{"id":357,"date":"2026-03-20T12:15:50","date_gmt":"2026-03-20T12:15:50","guid":{"rendered":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/?p=357"},"modified":"2026-03-20T12:15:52","modified_gmt":"2026-03-20T12:15:52","slug":"sakupljacica-suza","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/2026\/03\/20\/sakupljacica-suza\/","title":{"rendered":"Sakuplja\u010dica suza"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Zovem se Nata\u0161a i nemam roditelje. Ne znam im \u010dak ni imena. Porasla sam u domu za nezbrinutu djecu u Bijeloj.<\/p>\n\n\n\n

Dok su neki moji drugari prona\u0161li spas i porodi\u010dnu toplinu u porodicama koje su ih usvojile, ja sam oduvijek nekako bila kao sklonjena sa police. Nije da ikoga osu\u0111ujem. \u010cak sada mogu re\u0107i da ih razumijem.<\/p>\n\n\n\n

Te\u0161ko je na sebe preuzeti brigu o djevoj\u010dici koja ima uro\u0111enu bolest imunog sistema. Naime, moje tijelo ne proizvodi odbrambene \u0107elije za viruse i bakterije i kao takvo osetljivo je na sve vrste infekcija.<\/p>\n\n\n\n

Odrastanje u domu mi sada i ne izgleda tako tragi\u010dno, ali se dobro sje\u0107am koliko mi je bilo te\u0161ko sve dok nisam srela nju\u2026<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Tog dana bio je moj sedmi ro\u0111endan \u2013 maj mjesec, tre\u0107i dan od \u0110ur\u0111evdana. Iskrala sam se iz doma u samu zoru i po\u0161la na pla\u017eu. Po ve\u0107 ustaljenoj rutini potra\u017eila sam neku novonasukanu \u0161koljku. Prislonila sam je uz glavu i slu\u0161ala\u2026 Ni\u0161ta! Ni ovoga jutra nema poruke za mene. Samo pri\u010da o talasima.<\/p>\n\n\n\n

Te godine sam bila krenula u \u0161kolu. To je bio poseban doga\u0111aj za mene. Jo\u0161 malo i nau\u010di\u0107u da pi\u0161em, a onda \u0107u svakog dana dolaziti na pla\u017eu i, skrivena od pogleda, pisati pisma koja \u0107u stavljati u boce. Njih \u0107u po moru slati majci.<\/p>\n\n\n\n

Po\u0161to jo\u0161 nisam bila dovoljno dobro ovladala slovima, spas sam na\u0161la u \u0161koljkama koje sam koristila kao glasnike.<\/p>\n\n\n\n

Satima bih sjedjela i pri\u010dala u \u0161koljku o svemu onom \u0161to mi se doga\u0111a, o svim nepravdama sa kojima se susre\u0107em i o svemu \u0161to me boli. Potom bih je bacila \u0161to dalje mogu, u more, i nadala se da \u0107e ona prona\u0107i moju majku, ma gdje bila, i da \u0107e je ona, ponesena \u017eeljom da \u010duje pri\u010du mora, podi\u0107i i staviti na uho.<\/p>\n\n\n\n

Umjesto mora \u010du\u0107e pri\u010du svog djeteta i po\u017eali\u0107e \u0161to me je ostavila. Do\u0107i \u0107e po mene i odve\u0161\u0107e me negdje daleko gdje \u0107e ljekari na\u0107i lijeka mojoj boljci.<\/p>\n\n\n\n

Eto, to sam upravo radila i tog jutra kada sam u novoprido\u0161lu \u0161koljku pri\u010dala svojoj majci kako mi najvi\u0161e nedostaje ba\u0161 na ro\u0111endan. Dok mi drugari poklanjaju poklone i vuku me za u\u0161i, ja samo \u017eelim da znam za\u0161to? Za\u0161to me nije povela sa sobom? Da li je razlog bio to \u0161to sam o\u0161te\u0107ena?<\/p>\n\n\n\n

Moje pripovijedanje \u0161koljci naru\u0161ilo je jedno pitanje koje je do\u0161lo iz nepoznatog pravca.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Kako tako fina djevoj\u010dica mo\u017ee biti tu\u017ena?<\/p>\n\n\n\n

