{"id":279,"date":"2025-11-05T11:30:23","date_gmt":"2025-11-05T11:30:23","guid":{"rendered":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/?p=279"},"modified":"2026-01-30T22:18:06","modified_gmt":"2026-01-30T22:18:06","slug":"amajlija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/2025\/11\/05\/amajlija\/","title":{"rendered":"Amajlija"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Kada na crkvi zvoni usred bijela dana, sprema se neka nova pogibija. Tako je Janu \u017eivot nau\u010dio. U posljednje tri godine evo tre\u0107i put zvoni i srce joj od tog zvuka pretrnu.<\/p>\n\n\n\n

Prethodna dva puta su ozna\u010dila odlazak po jedne mu\u0161ke glave iz ku\u0107e i nicanje nove humke na porodi\u010dnom groblju\u2026<\/p>\n\n\n\n

Mu\u017ea i starijeg sina je izgubila, jo\u0161 joj je jedino Stefan ostao, a evo se \u010duje zov smrti kako i njega poziva da se svom bratu i ocu pridru\u017ei. Prvi poginu onomad kada narod ustade da kona\u010dno osmanlijski jaram sa sebe skine, a sin joj, Petar, strada od Bugara u drugom ratu.<\/p>\n\n\n\n

Nije stigla majka ni da ga se nagleda. Ni o\u017eenio se nije bio kada joj ga vrati\u0161e na volujskim kolima.<\/p>\n\n\n\n

Kom\u0161ija Dimitrije bje\u0161e joj donio pu\u0161\u010dano zrno \u0161to mu je srce mlado zaustavilo. Ka\u017ee, ljekar izvadio dok mu se za \u017eivot borio.<\/p>\n\n\n\n

Pogledala je u komad olova koji je i njeno srce ubio i okamenio i stavila ga u kutijicu za duvan, jedino \u0161to sa rati\u0161ta vrati\u0161e od njenog supruga.<\/p>\n\n\n\n

Nije ni godina dana od toga stigla da se navr\u0161i, kada se opet \u010du\u0161e zvona. Narod se okuplja i slavi \u0161to \u0107e opet pu\u0161ke koristiti, a njoj se srce okamenjeno u grudima skvr\u010dilo.<\/p>\n\n\n\n

Zna da \u0107e joj smrt opet pokucati na vrata i zatra\u017eiti i posljednje mu\u0161ko iz ku\u0107e\u2026<\/p>\n\n\n\n

Ne! Ovaj put to ne\u0107e dopustiti\u2026 Dok Stefan ulazi sav razdragan da majci saop\u0161ti kako \u0107e Srbi i Austrougarsku monarhiju nau\u010diti pameti, ona ga ne slu\u0161a, ve\u0107 otvara pra\u0161njavi sanduk koji je donijela kao spremu iz djevoja\u010dkog doma i traga za poklonom od svoje bake \u2013 drvenim iglama za pletenje. Nada se da se jo\u0161 uvijek dobro sje\u0107a svega \u0161to je od nje nau\u010dila.<\/p>\n\n\n\n

Ostala je budna \u010ditave no\u0107i. Bio je pun mjesec i morala je to da iskoristi. Prvo je isplela vunenu torbicu, veli\u010dine vrha prsta, a zatim se uputila do obli\u017enjeg potoka, tri puta je isprala na mjese\u010dini i onda u nju stavila ono zrno olova koje joj je sina prvijenca u grob otjeralo. Provukla je kanap i napravila lanac…<\/p>\n\n\n\n

Znala je da ve\u0107 narednog jutra mogu do\u0107i po Stefana da ga vode na front, zato je po\u017eurila ku\u0107i i, ne \u010dekaju\u0107i zoru, probudila ga. Mladi\u0107 je izbezumljeno gledao svoju majku, u strahu da joj nije mo\u017eda pozlilo.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Jesi li dobro, majko? \u0160ta se dogodilo?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Sine, imam dar za tebe i ho\u0107u da mi da\u0161 rije\u010d da \u0107e\u0161, jednom kada ti ga predam, uvijek to dr\u017eati kraj sebe!<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ne razumijem! \u0160ta kada mi preda\u0161? Za\u0161to govori\u0161 tako nepovezano?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Samo ti obe\u0107aj majci! U\u010dini to za ljubav moju\u2026<\/p>\n\n\n\n

Posmatrao je majku koja je podrhtavala od nekog neshvatljivog uzbu\u0111enja. \u010citav dan je bila van sebe, ali sada kao da ju je pamet napustila.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Dobro! Ako \u0107e to u\u010diniti da bude\u0161 mirna\u2026 Evo, obe\u0107avam! \u0160ta god bio tvoj dar, uvijek \u0107u ga nositi sa sobom.<\/p>\n\n\n\n

