{"id":268,"date":"2025-10-08T08:08:27","date_gmt":"2025-10-08T08:08:27","guid":{"rendered":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/?p=268"},"modified":"2025-10-08T08:08:27","modified_gmt":"2025-10-08T08:08:27","slug":"kolekcionar-skoljki","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/2025\/10\/08\/kolekcionar-skoljki\/","title":{"rendered":"Kolekcionar \u0161koljki"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Moja pokojna majka obo\u017eavala je more, pa sam uz nju razvio naviku da se sa svakog ljetovanja vratim sa nekom neobi\u010dnom \u0161koljkom. Dok sam bio dje\u010dak, govorila mi je da je \u0161um koji \u010dujem kada naslonim \u0161koljku na uvo zapravo zvuk zarobljenog talasa.<\/p>\n\n\n\n

Naravno da sada kada sam odrastao \u010dovjek, znam da je ta pri\u010da bila izmi\u0161ljena, ali nekako po navici, u zimskim danima volim da \u201eprelistam\u201c svoju kolekciju \u0161koljki. Uzimam jednu po jednu, razgledam ih i prinosim na uvo, zami\u0161ljaju\u0107i kako sam u svakoj od njih ponio djeli\u0107 mora u kojem sam ih na\u0161ao.<\/p>\n\n\n\n

Tako sam i ove godine, no\u0107 pred Bo\u017ei\u0107, rije\u0161io da ponovo pre\u0111em svoju kolekciju. Da bi ritual bio potpun, uvijek krenem od one koja je posljednja stigla, odnosno od \u0161koljke sa posljednjeg ljetovanja.<\/p>\n\n\n\n

Bila je to jedna od krupnijih u mojoj zbirci, toliko velika da sam je jedva mogao obuhvatiti \u0161akom. Taman \u0161to sam je primakao glavi kad za\u010duh neki jecaj\u2026<\/p>\n\n\n\n

Ne gube\u0107i ni trena, spustio sam je i zaustavio disanje kako bih odredio odakle je zvuk dopirao. Me\u0111utim, sve je bilo mirno\u2026 Ti\u0161inu je povremeno prekidao zvuk petardi i to je bilo sve. Za svaki slu\u010daj sam pro\u0161etao do prozora dnevnog boravka i pogledao kroz njega \u2013 ni vani nije bilo nikoga. Samo su snije\u017ene pahulje plesale po vazduhu utapaju\u0107i se u debeli snije\u017eni pokriva\u010d na tlu.<\/p>\n\n\n\n

Napokon sam se vratio u svoju fotelju i opet uzeo \u0161koljku. Ovaj put sam je direktno naslonio na uvo, ali mi od straha odmah ispade iz ruke. Jecaj koji sam \u010duo dolazio je iz nje!<\/p>\n\n\n\n

Prestravljen pogledah ka mjestu gdje sam je ispustio. Sre\u0107om ne bje\u0161e o\u0161te\u0107ena jer je umjesto na podu zavr\u0161ila na tabureu koji dr\u017eim tik kraj fotelje. Uzeh je pa\u017eljivo obijema rukama. Prije nego \u0161to sam je opet primakao sebi, okrenuo sam je i protresao, \u010disto da se uvjerim da u njoj nije neka \u017eivuljka, ali \u0161koljka je bila prazna.<\/p>\n\n\n\n

Gledao sam u \u0161koljku nekoliko trenutaka oklijevaju\u0107i, a onda odlu\u010dih da je opet prislonim na uvo. Nisam dozvolio da me jecaji prepadnu kao ranije, ve\u0107 sam nastavio da slu\u0161am poku\u0161avaju\u0107i da otkrijem kome pripada taj glas.<\/p>\n\n\n\n

Kako je vrijeme odmicalo, pla\u010d je polako prestao i kao da je taj neko postao svjestan mog prisustva. Jo\u0161 neobi\u010dnije je bilo to \u0161to je \u0161koljka ve\u0107 narednog trenutka progovorila krupnim mu\u0161kim glasom i pru\u017eila mi odgovore na sva pitanja koja su se kome\u0161ala u mojoj glavi\u2026<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Pita\u0161 se ko sam ja? Kako sam to dospio u \u0161koljku? Vjerovatno strahuje\u0161 da si poludio jer me, osim tebe, niko drugi ne \u010duje.<\/p>\n\n\n\n

