{"id":246,"date":"2025-07-21T09:16:25","date_gmt":"2025-07-21T09:16:25","guid":{"rendered":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/?p=246"},"modified":"2026-01-30T22:15:30","modified_gmt":"2026-01-30T22:15:30","slug":"vuk-dlaku-mijenja-ali","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/2025\/07\/21\/vuk-dlaku-mijenja-ali\/","title":{"rendered":"Vuk dlaku mijenja, ali"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

No\u0107 mu je oduvijek bila saveznik u ovakvim poduhvatima. Vjetar je zvi\u017edao dok je on tijelom bio pripijen uz svog vranca i \u0161aputao mu: \u201eLeti…\u201c. Muk no\u0107i parao je zvuk kopita. Ni\u0161ta mu nije bilo dra\u017ee nego da izja\u0161e na o\u010devom atu ovako kri\u0161om od pogleda. Nije gubio vrijeme da ga osedla, ve\u0107 bi se uz pomo\u0107 \u0161talske ograde popeo na njega i iskrao sa imanja. Nekada bi u tim avanturama dvanaestogodi\u0161nji Vuk bio uhva\u0107en i nakon toga neko vrijeme ne bi mogao da nadmudri oca i Stanimira, o\u010devog konju\u0161ara. Ove no\u0107i to nije bio slu\u010daj i u\u017eivao je u slobodi. Vranac ga je nosio daleko od svega…<\/p>\n\n\n\n

Sudba mu bje\u0161e namijenila ime Vuk jer bio je prvo \u017eivoro\u0111eno dijete nakon petoro mrtvoro\u0111enih bra\u0107e i sestara. Oni ne po\u017eivje\u0161e ni toliko da im otac i mati imena nadjenu, zato njegovo ro\u0111enje bi ispra\u0107eno sa tihom zebnjom sve dok se njegov pla\u010d nije prolomio ku\u0107om. Knez Janko, njegov otac, zaplaka tada od sre\u0107e, a majka Milana izgubi svijest kada joj stavi\u0161e \u010dedo na grudi. Posla\u0161e odmah po popa i, mimo obi\u010daja, krsti\u0161e ga ve\u0107 tog dana i dado\u0161e mu ime da ga \u0161titi i \u010duva.<\/p>\n\n\n\n

Odrastao je tako, obasut svom pa\u017enjom i u porodici i u selu. Nije mala stvar, knez Jankov nasljednik je to. Imao je pla\u0107ene u\u010ditelje i sve \u0161to je po\u017eeljeti mogao, ali njegovo srce bje\u0161e divlje i neukrotivo. Oduvijek je \u017eudio za prirodom. Sanjao je da je orao i da leti svuda po svijetu, pa onda opet druge no\u0107i kako je kakva zvijer i da u trku obilazi \u0161ume i polja. Kada bi se probudio, bio bi tu\u017ean jer je znao da je njegova sloboda ograni\u010dena, a njegov \u017eivot predodre\u0111en.<\/p>\n\n\n\n

Prolomi se neki urlik u tami i vranac naglo zastade, umalo ne zbaciv\u0161i Vuka sa sebe. Dje\u010dak se o\u010dajni\u010dki dr\u017eao za atovu grivu i vrat.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Zbog tebe zamalo glavu ne izgubih! \u0160ta je bilo, Vrano, mrak te upla\u0161io? Ne boj se, ajde polako naprijed da nas zvijeri ovdje u \u0161umi ne na\u0111u jer ne\u0107e na dobro iza\u0107i \u2013 govori tako Vuk svom vrancu i ovaj kao da se povratio od pre\u0111a\u0161njeg straha nastavi naprijed, isprva polako kasom, a onda pre\u0111e u galop. Opet su jezdili.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Auuu! \u2013 prolomi se ponovo kroz no\u0107 i Vuk osjeti kako Vrana naglo zastade.<\/p>\n\n\n\n

Kroz prste mu iskliznu griva i njegovo tijelo nastavi da se kre\u0107e naprijed kroz vazduh.<\/p>\n\n\n\n

