{"id":350,"date":"2026-01-27T22:23:00","date_gmt":"2026-01-27T22:23:00","guid":{"rendered":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/?p=350"},"modified":"2026-01-30T22:24:42","modified_gmt":"2026-01-30T22:24:42","slug":"jastuk","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/2026\/01\/27\/jastuk\/","title":{"rendered":"Jastuk"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Mala Ka\u0107a je najvi\u0161e od svega voljela \u0161kolske raspuste. Ve\u0107 prvog dana majka bi spakovala njen dje\u010diji kofer i povela je kod baba Mire koja je \u017eivjela sama u staroj spratnoj ku\u0107i, u mjestu na dva sata vo\u017enje od Beograda. Kada god bi bila kod bake, spavala bi u dje\u010dijoj sobi i to ba\u0161 u krevetu koji je pripadao njenom ocu.<\/p>\n\n\n\n

Ku\u0107a je krila mnoge tajne i Ka\u0107i bila puno zanimljivija nego \u010ditav Beograd. Baka je ve\u0107 deceniju \u017eivjela sama, ta\u010dnije od onog trena kada je umro njen suprug Mir\u010deta. Ka\u0107a nije zapamtila dedu. Njegov lik je vidjela samo na starim, pra\u0161njavim, crno-bijelim fotografijama. \u010cinilo joj se da je imao previ\u0161e strog pogled i da se rijetko mogao vidjeti osmjeh ispod crnih, gustih brkova. Baba Mira je bila su\u0161ta suprotnost. Imala je mali trbu\u0161\u010di\u0107 kakav vjerovatno krasi sve bakice, mislila je Ka\u0107a, i uvijek je bila nasmijana i dopu\u0161tala je svojoj unuci apsolutno sve.<\/p>\n\n\n\n

Danima bi pretra\u017eivala sobe u poku\u0161aju da i\u0161\u010dupa koju davno zaboravljenu lutku ili pak neku knjigu bajki. Ku\u0107a kao da je bila magi\u010dna, svake godine nudila bi djevoj\u010dici sve vi\u0161e i vi\u0161e…<\/p>\n\n\n\n

Te zime snijeg bje\u0161e pokrio svu okolinu i Ka\u0107a bi samo na tren ujutru promolila glavu kroz prozor i ve\u0107 bi bje\u017eala unutra sa crvenim nosem kao u klovna. Potom bi otr\u010dala kod bake u sobu i stala uz stari \u0161poret koji je pucketao \u0161ire\u0107i toplotu oko sebe sve dok se ne bi dovoljno ugrijala da krene u nove avanture.<\/p>\n\n\n\n

Jednog jutra, za doru\u010dkom, baka objavi da je kupila specijalni jastuk samo za Ka\u0107u i da ga je oprala, ali je zbog zime tek sada suv i spreman. Djevoj\u010dica je malo negodovala jer je voljela miris starih stvari koji se bje\u0161e usadio u svaki kutak ku\u0107e, ali sa bakom ne bje\u0161e rasprave.<\/p>\n\n\n\n

Te no\u0107i djevoj\u010dici je dugo trebalo da utone u san. Okretala je i prevrtala jastuk svakih nekoliko minuta. Kada ju je napokon savladao umor, umjesto avantura do\u010deka je ko\u0161mar…<\/p>\n\n\n\n

Sanjala je kako je ku\u0107a u plamenu i kako ona tr\u010di i doziva baku. Taman kada je uspjela da je prona\u0111e, plafon se sru\u0161io na baku. Po\u010dela je da vri\u0161ti i \u017emuri, a potom je za\u010dula poznati glas.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 \u0160ta je bilo, ludice? Do\u0111i da te zagrlim! Ru\u017eno si sanjala, du\u0161o bakina.<\/p>\n\n\n\n