Skoro pa je posko\u010dila od sre\u0107e. Iz zave\u017eljaja, koji do tada Stefan nije primje\u0107ivao, izvadila je neobi\u010dni predmet i pru\u017eila mu ga.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Eto! To je amajlija koju sam spremila za tebe. Dok je bude\u0161 imao na sebi, nijedan te metak ne\u0107e htjeti! Ima\u0161 jedva sedamnaest ljeta i ho\u0107u da mi se vrati\u0161 \u017eiv i zdrav iz ove prokletinje koja se sprema. Ne\u0161to mi govori da \u0107e biti jo\u0161 gore nego pro\u0161la dva puta. Velika je i mo\u0107na sila Austrougarska i te\u0161ko \u0107e je na\u0161a sirotinja zaustaviti, ali dobro, tako je Bog rekao. Odr\u017ei obe\u0107anje koje si mi no\u0107as dao i znaj da \u0107e\u0161 tako i moj \u017eivot sa\u010duvati.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Otkud sada to? Kako si tako sigurna da \u0107e me amajlija sa\u010duvati i \u010dijih je ruku djelo?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ja sam je napravila. Moja baba bila je naj\u010duvenija \u010dinjarica u kraju. U torbici je metak iz Petrovog srca i on \u0107e smrt zavarati da ne juri na tebe. Bio bi sre\u0107an da zna da je uspio da te za\u0161titi.<\/p>\n\n\n\n

Tada sva nagomilana osje\u0107anja u Stefanu pokulja\u0161e vani. Dr\u017eao je \u010dvrsto u \u0161aci amajliju i zagrlio majku, ridaju\u0107i na njenom ramenu kao da je dje\u010da\u010di\u0107. Nije bilo nikoga da vidi te suze i pomisli kako nije dovoljno hrabar.<\/p>\n\n\n\n

Pred majkom nije mogao kriti \u0161ta osje\u0107a i koliko se pla\u0161i. Jo\u0161 mu je bilo \u017eivo sje\u0107anje na to kako su ispratili oca i Petra, a da nisu stigli ni da se pozdrave sa njima kako dolikuje.<\/p>\n\n\n\n

Odvojio se od majke i oka\u010dio lanac oko vrata. Milovala mu je lice, dok je on nastojao da zapamti svaku crtu njenog lica. Osje\u0107ao je da se rastanak bli\u017ei.<\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107 narednog jutra do\u0111e naredba da se popi\u0161e sve sposobno mu\u0161ko stanovni\u0161tvo. Za nepunih sedam dana Stefan je u \u0161injelu svog pokojnog oca mar\u0161irao sa ratnim drugovima u susret neprijatelju. Jana je upalila svije\u0107u i pomolila se Bogu da njen sin odr\u017ei svoje obe\u0107anje…<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

U ratu \u010dovjek za mjesec dana vi\u0161e ostari nego \u0161to bi u miru za nekoliko godina. Tako je i sa Stefanovog lica nestalo svakog traga njegovih sedamnaest ljeta. Nekada pla\u0161ljivi dje\u010dak imao je sada sjetan i odsutan pogled. Kako i ne bi kada je prethodnih dana sve svoje drugove i vr\u0161njake iz sela gledao kako odlaze na onaj svijet. Iskusniji borci, kojima ovo bje\u0161e ve\u0107 tre\u0107i rat, govorili su da se nikada ovako lako nije ginulo i, zbilja, ljudi su oko njega padali kao snoplje.<\/p>\n\n\n\n

Zapovjednik \u010dete, Janko, uvidio je da metak ne\u0107e Stefana, pa mu je zato sve \u010de\u0161\u0107e i povjeravao zadatke. Nerijetko se doga\u0111alo da mladi\u0107 povede grupu vojnika sa sobom i sam se vrati sa zadatka. Svi ostali bi bili ili na licu mjesta mrtvi, ili bi pak kasnije podlegli povredama.<\/p>\n\n\n\n

Tako je me\u0111u saborcima po\u010deo da se javlja strah od Stefana. Isprva tiho, a potom sve glasnije, \u0161irila se legenda o momku od kojeg bje\u017ei smrt.<\/p>\n\n\n\n

Neki su govorili kako je on duh starog borca, da kao avet luta rati\u0161tem i da ga samo oni kojima se bli\u017ei samrtni \u010das mogu vidjeti i sa njime razgovarati.<\/p>\n\n\n\n