Pao je na zemlju i osjetio da mu je odje\u0107a sva poderana, a tijelo ugruvano. \u010cuo je svog vranca kako uznemireno nji\u0161ti i propinje se na zadnje noge. Pogledao je ka njemu sav bijesan i krenuo da saspe salvu uvreda, kada ugleda izvor Vraninog straha. Na svega nekoliko metara od njih svijetlio je jedan par o\u010diju i \u010duo se \u0161krgut zuba.<\/p>\n\n\n\n

Samouvjereno, zvijer im se pribli\u017eavala. Poku\u0161ao je da ustane, ali bol u nozi bje\u0161e takva da se nije mogao poma\u0107i. Sada je tu, izme\u0111u njega i Vrane koji nji\u0161ti i mlatara kopitama, ali ne poku\u0161ava da pobjegne, ve\u0107 kao oma\u0111ijan stoji tu u tami. Dje\u010dak vidi pred sobom sivog velikog vuka koji se na nekoliko trenutaka dvoumi kome prvo da pri\u0111e. \u201eKrenuo je ka Vrani, mora da je procijenio da sam nemo\u0107an da pobjegnem pa \u0107e se sa mnom kasnije pozabaviti\u201c, misli dok gleda zvijer koja je izgleda donijela odluku…<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Bje\u017ei Vrano! \u0160ta \u010deka\u0161? \u2013 dere se Vuk dok zvijer nastavlja samouvjereno da kora\u010da ka njegovom vrancu bez imalo \u017eurbe, kao da se \u0161epuri time \u0161to je svjesna da su i Vrana i dje\u010dak u njenoj milosti.<\/p>\n\n\n\n

Snu\u017edeno posmatra dok zvijer zariva \u010deljusti u Vranin vrat i kako ovaj nji\u0161ti i poku\u0161ava bezuspje\u0161no da je otrese sa sebe. Za nekoliko trenutaka sve je opet mirno, samo se \u010duju vu\u010dji zubi koji lome kosti njegovog vranca, i Vukovo jecanje nad svojim najdra\u017eim \u017eivotnim saputnikom. Zna da je on sljede\u0107i, ali to ga sada ne interesuje \u2013 prestao je da se boji zvijeri. Vidio je kako je smrt do\u0161la po njegovog Vranu. Zvijer mu prilazi krvavih \u010deljusti, zastaje… Dok gleda te zelene o\u010di, dje\u010dak bijesno poru\u010duje da se ne pla\u0161i.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ajde do\u0111i! Zakolji me! \u0160ta \u010deka\u0161 vi\u0161e?<\/p>\n\n\n\n

Osje\u0107a vu\u010dji dah na svom licu, a potom vuk odlazi potpuno nezainteresovan za nemo\u0107nog dje\u010daka koji ostaje da le\u017ei zbunjen u mraku, pod jakim bolovima. Vi\u0161e od svega boli ga u du\u0161i gubitak Vrane. Tek nakon \u0161to se zvijer potpuno udaljila, Vuk polako postaje svjestan svega \u0161to se dogodilo\u2026 Nagomilani strah i nabujala tuga u dje\u010dijim grudima prosu\u0161e se vani i on po\u010de da jeca i pla\u010de sve dok se nije toliko iscrpio da je utonuo u san.<\/p>\n\n\n\n

Sa prvim jutarnjim zracima Milana u\u0111e u Vukovu sobu. Vidjev\u0161i da je postelja prazna, ode po mu\u017ea i podigo\u0161e uzbunu. Knez izjaha sa svojim ljudima i ubrzo prona\u0111o\u0161e usnulog dje\u010daka u \u0161umi, svog izubijanog i slomljene noge. Kraj njega bjehu ostaci vranca Vrane. Zahvaljivao je knez Bogu \u0161to mu je sa\u010duvao sina jedinca i bje\u0161e uprili\u010dena velika gozba tome u \u010dast. Vuk se oporavio, ali ovu no\u0107 nikada nije zaboravio…<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Knez Vuk bio je na \u010delu grupe koju je poveo u potjeru za vukovima. Zbog hladne zime prestali su da se pla\u0161e ljudi i silazili su skoro svake no\u0107i sa planine i gostili se stokom. Tog jutra Vuk bje\u0161e rije\u0161io da im stane na kraj. On i njegovi ljudi jahali su ka planini prate\u0107i tragove u snijegu.<\/p>\n\n\n\n