Bila je sre\u0107na \u0161to je sve to bio samo san. Ridala je \u0161to od pretrpljenog straha, \u0161to od sre\u0107e. Osjetila je da joj je posteljina mokra. Zbunjeno je pogledala baku koja je pru\u017eila ruke ka njoj i umirivala je rije\u010dima.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ne brini se, du\u0161ice, svima se to doga\u0111a kada smo mali. Ru\u017eno si sanjala i upi\u0161kila se. Do\u0111i da se presvu\u010demo, a onda te vodim da spava\u0161 sa mnom.<\/p>\n\n\n\n

Oka\u010dila joj se o vrat i prepustila se bakinom zagrljaju, koja ju je u naru\u010dju povela u svoju sobu dok je sanjiva Ka\u0107a prigovarala:<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Za sve je kriv jastuk! Rekla sam ti da ho\u0107u onaj stari, on miri\u0161e kao ku\u0107a i na njemu uvijek fino sanjam.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ka\u0107a, dijete, to je samo obi\u010dni jastuk. Ovaj novi je udobniji, navi\u0107i \u0107e\u0161 se! Tvoja majka mi je rekla da ba\u0161 njega nabavim da ne bi imala problema sa alergijom kao \u0161to si lani imala.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Bako, molim te! Ne \u017eelim vi\u0161e da spavam na tom jastuku!<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Pusti to sada, svakako \u0107e\u0161 ve\u010deras spavati sa mnom.<\/p>\n\n\n\n

Nakon \u0161to joj je baka pomogla da se presvu\u010de, legle su zajedno i ostatak no\u0107i Ka\u0107a provede u mirnom snu.<\/p>\n\n\n\n

Sljede\u0107i dan pro\u0111e u prepirci o tome da li treba zadr\u017eati novi jastuk. Baka bje\u0161e uporna.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Vidje\u0107e\u0161, samo je potrebno da se malo navikne\u0161 na njega. Ve\u0107 ve\u010deras zaboravi\u0107e\u0161 sve ko\u0161mare.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ali, bako…<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Nema ali! Vrijeme je da bude\u0161 ozbiljna djevoj\u010dica i mane\u0161 se gluposti.<\/p>\n\n\n\n

Te\u0161ka srca Ka\u0107a odustade od dalje rasprave. Oti\u0161la je da opere zube i da se spremi za krevet.<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Le\u017ei u krevetu pokrivena jorganom, i o\u010dima krupnim od straha posmatra sjenke po sobi koje se kre\u0107u u ritmu snje\u017enih pahulja koje napolju viju. Sebi je obe\u0107ala da ne\u0107e sjekirati baku. \u201eBi\u0107u hrabra. Izdr\u017ea\u0107u i san \u0107e do\u0107i\u201c, govori sebi dok okre\u0107e jastuk po ko zna koji put. Udara ljutito malom dje\u010dijom \u0161akom po njemu: \u201eZa\u0161to mi kvari\u0161 raspust? Pusti me da sanjam.\u201c Na svaki \u0161um koji dopire spolja, ona se trgne. \u010cuje kako joj srce dobuje u malenim grudima.<\/p>\n\n\n\n

Sklopila je o\u010di i dr\u017ei ih jako zatvorenim. \u010cula je od starijih da treba brojati ov\u010dice ako ne mo\u017ee\u0161 da zaspi\u0161: \u201eJedna ovca, druga ovca, tre\u0107a ovca… aaah kako je ovo dosadno. \u0160ta ako do\u0111e vuk ako budem ovoliko pominjala ovce? Vukovi \u017eive u planini, nema ih ovdje u gradu.\u201c Kapci joj postaju sve te\u017ei i te\u017ei, a misli nekako razmazane i nejasne…<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Bje\u017ei, Ka\u0107a! Ne osvr\u0107i se! Vuk je u ku\u0107i! \u2013 govori joj baka dok je gura niz stepenice. \u2013 Tr\u010di ka kom\u0161ijama, ja \u0107u ga zadr\u017eati!<\/p>\n\n\n\n