Vi\u0161e niko sa Stefanom nije htio ni da ru\u010da, osim zapovjednika Janka koji je uvijek imao novi zadatak za svog posebnog vojnika\u2026<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Odaberi tri saputnika. Ve\u010deras \u0107ete pre\u0107i rijeku i poku\u0161ati \u0161to vi\u0161e da pri\u0111ete austrougarskom taboru. Na\u0161e rezerve hrane su pri kraju i potreban nam je uvid u njihovu pravu snagu. Da znamo je li bolje \u010dekati da komanda do\u0111e po nas ili da poku\u0161amo proboj obru\u010da koji su formirali oko nas. Budite tamniji od no\u0107i i ti\u0161i od smrti. Od uspjeha va\u0161e misije zavisi\u0107e sudbina \u010dete!<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Imam samo jednu molbu. Da trojicu koji \u0107e po\u0107i sa mnom odaberete Vi, ili jo\u0161 bolje da dopustite da sam po\u0111em na zadatak. Po\u010deli su da me izbjegavaju\u2026<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ne trpim sujevjerje u svojim redovima! Neka nau\u010de da vjeruju u Boga i onda \u0107e znati da ima i gorih stvari od smrti. Razumijem te i dopusti\u0107u da po\u0111e\u0161 sam, ali ne zato da bih nekog li\u0161io neprijatnosti, ve\u0107 zato \u0161to vjerujem u tvoju sposobnost da ispuni\u0161 svaki zadatak koji ti povjerim.<\/p>\n\n\n\n

Stefan je sa zahvalno\u0161\u0107u pru\u017eio ruku starom vojniku. Ne\u0107e morati da provede jo\u0161 jednu no\u0107 u preispitivanju da li je metak koji je pogodio \u010dovjeka do njega zapravo bio namijenjen njemu. Po\u0161ao je do svog \u0161atora i legao da odmori prije polaska na zadatak.<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Kao po navici, kada se god probudi, prvo rukom krene ka grudima, ispod majice. \u201eDobro je, amajlija je tu.\u201c Pomislio je na majku i na to kako uspijeva da odr\u017ei njoj dato obe\u0107anje, bez obzira na gnijev ljudi oko sebe i strah koji osje\u0107aju zato \u0161to on ostaje \u017eiv u svakoj prilici i neprilici.<\/p>\n\n\n\n

No\u0107 nije bila ni nalik onoj u kojoj je dobio maj\u010din dar. Kretao se polako, poku\u0161avaju\u0107i u sjenama da prona\u0111e obrise drve\u0107a. Uspio je da do\u0111e do rijeke i da je pre\u0111e.<\/p>\n\n\n\n

\u010cuo je vojnike austrougarske patrole koji su obilazili obalu sa njihove strane. Zalegao je i sa\u010dekao da pro\u0111u. Trudio se da \u0161tedi dah.<\/p>\n\n\n\n

Dok su odmicali od njega, polako se podigao sa tla i taman \u0161to je krenuo naprijed, \u010du neki zvuk iza sebe. Pripremio je pu\u0161ku spreman da pru\u017ei otpor i skupo proda ko\u017eu, kada mu se neko \u0161apatom obrati:<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Janko je. Ne pucaj.<\/p>\n\n\n\n

Bio je iznena\u0111en.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Otkud Vi? Za\u0161to ste po\u0161li za mnom?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Bilo mi \u017eao da ide\u0161 sam kao neki pustinjak, a i da poka\u017eem onim kukavicama da su ono u \u0161ta vjeruju samo gluposti.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ali, ko \u0107e predvoditi \u010detu ako se Vama ne\u0161to dogodi?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ne pla\u0161i se za mene. Ako je legenda o tebi ipak ta\u010dna, nikome od nas ne\u0107e trebati vo\u0111a, je li tako?<\/p>\n\n\n\n

Stefan samo pognu glavu osje\u0107aju\u0107i se krivim \u0161to makar Janku nije povjerio svoju tajnu. U ti\u0161ini nastavi\u0161e svoj pohod ka neprijateljskom taboru\u2026<\/p>\n\n\n\n

Kako su se vi\u0161e primicali, tako je okolina bivala sve svjetlija. Logor Austrougara bje\u0161e na \u010distini i vatre oko kojih su sjedjeli vojnici obasjavale su tu slijepu no\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Janko i Stefan su obi\u0161li skoro \u010ditav krug i prebrojali sve vojne kapacitete kojima je neprijatelj raspolagao. Do\u0161lo je vrijeme da se povuku prije nego \u0161to po\u010dne da svi\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

Uspjeli su da se dohvate rijeke kada za\u010du\u0161e povike iza sebe. Znali su da su primije\u0107eni i nije im preostalo ni\u0161ta drugo ve\u0107 da u\u0111u u vodu i poku\u0161aju \u0161to dalje da odmaknu plivaju\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Zafijuka\u0161e meci kroz no\u0107, Janko vrisnu i Stefan vidje kako tijelo iskusnog vojnika prestade da pliva. Dok mu je prilazio, spazio je kako se vodom oko zapovjednikovog tijela \u0161iri neka tamna mrlja. Znao je da vi\u0161e nije \u017eiv.<\/p>\n\n\n\n

