, ti…slabi\u0107u jedan?!<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Mjauuu, e ba\u0161 da vidim, mjauuu!<\/p>\n\n\n\n

Djevoj\u010dica gleda zbunjeno oko sebe. Nema nikog u sobi, sama je sa slikovnicom pred sobom. Ma\u010dak gleda ka njoj, dr\u017ei \u0161apu ispred sebe kao da poku\u0161ava da prigu\u0161i smijeh.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 \u0160ta je sada? Ne prijeti\u0161 mi vi\u0161e? Hajde do\u0111i ako smije\u0161! \u010cik! Mjauuu….<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Kakva je ovo podvala? Kakav si ti nacrtani ma\u010dak koji pri\u010da? Prestani! Zva\u0107u tatu!<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ne mije\u0161aj tatu u ovo. Pa jesi rekla da ho\u0107e\u0161 da mi do\u0111e\u0161? Evo, ovim putem te pozivam. Milice, do\u0111i, pridru\u017ei mi se. Ulovi\u0107emo mi\u0161a zajedno, a onda, nakon \u0161to ga podijelimo za ru\u010dak, obra\u010duna\u0107emo se da vidimo ko je ja\u010di. Sla\u017ee\u0161 li se?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Mi\u0161 za ru\u010dak? Bljaaak! Ti si ba\u0161 neki glupi ma\u010dak. Ja sam djevoj\u010dica, zar ne vidi\u0161? Ja ne jedem mi\u0161eve! Kako to misli\u0161 da do\u0111em kod tebe?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Lako, samo za\u017emuri i pomisli da si na slici kraj mene, i obavezno prije toga skini papu\u010de, ne \u017eelim da mi isprlja\u0161 slikovnicu, to je moja ku\u0107a. Ja nisam kao ti, volim da je sve \u010disto i uredno.<\/p>\n\n\n\n

Milica ushi\u0107eno sko\u010di na noge, skide prvo jednu, a onda i drugu papu\u010du i zakovitla ih ka rasutim igra\u010dkama. Potom pogleda jo\u0161 jednom sliku u knjizi i sklopi o\u010di.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ma\u010doru, \u010duvaj se! Dolazim!<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Nakon \u0161to su pregledali svaki pedalj ku\u0107e, Sr\u0111an i Suzana su bili izbezumljeni. Njihovo dijete je nestalo…<\/p>\n\n\n\n

Rije\u0161ili su da se obrate policiji. Taman \u0161to je uzeo slu\u0161alicu telefona sa namjerom da ih pozove, Sr\u0111an \u010du buku iz dje\u010dije sobe. Razmijenio je brz pogled sa suprugom i ve\u0107 narednog trena oboje su tr\u010dali kroz ku\u0107u ka mjestu odakle se \u010duo zvuk. Otvorili su vrata sa zebnjom u srcu, a od prizora koji su zatekli u sobi poteko\u0161e im suze \u2013 radosnice…<\/p>\n\n\n\n

Djevoj\u010dica je stajala nad slikovnicom, u ruci je imala papu\u010du i njom je udarala po otvorenoj knji\u017eici uz povike.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Evo ti glupane! I ovo, i ovo! Ja sam ti vjerovala, a ti si me ogrebao! Nikada se vi\u0161e ne\u0107u igrati sa tobom.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Milice, dijete, gdje si bila? \u010citav dan te tra\u017eimo!<\/p>\n\n\n\n

Bila je zbunjena. Roditelji su je grlili i obasipali poljupcima.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Vjerovala sam ovom ma\u010dku \u0161to si mi ga kupio! Ovome sa ma\u0161nom oko vrata. Pozvao me i ja sam mislila da \u017eeli da se igramo. Prvo smo zajedno tr\u010dali kroz njegovu ku\u0107u i pravili zamke da on uhvati mi\u0161a, a onda kada je htio da ga pojede, ja sam molila da to ne radi. Tada se ma\u010dak naljutio na mene i ogrebao me! Ne znam, tata, gdje si kupio ovu glupu knji\u017eicu, ali mrzim je! Pogledaj \u0161ta mi je uradio…<\/p>\n\n\n\n

Gledali su u trag od ma\u010dije \u0161ape na njenoj desnoj nadlanici. Rana je bila svje\u017ea. Sr\u0111an je pri\u0161ao slikovnici i podigao je. Nije ni obratio pa\u017enju na naslov kada ju je kupovao, zvala se \u201eMa\u010dak Stevo i njegove ku\u0107ne dogodov\u0161tine\u201c. Pogledao je prvo u svoju \u017eenu, potom u Mili\u010din mole\u0107iv pogled. Zatvorio je knji\u017eicu i ponio je da je baci u kantu za sme\u0107e. Djevoj\u010dica se osmjehivala. Desnu \u0161aku je sklopila u pesnicu i njome je mahala kroz vazduh.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Rekla sam ti da \u0107e te moj otac udesiti!             <\/p>\n\n\n\n

Nakon ovog doga\u0111aja, Milica je tra\u017eila da je nau\u010de da \u010dita, i otada se vi\u0161e nikada nije dru\u017eila sa slikovnicama, ve\u0107 je zami\u0161ljala junake knjiga po svojoj mjeri.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u2013 Milice! Milice! Pa dobro, kud se opet djelo to dijete? Soba u haosu, igra\u010dke svuda, a nje nema! \u010cak je i papu\u010de opet ostavila za...<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":326,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-234","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-fantasticne-price"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/234","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=234"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/234\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":329,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/234\/revisions\/329"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/326"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=234"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=234"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=234"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}