Ka\u0107a nesvjesna toga o kakvom se vuku radi i otkud on u ku\u0107i, ali prepla\u0161ena bakinim rije\u010dima, tr\u010di preko stepenica, \u010dini joj se da prelazi po dvije u koraku. Do\u0161la je do ulaznih vrata, ali ne mo\u017ee da ih otvori. Udara ru\u010dicama \u2013 vrata ne popu\u0161taju. Podi\u017ee i spu\u0161ta kvaku \u2013 opet ni\u0161ta. Osvrne se da vidi ide li za njom baka kada ono umjesto bake niz stepenice se spu\u0161ta vuk! Ima velike i krvave zube, ali umjesto da ide na \u010detiri noge kao onaj koga je vidjela u zoolo\u0161kom vrtu, ovaj stoji uspravljen na dvije i visok je poput \u010dovjeka. Re\u017ei i vilicom kre\u0107e ka njenom licu. Ka\u0107a je pru\u017eila ruke ispred sebe i po\u010dela da vri\u0161ti ne bi li se odbranila…<\/p>\n\n\n\n

U krevetu je. Opet se pomokrila, a nigdje ni traga od vuka u sobi. Dobro je makar nije opet vri\u0161tala u snu tako da nije probudila baba Miru. Bijesno gleda u jastuk.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Za\u0161to mi ovo radi\u0161? Mogli smo da budemo drugovi, ali ti si zao! Mora da si za\u010daran.<\/p>\n\n\n\n

Izvukla se iz kreveta. No\u0107as \u0107e sve prestati, obe\u0107ala je sebi.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Niko ne mo\u017ee da uni\u0161ti moj raspust, pa \u010dak ni ti! Upamti to! \u2013 obra\u0107a se jastuku, a potom ga ljutito uzima u naru\u010dje i odlazi sa njim do prozora. Popela se na prste kako bi dohvatila bravu i nekako uspijeva da ga otvori. Hladan vazduh ulazi u sobu, ali Ka\u0107in naum ni\u0161ta ne mo\u017ee da naru\u0161i. Skupila je svu snagu i zafrlja\u010dila jastuk u no\u0107. \u010cula je kako tone u snijeg i sva zadovoljna i ponosna zatvorila prozor, obra\u0107aju\u0107i mu se po posljednji put.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Eto ti! Pa sada pla\u0161i ma\u010dke i pse, mene vi\u0161e ne\u0107e\u0161 nikada!<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Uspjela je sama da skine vla\u017enu posteljinu i da se presvu\u010de u suvu odje\u0107u, a potom se uvukla kod bake u sobu. Probu\u0111ena iz sna, baka bi zbunjena.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Je li sve u redu, du\u0161o moja?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Jeste, bako, samo mi je bilo hladno pa sam do\u0161la da se ugrijem kraj tebe.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Lezi, zlato moje!<\/p>\n\n\n\n

Zagrlila je baku i slatko zaspala znaju\u0107i da \u0107e od sjutra opet spavati u svom krevetu i na starom jastuku, a umjesto vukova pohodi\u0107e je vile i prin\u010devi.<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Narednog jutra baka Mira prona\u0161la je ispred ku\u0107e ostatke jastuka kojeg tokom prethodne no\u0107i bjehu rastrgli psi i ma\u010dke. Ono \u0161to je ostalo od njega, odlo\u017eila je u obli\u017enji kontejner. Unuci ni\u0161ta nije pominjala, ve\u0107 je iz ormara izvukla onaj stari i spremila ga. \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/p>\n\n\n\n

Te no\u0107i osmjeh je ozario Ka\u0107ino lice kada je spustila glavu na jastuk.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Mala Ka\u0107a je najvi\u0161e od svega voljela \u0161kolske raspuste. Ve\u0107 prvog dana majka bi spakovala njen dje\u010diji kofer i povela je kod baba Mire koja je...<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":351,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-350","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-fantasticne-price"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/350","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=350"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/350\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":353,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/350\/revisions\/353"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/351"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=350"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=350"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=350"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}