Okrenula sam se posti\u0111ena \u0161to je neko zavirio u moju intimu. Ugledala sam iza sebe mladu djevojku u bijeloj pohabanoj haljini, nalik nekoj starinskoj spava\u0107ici. Bila sam zbunjena kako je uspjela da mi pri\u0111e tako blizu, a da je ne primijetim.<\/p>\n\n\n\n

Mi djeca koja odrastamo u domu imamo dobro izgra\u0111en instinkt kada nas neko posmatra i moglo bi se re\u0107i da smo nalik iskusnim lovcima. E tog jutra je lovac postao plijen, a da to nije ni osjetio\u2026<\/p>\n\n\n\n

Ta\u010dno kad sam shvatila da na njeno pitanje nisam dala odgovor, uslijedilo je jo\u0161 jedno.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Kako se zove\u0161, ljepotice? Ne pla\u0161i se, ne\u0107u te povrijediti!<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Zovem se Nata\u0161a. Nisam se upla\u0161ila! Ja se ni\u010dega ne bojim. Samo me je za\u010dudilo kako te nisam primijetila dok si dolazila.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Dobro, Nata\u0161a, ne ljuti se! Vidi se da si hrabra djevoj\u010dica \u010dim si u ovo doba dana sama na pla\u017ei. Ja se zovem Dijana.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Drago mi je! Nisam te ranije gledala ovdje\u2026<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ooo, zna\u010di \u010desto navra\u0107a\u0161?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Da! Skoro svakog jutra. Koliko ima\u0161 godina?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Dvadeset i jednu, a ti? Ide\u0161 li u \u0161kolu?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Sedam! Idem u prvi razred i odli\u010dan sam \u0111ak \u2013 izdeklamovala sam ponosno.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Bravo! Pa ti si velika djevoj\u010dica.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Hvala, a \u0161ta ti radi\u0161?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ja sam sakuplja\u010dica suza. Putujem svijetom i pronalazim suze.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Svaaa\u0161ta! \u0160ta radi\u0161 sa suzama? Pravi\u0161 svoje more?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ne! Pronalazim tu\u017enu djecu i u zamjenu za suze dajem im na poklon po dijamant, ali samo ako mi obe\u0107aju da vi\u0161e ne\u0107e biti tu\u017eni. Eto i na tvojim obrazima vidim dvije suze koje bi te mogle u\u010diniti bogatom!<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Sva\u0161ta, ne lupetaj gluposti! Ko bi jo\u0161 za suze davao dijamante? \u010cak i mi djeca znamo da su oni ne\u0161to najvrjednije na svijetu. Vrjednije \u010dak i od zlata.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ne vjeruje\u0161? Nema\u0161 \u0161ta da izgubi\u0161. Dopusti da ti obri\u0161em suze i obe\u0107aj mi da vi\u0161e ne\u0107e\u0161 biti tu\u017ena ako ti poklonim dijamant. Potom zatvori o\u010di i pru\u017ei \u0161aku i vidje\u0107e\u0161 da govorim istinu.<\/p>\n\n\n\n

Djevojka je probudila moju radoznalost, ali me i nervirala zato \u0161to mi je tro\u0161ila vrijeme. Ubrzo \u0107e do\u0107i vrijeme doru\u010dka, a ja jo\u0161 uvijek nisam dovr\u0161ila svoju poruku majci i \u0161koljka je i dalje bila u mojoj ruci.<\/p>\n\n\n\n

Rije\u0161ila sam da prihvatim njen izazov. Na taj na\u010din \u0107u je se makar brzo rije\u0161iti. Polo\u017eila sam \u0161koljku na tlo, a potom jednu ruku podigla u vazduh, a drugu stavila na srce i izrekla zakletvu.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Dajem \u010dasnu rije\u010d da, ako moje suze zamijeni\u0161 dijamantom, vi\u0161e nikada ne\u0107u biti tu\u017ena.<\/p>\n\n\n\n