Ne mogu re\u0107i da nisi lud. Kako druga\u010dije objasniti tvoju potrebu da \u0161koljke, koje \u010ditav \u017eivot sakuplja\u0161, stavlja\u0161 na uvo ubije\u0111en da to iz njih dopire zvuk mora?<\/p>\n\n\n\n

Vidi\u0161, nismo ti i ja toliko razli\u010diti kao \u0161to si mislio! Ti si ludak koji \u017eivi za \u0161koljke, a ja ludak koji \u017eivi u jednoj od njih.<\/p>\n\n\n\n

Odmah da ti ka\u017eem, ne\u0107u ti odgovoriti za\u0161to sam plakao. Znam da nije bilo u redu da se raspekmezim pred tobom, ali \u0161ta da se radi\u2026 Nai\u0111e nekada \u010dovjeku potreba da jednostavno kroz suze propere du\u0161u i oslobodi je nakupljene prljav\u0161tine nastale samovanjem.<\/p>\n\n\n\n

Mora da misli\u0161 da sam jako nekulturan \u0161to ti se prvo nisam predstavio, ali ovdje u \u0161koljci ime ne zna\u010di puno. Posebno \u0161to vi\u0161e nikoga ne sre\u0107em, pa zato nisam ba\u0161 siguran kako sam se zvao\u2026<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017ee biti da sam bio neki Petar, Marko ili Janko. Mada, kada se preko dana ogledam u morskoj vodi, \u010dini mi se da vidim odraz jednog Ludviga, admirala austrougarske mornarice. Posebno volim da sebe zami\u0161ljam na palubi najve\u0107eg jedrenjaka u \u010ditavoj jadranskoj floti, i kako nare\u0111ujem mornarima koji se utrkuju da moju zapovijest sprovedu u djelo.<\/p>\n\n\n\n

Onda padne mrak i moj odraz postane nevidljiv, a ja se sjetim da je potpuno nebitno ko sam nekada bio. Va\u017enije je da sam sada jedna obi\u010dna, prazna \u0161koljka i ni\u0161ta vi\u0161e\u2026<\/p>\n\n\n\n

Zna\u0161, nisam ba\u0161 do kraja iskren sa tobom. Na primjer, sje\u0107am se kako je sve po\u010delo, ali ne znam za\u0161to bih pri\u010du o svojoj sudbini podijelio sa tobom. Ono nije da mi nisi simpati\u010dan, posebno ta tvoja romanti\u010dna i sanjala\u010dka crta. Hm, ba\u0161 sam u dilemi\u2026<\/p>\n\n\n\n

Ma nek ide \u017eivot! \u0160ta ima da izgubim ako ti odam istinu? Da me ne mogu mo\u017eda vi\u0161e kazniti od ovoga \u0161to ve\u0107 jesu? Te\u0161ko!<\/p>\n\n\n\n

Zato slu\u0161aj pa\u017eljivo! Koliko god da ti moja pri\u010da bude zvu\u010dala nevjerovatno, upamti da ti je pripovijeda jedna bijedna \u0161koljka koja je nekada bila ugledni \u010dlan dru\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Ro\u0111en sam prije vi\u0161e od jednog vijeka u uglednoj plemi\u0107koj porodici iz isto\u010dnog dijela nekada\u0161nje Austrougarske monarhije. Kao jedinac, imao sam svu pa\u017enju roditelja, posebno oca koji je u meni vidio budu\u0107eg nasljednika porodi\u010dne titule barona.<\/p>\n\n\n\n

Godine su prolazile, ja sam rastao i, mogu slobodno da ka\u017eem, bio na pravom putu da ispunim sve nade koje su polagane u mene. U godini kada sam trebao po\u0107i na studije u Be\u010d, dogodi se u meni velika transformacija.<\/p>\n\n\n\n