Njegove ubice ve\u0107 su bile u vodi i vukle ka obali Stefana, koji se potpuno bio opustio i predao.<\/p>\n\n\n\n

Postavljali su mu pitanja na jeziku koji nije razumio. Samo je tupo gledao u tlo pred sobom. Vikali su na njega, \u0161utirali ga i pljuvali, sve dok se nije pojavio jedan vojnik \u010dija je naredba u\u010dinila da prestanu.<\/p>\n\n\n\n

Poveli su ga u logor i doveli tuma\u010da. Tada je otpo\u010delo pravo ispitivanje. Stefan je ostao nijem na sva pitanja. Nije pomogla ni te\u0161ka ruka njegovog islednika, ni tri izva\u0111ena zuba, pa \u010dak ni nekoliko slomljenih rebara.<\/p>\n\n\n\n

Le\u017eao je u pra\u0161ini koja je bila pomije\u0161ana sa njegovom krvlju i gledao u zrake sunca koji su se pomaljali iza tijela stasitog mu\u010ditelja. U\u017eivao je u, vjerovatno, posljednjoj zori koju \u0107e do\u010dekati i trudio se da jo\u0161 jednom u sje\u0107anje prizove lik svoje ostarjele majke. Iz ove situacije te\u0161ko da \u0107e ga izbaviti amajlija.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Ko\u017ena \u010dizma spu\u0161tala se na njegovo lice, a on je samo mislio o tome kako \u0107e osjetiti olak\u0161anje od krivice koju je nosio zbog toga \u0161to je toliko svojih drugova ispratio na onaj svijet\u2026<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Istog jutra, u Stefanovoj \u010deti vojnici su postali svjesni da su ostali bez zapovjednika Janka. Njegov le\u0161 su izvidnici primijetili na neprijateljskoj obali i zato je Uro\u0161, najstariji oficir po \u010dinu, postao novi zapovjednik.<\/p>\n\n\n\n

Okupio je vojnike, odr\u017eao motivacioni govor i pozvao sve na o\u010dajni\u010dki juri\u0161 kako bi poku\u0161ali probiti austrougarski obru\u010d, jer im smrt ovako svakako ne gine.<\/p>\n\n\n\n

Vojnici, ve\u0107 umorni i izgladnjeli, ali bijesni zbog svoje sudbine, prihvati\u0161e tu ideju. Do podneva bi razbijena austrougarska opsada. Zbunjeni iznenadnim napadom, oni nisu uspjeli da na vrijeme konsoliduju svoje redove. Zato ostavi\u0161e logor srpskoj vojsci i poku\u0161a\u0161e da \u0161to vi\u0161e svojih ljudi sa\u010duvaju, te se povuko\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Stefana njegova \u010deta prona\u0111e na ivici smrti. Dva dana se nije znalo da li \u0107e pre\u017eivjeti, a onda tre\u0107eg, kao da se smrt opet upla\u0161i od njega i rumenilo mu se vrati u obraze.<\/p>\n\n\n\n

Izgubio je lijevo oko, ali je povratio povjerenje ratnih drugova koji ga se, nakon \u0161to su se uvjerili da je i on od krvi i mesa, vi\u0161e nisu pla\u0161ili.<\/p>\n\n\n\n

Novi zapovjednik izdao je nare\u0111enje da se Stefan zajedno sa ostalim ratnim invalidima uputi ku\u0107i. Vi\u0161e nije bio sposoban za boj.<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Majka ga je do\u010dekala na pragu ku\u0107e. Plakala je dugo od sre\u0107e\u2026<\/p>\n\n\n\n

Nije primijetila da nema oka, da je sav u ranama, niti da mu nedostaju prednji zubi. Bio je \u017eiv \u2013 to je najva\u017enije!<\/p>\n\n\n\n

Skinuo je po prvi put amajliju i pru\u017eio je majci. Sljede\u0107eg dana po\u0161li su na porodi\u010dno groblje i kraj Petrove humke zakopali pu\u0161\u010dano zrno koje je Stefana sa\u010duvalo od smrti i vratilo ku\u0107i.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kada na crkvi zvoni usred bijela dana, sprema se neka nova pogibija. Tako je Janu \u017eivot nau\u010dio. U posljednje tri godine evo tre\u0107i put zvoni i...<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":346,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-279","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-ostale-price"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/279","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=279"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/279\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":349,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/279\/revisions\/349"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/346"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=279"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=279"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=279"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}