Za\u017emurila sam i ispru\u017eila ruku sa otvorenom \u0161akom. Osjetila sam Dijanine prste kako klize po mom licu. Pokupila mi je suze i pomilovala me. Pomislila sam na maj\u010dine ruke koje me nikada nisu tako milovale\u2026 Nakon toga je ne\u0161to hladno spustila u moj dlan. Brzo sam otvorila o\u010di. Zraci jutarnjeg sunca odbijali su se od predmeta u mojoj ruci. Jedva sam o\u010di dr\u017eala otvorene od njegovog blje\u0161tavila.<\/p>\n\n\n\n

Nisam mogla da prestanem da se pitam da li je to bio pravi dijamant ili neka staklena varka.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Eto, vidi\u0161? Odr\u017eala sam rije\u010d.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Kako da znam da je ovo pravi dijamant?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 E jesi ti neka nepovjerljiva djevoj\u010dica! Okreni ga ka suncu i gledaj kroz njega. Dok ga lagano bude\u0161 rotirala, vidje\u0107e\u0161 sve mogu\u0107e boje. I to kako one koje poznaje\u0161, tako i one za koje do sada nisi ni \u010dula.<\/p>\n\n\n\n

Ushi\u0107eno sam podigla taj predmet i u\u010dinila onako kako me je Dijana nau\u010dila. Pred mojim o\u010dima kao da je bljesnula duga. Mojim licem se prostro osmijeh \u0161irok kao Boka. Bio je to najljep\u0161i ro\u0111endanski poklon koji sam ikada dobila.<\/p>\n\n\n\n

Nisam odvajala pogled od dragog kamena, tako da nisam ni primijetila kada sam ostala sama. \u010cula sam kako me starje\u0161ina doma doziva. Pogledom sam potra\u017eila sakuplja\u010dicu suza, ali od nje nije bilo ni traga\u2026<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Kasnije sam svoju pri\u010du ponovila starje\u0161ini i vaspita\u010dicama. Sa \u010du\u0111enjem su posmatrali dijamant. Zabranili su mi da se vi\u0161e tako iskradam.<\/p>\n\n\n\n

Za Dijanu su rekli da se vjerovatno radi o djevojci koja je pobjegla iz bolnice u Dobroti i za kojom se ve\u0107 danima traga. Nikada nisam povjerovala u tu pri\u010du.<\/p>\n\n\n\n

Po\u0161to su sumnjali da se radi o pravom dijamantu, upravnik je po\u0161ao do prve juvelirnice sa namjerom da mu neko izvr\u0161i procjenu mog poklona. Ispostavilo se da je to zaista bio dragi kamen i to izuzetno vrijedan.<\/p>\n\n\n\n

Uprava doma je dala oglas u dnevnim novinama da se tra\u017ei vlasnik izgubljenog dijamanta. Izuzev par \u0161arlatana koji su na prevaru poku\u0161ali da do\u0111u do mog poklona, niko ozbiljan se nije javio, te oni odlu\u010di\u0161e da mogu da ga zadr\u017eim.<\/p>\n\n\n\n

Ponudili su da mi zakupe sef u banci gdje \u0107u mo\u0107i da \u010duvam dragi kamen sve dok ne svane dan kada \u0107u po\u017eeljeti da napustim dom i zapo\u010dnem samostalni \u017eivot.<\/p>\n\n\n\n

Tako sam i u\u010dinila. Svoj dar sam po odlasku iz doma prodala, a od ste\u010denog novca platila sam studije i iznajmila stan u kome sam \u017eivjela sve do diplomiranja.<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Sada imam dvadeset \u0161est godina. Udata sam i majka sam k\u0107eri stare tri mjeseca. I dalje bijem bitku za svoje zdravlje\u2026 Moj suprug i beba mi ulivaju snagu da ne pokleknem. \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/p>\n\n\n\n

Ako li osjetim da ni to nije dovoljno, sjetim se obe\u0107anja datog sakuplja\u010dici suza i odagnam tugu sje\u0107anjem na dugu koju sam onomad dr\u017eala u ruci.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zovem se Nata\u0161a i nemam roditelje. Ne znam im \u010dak ni imena. Porasla sam u domu za nezbrinutu djecu u Bijeloj. Dok su neki moji drugari...<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":358,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-357","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-fantasticne-price"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/357","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=357"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/357\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":361,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/357\/revisions\/361"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/358"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=357"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=357"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=357"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}