Izgubih interesovanje za sve \u0161to me okru\u017euje. \u017dene, novac i uspjeh u budu\u0107oj karijeri nisu vi\u0161e bili moje zvijezde vodilje. Dobio sam neku, do tada nepoznatu, \u017eelju da lutam svijetom, da upoznajem razli\u010dite ljude i prostranstva.<\/p>\n\n\n\n

Ni sam ne znam kako je do toga do\u0161lo, jednostavno sam spakovao najosnovnije stvari za put u jedan pleteni d\u017eak i iskrao se iz grada sa putuju\u0107om \u017eonglerskom trupom koja je nekoliko dana ranije stigla u na\u0161 grad.<\/p>\n\n\n\n

Tako sam sa njima putovao sve dok ne stigosmo u Pulu, gdje sam se ukrcao na veliki trgova\u010dki jedrenjak \u201eSveti Luka\u201c i zapo\u010deo svoju avanturu pomorca.<\/p>\n\n\n\n

Za sobom nisam ostavio nikakav pisani trag i mislim da moji roditelji nikada nisu saznali \u0161ta se sa mnom zaista dogodilo. Desetak godina kasnije do mene su doprle pri\u010de kako su sve \u017eivo podigli tra\u017ee\u0107i svog jedinca. Bile su \u010dak raspisane potjernice, ali avaj\u2026 Nisu ni slutili da je moje novo ime Ludvig i da sam mjesecima daleko od kopna.<\/p>\n\n\n\n

\u017divot na brodu za mladog plemi\u0107a nije bio ni malo lak. Sre\u0107a \u0161to je kapetan bio pronicljiv \u010dovjek i ve\u0107 poslije nekoliko razmijenjenih re\u010denica sa mnom, prilikom obilaska palube, zaklju\u010dio je da \u0107u mu mnogo vi\u0161e koristiti u pregovorima oko prodaje robe, nego kao jo\u0161 jedan u nizu fizikalaca koji su \u010dinili ve\u0107inski dio posade broda.<\/p>\n\n\n\n

Nakon \u0161est godina provedenih na \u201eSvetom Luki\u201c i posjetama svim mogu\u0107im i nemogu\u0107im prostranstvima, shvatio sam da zapravo \u017eelim da postanem kapetan. Sav novac koji sam bio stekao za vrijeme svog slu\u017ebovanja, iskoristih da platim \u0161kolarinu i tako sam se obreo u Rijeci gdje sam, nekoliko godina kasnije, diplomirao kao najbolji student u svojoj klasi Pomorske akademije.<\/p>\n\n\n\n

Tek \u0161to sam napustio akademiju i dobio zadu\u017eenje na nekom manjem brodu carske flote, desi se Sarajevski atentat i svi po\u010de\u0161e da pri\u010daju o ratu koji kuca na vrata evropskih zemalja. Tako i ja dobih premje\u0161taj u Trst gdje me proglasi\u0161e za lu\u010dkog admirala. E ba\u0161 tamo sam se oprostio od svog ljudskog \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n

Bilo je to jedne sasvim obi\u010dne oktobarske no\u0107i, druge godine Velikog rata. \u0160etao sam pristani\u0161tem o\u010dekuju\u0107i glasnika koji je nosio povjerljive informacije sa tek pristiglog broda iz Kotora.<\/p>\n\n\n\n

I dan-danas se sje\u0107am te zvezdane no\u0107i, svakog detalja! Postajao sam sve nestrpljiviji jer su mornari prolazili kraj mene, a od glasnika nije bilo ni traga ni glasa. Taman kad rije\u0161ih da odustanem od \u010dekanja i po\u0111em nazad u \u0161tab, pri\u0111e mi jedna, skoro pa u mraku nevidljiva, prilika sva obu\u010dena u tamno, sa \u0161e\u0161irom \u0161irokog oboda koji joj je prekrivao lice. U trenutku sam pomislio da \u0107e samo pro\u0107i kraj mene bez zaustavljanja, ali onda osjetih kako se neka ruka spustila na moje rame i \u010duh glas prido\u0161lice.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Nadam se da niste predugo \u010dekali?<\/p>\n\n\n\n