Trudili su se da prave \u0161to ve\u0107u buku kako bi prepla\u0161ili vukove i natjerali ih da iza\u0111u iz brloga. Ubrzo su ugledali \u010dopor od jednog ve\u0107eg i tri manja vuka koji su zapla\u0161eni bukom hitali ka \u0161umi. Vuk naredi da ih opkole kako im ne bi dali priliku da se domognu \u0161ume i njegovi ljudi odjaha\u0161e formiraju\u0107i obru\u010d oko \u017eivotinja. Zvijeri su stajale u sredini kruga, re\u017eale su bijesno svjesne svoje situacije. Konji pod jaha\u010dima bjehu uznemireni i ovi su ih bezuspje\u0161no umirivali. \u010cinilo se za svaki tren kao da je vje\u010dnost…<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Pucajte! Ne dopustite da pri\u0111u konjima \u2013 naredi Vuk.<\/p>\n\n\n\n

Svi \u010dlanovi potjere ve\u0107 su u rukama imali d\u017eeferdare i uz prasak prvi pade ve\u0107i vuk, koji kao da je svojim tijelom poku\u0161ao da za\u0161titi \u010dlanove svog \u010dopora. Njemu se brzo pridru\u017ei\u0161e i ostala tri. Jedan od u\u010desnika potjere sjaha i pri\u0111e hrpi tijela kako bi se uvjerio jesu li mrtvi, kad se jedan od vukova naglo uspravi i dade u trk kroz onu prazninu u obru\u010du, nastalu kada je \u010dovjek sjahao. Osta krvav trag u snijegu po kome su znali da je zvijer ranjena.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ne\u0107e daleko sti\u0107i, uginu\u0107e brzo \u2013 re\u010de Perko, jedan od iskusnijih lovaca u potjeri.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Vi ostanite tu, ja odoh za njim \u2013 poru\u010di im Vuk dok je tjerao svog konja u galop za odbjeglim vukom.<\/p>\n\n\n\n

Pratio je tako crveni trag u snijegu, koji ga odvede do jedne uvale u kojoj ugleda ranjenu zvijer sklup\u010danu na zemlji. Sjaha, izvadi d\u017eeferdar i krenu polako da joj prilazi. Jedva skupiv\u0161i snagu, vuk podignu glavu, pogleda ka Vuku i zare\u017ea. Tek tada Vuk primijeti da je odbjegla zvijer zapravo vu\u010dica i da je po\u0161la kako bi posljednji put nahranila svoje mladun\u010de koje se bje\u0161e svilo pod njom i sisalo.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Vu\u010dicine o\u010di gledale su ga prkosno kao da ne \u017eeli od njega da tra\u017ei milost. Sve to podsjeti Vuka na ono \u0161to bje\u0161e pro\u017eivio kao dje\u010dak. U tom pogledu prepoznao je sebe, neki sjaj u njenim o\u010dima u\u010dini mu se poznatim. Imala je identi\u010dne o\u010di kao vuk koji je prije vi\u0161e od dvadeset godina napao njega i njegovog Vranu.<\/p>\n\n\n\n

Podi\u017ee ruku sa d\u017eeferdarom, nacilja ka njoj i pogled im se srete po posljednji put, a zatim mu ruka klonu kraj tijela i on se, ne gledaju\u0107i ka vu\u010dici i njenom vu\u010di\u0107u, okrenu i po\u0111e ka svom konju. Uzjaha ga i vrati se potjeri.<\/p>\n\n\n\n

Nikome o ovome ni rije\u010di nije progovorio. U srcu je osje\u0107ao da je namirio dug i vratio \u017eivot za \u017eivot. Na licu mu je zaigrao osmjeh dok se prisje\u0107ao izreke iz svog kraja: Vuk dlaku mijenja, ali \u0107ud nikada. A, eto, znao je dva vuka koja su mogla i bila u poziciji da ubiju, ali ipak nisu to u\u010dinila.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

No\u0107 mu je oduvijek bila saveznik u ovakvim poduhvatima. Vjetar je zvi\u017edao dok je on tijelom bio pripijen uz svog vranca i \u0161aputao mu: \u201eLeti…\u201c. Muk...<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":342,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-246","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-ostale-price"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/246","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=246"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/246\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":345,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/246\/revisions\/345"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/342"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=246"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=246"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=246"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}