Bio sam zbunjen\u2026 Zar je do\u0161lo do promjene plana? Ovo nije bio glasnik koga sam o\u010dekivao. Pribrao sam se i postavio svoje pitanje najuljudnije \u0161to sam mogao.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 A Vi ste?<\/p>\n\n\n\n

Vidio sam kako se ispod \u0161e\u0161ira promolio \u0161iroki sjajni osmjeh.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ja sam onaj koga \u010dekate, gospodine barone, od po\u0161tene plemi\u0107ke ku\u0107e Fars!<\/p>\n\n\n\n

Hladan znoj me oblio. Vi\u0161e od decenije nisam bio \u010duo vlastito prezime.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Mislim da ste pogrije\u0161ili. Razgovarate sa lu\u010dkim admiralom Ludvigom Hausom. Vrijeme je da se prekine ova maskarada! Istina je da nekoga \u010dekam, ali to definitivno niste Vi, gospodine. Zato \u0107u Vas sada pozdraviti i napustiti.<\/p>\n\n\n\n

Stranac kao da se ni malo nije bio pokolebao.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ha! Ja mislim da ste Vi taj koji grije\u0161i! Zar ne \u010deka svaki \u010dovjek isto? Na primjer, svoju sudbinu?! Zar ne \u017eudi\u0161 da upozna\u0161 svog Usuda? Istog onog koji ti je podario nemir zbog kojeg si napustio svoju rodnu ku\u0107u i udobnost zamka zamijenio potucanjem po svjetskim lukama. E vidi\u0161, tvom \u010dekanju je do\u0161ao kraj! Stigao si do kraja puta i evo napokon upoznao onoga koji te je na taj put i poslao.<\/p>\n\n\n\n

Vi\u0161e nisam ni sumnjao da se radi o nekom ludaku koji je izgubio razum tokom krstarenja morem. Pla\u0161ilo me samo to \u0161to je zvu\u010dalo kao da stranac zna sve o meni. Rije\u0161io sam da ga ignori\u0161em i da ga ostavim da svoj monolog dovr\u0161i bez mog prisustva. Nisam uspio ni korak da napravim, a on je spustio ko\u0161\u010dati ka\u017eiprst na moje grudi i sablasnim glasom, koji kao da je dolazio sa onog svijeta, obratio mi se po posljednji put.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Usu\u0111uje\u0161 se da prkosi\u0161 svom tvorcu? Nau\u010di\u0107u te ja poniznosti! Umjesto da moli\u0161 za milost, ti se pona\u0161a\u0161 kao da sam ja neko od ovih tvojih mornar\u010di\u0107a. E sada \u0107e\u0161 da vidi\u0161! \u2013 zavukao je ruku nekuda pod svoju odoru i izvukao vani jednu neobi\u010dno krupnu \u0161koljku. \u2013 Proklinjem te i osu\u0111ujem tvoju du\u0161u da ostane zarobljena u ovoj lju\u0161turi, da godinama luta\u0161 morima i da te talasi nose onamo kamo ja \u017eelim, a ne ti! Za to vrijeme da ti sje\u0107anje na \u017eivot koji si imao ostane o\u010duvano, ali da vi\u0161e nijedan jedini tren ne pro\u017eivi\u0161 kao \u010dovjek.<\/p>\n\n\n\n

Odjednom se prostor oko mene uskovitlao. Kao da se iz \u0161koljke pojavio vrtlog koji je sve u sebe usisavao. Osjetio sam kako mi ponestaje vazduha i uzaludno sam poku\u0161avao da udahnem. Vrtlog \u0161koljke je usisavao \u010dak i moju \u017eivotnu energiju.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Bivao sam sve slabiji i slabiji. Gledao sam kako djeli\u0107i ne\u010dega, za \u0161ta tada nisam ni slutio da je du\u0161a, prelaze iz mog tijela u \u0161koljku, sve dok vi\u0161e nisam mogao o\u010di da dr\u017eim otvorene. Sve dok i ja nisam postao \u0161koljka\u2026<\/p>\n\n\n\n

Eto, od tada plutam morima, nose me talasi. Vidim, \u010dujem i osje\u0107am bez o\u010diju. Navikao sam se na novi \u017eivot. Vjerovatno ne vjeruje\u0161 u moju pri\u010du. Mo\u017eda stvarno misli\u0161 da je ovo sve uobrazilja tvog uma, ali ako odlu\u010di\u0161 da krene\u0161 tragom moje pri\u010de, otkri\u0107e\u0161 istinu.<\/p>\n\n\n\n

Samo je pitanje koja bi istina bila bolnija? Da je sve \u0161to sam ti rekao ta\u010dno i da zaista postoji neko tako mo\u0107an kao Usud koji jednim svojim dodirom mo\u017ee uni\u0161titi sve, ili podatak da je ovo sve u tvojoj glavi, te da si zreo za ludaru? Ostavljam te da sam izabere\u0161 u \u0161ta \u0107e\u0161 vjerovati.<\/p>\n\n\n\n

Ono \u0161ta si svakako mogao da zaklju\u010di\u0161 iz moje pri\u010de je da izbori koje donesemo, ma koliko nam se sitni i bezna\u010dajni \u010dinili, zaista mijenjaju na\u0161e \u017eivote! A sada, u zdravlje!<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Kao oparen i probu\u0111en iz nekog dubokog sna, naglo sam spustio \u0161koljku na sto. Osje\u0107ao sam da mi uvo i obraz bride od siline kojom sam je dr\u017eao pripijenu uz ko\u017eu.<\/p>\n\n\n\n

Pogledao sam ostatak svoje zbirke. Nevjerovatan strah uvukao se u mene. Nisam imao hrabrosti da se suo\u010dim sa jo\u0161 jednom \u0161koljkom.<\/p>\n\n\n\n

Ubrzo je strah zamijenio bijes. Po\u010deo sam da jednu po jednu \u0161koljku bacam iz sve snage prema zidu. Prskale su od siline udara i razbijale se u sitne komade. Nastavio sam tako sve dok nije ostala samo jedna \u0161koljka \u2013 Ludvigova.<\/p>\n\n\n\n

Nju nisam imao ni hrabrosti, a ni srca da uni\u0161tim. Strah da bih tako uni\u0161tio Ludviga, razjedao bi mi du\u0161u do kraja \u017eivota. Umjesto toga vratio sam je nazad u vitrinu gdje je do prije nekoliko minuta le\u017eala \u010ditava moja kolekcija. Ve\u0107 sam bio donio odluku \u2013 sljede\u0107eg ljeta vrati\u0107u je tamo gdje sam je na\u0161ao i vi\u0161e nikada ne\u0107u sakupljati \u0161koljke.<\/p>\n\n\n\n

Zadovoljno sam pogledao u krhotine moje kolekcije koje su bile rasute svuda po sobi. Crv sumnje po\u010deo je da radi u mom mozgu. Znao sam da je ovo samo po\u010detak\u2026<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Trinaestog oktobra, hiljadu devet stotina petnaeste godine na doku pristani\u0161ta u Trstu prona\u0111eno je be\u017eivotno tijelo lu\u010dkog admirala Ludviga Hausa. Na tijelu nije bilo nikakvih tragova borbe i nasilja pa je nakon medicinskog pregleda posmrtnih ostataka cijenjenog Ludviga Hausa, zaklju\u010deno da je preminuo usljed posljedica sr\u010danog udara, koji je bio toliko sna\u017ean da admiral nije uspio ni da zatra\u017ei pomo\u0107.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Moja pokojna majka obo\u017eavala je more, pa sam uz nju razvio naviku da se sa svakog ljetovanja vratim sa nekom neobi\u010dnom \u0161koljkom. Dok sam bio dje\u010dak,...<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":490,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-268","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-fantasticne-price"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/268","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=268"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/268\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/490"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=268"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=268"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=268"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}