{"id":362,"date":"2026-02-09T10:28:34","date_gmt":"2026-02-09T10:28:34","guid":{"rendered":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/?p=362"},"modified":"2026-02-09T10:28:36","modified_gmt":"2026-02-09T10:28:36","slug":"dan-kada-sam-napustio-atlantidu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/2026\/02\/09\/dan-kada-sam-napustio-atlantidu\/","title":{"rendered":"Dan kada sam napustio Atlantidu"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107 neko vrijeme svaki slobodan trenutak koristim da se osamim i do\u0111em do ivice kratera vulkana. Tu nekada satima stojim i posmatram pakleni ambis pod sobom. Izgubim se u mislima i po\u010dnem da razmi\u0161ljam o svemu, a najvi\u0161e o onome \u0161to je bilo i \u0161to \u0107e, neminovno, opet biti\u2026<\/p>\n\n\n\n

Za svoje godine ve\u0107 sam pre\u017eivio i do\u017eivio mnogo toga, a sa druge strane moj \u017eivot tek treba da po\u010dne. Problem je samo \u0161to svakog trena sve mo\u017ee da nestane, pa tako i ja.<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Eonima je moj narod gradio i stvarao, izmi\u0161ljao i osvajao prostranstva neznanja, ali jednu stvar nije uspio da pobijedi \u2013 nostalgiju. A i kako pobijediti ne\u0161to \u0161to ostaje zakopano duboko u srcu i sa \u010dime se i ne pita\u0161?<\/p>\n\n\n\n

Sje\u0107am se kako sam prvi put napustio svoj dom. Bila je to tre\u0107a godina mog \u0161egrtovanja kod velikog bibliotekara Rohusa. Jo\u0161 samo koji mjesec dijelio me od ulaska u stale\u017e Bibliotekara. Atlantida je tada bila na svom drugom vrhuncu. Pripremala se tre\u0107a galakti\u010dka kolonizacija, \u010diji je cilj bio da na\u0161 narod ra\u0161iri na jo\u0161 vi\u0161e planeta u univerzumu.<\/p>\n\n\n\n

I ba\u0161 jednog obi\u010dnog jutra, bez ikakve najave, dogodi se serija atomskih eksplozija. Za manje od sat vremena atmosfera planete je postala nepogodna za \u017eivot i otpo\u010delo se sa evakuacijom. Ni dan-danas niko sa sigurno\u0161\u0107u ne zna ko je bio kriv za te eksplozije, ali se sumnjalo da se radi o sledbenicima prognanog cara Maharija.<\/p>\n\n\n\n

Ja sam tog dana imao ludu sre\u0107u, jer je biblioteka koju je moj u\u010ditelj posjedovao bila jedna od najbogatijih na \u010ditavoj planeti, te nas tako prve evakuisa\u0161e. Tu sre\u0107u platio sam porodi\u010dnom nesre\u0107om jer je kompletna moja porodica ostala na Atlantidi i vjerovatno stradala u najve\u0107im mukama.<\/p>\n\n\n\n

Sa o\u010dima punim suza gledao sam kako staklene palate ostaju za nama. Sve stambene jedinice na Atlantidi bile su napravljene od posebnog gra\u0111evinskog stakla koje je bilo otporno na spolja\u0161nje uslove, a ovako gledano sa neba, naselja su toliko reflektovala svjetlost da je planeta bila blje\u0161tava kao neka d\u017einovska dijamantska zvijezda. Sada je ta zvijezda bila okru\u017eena oblakom nastalim od eksplozija i djelovala je nikada mra\u010dnije.<\/p>\n\n\n\n

Brodovi koji su planirani za galakti\u010dku kolonizaciju upotrijebljeni su kao barke koje su nam spasile \u017eivote. Godinama smo lutali svemirom dok nismo na\u0161li nenaseljenu planetu na kojoj se moglo \u017eivjeti.<\/p>\n\n\n\n

Tu opet krenusmo od nule. Saznanja iz biblioteka bila su okosnica jedne nove civilizacije i za manje od tri godine izni\u010de nova Atlantida. Na \u017ealost, na\u0161a sre\u0107a bila je kratkog daha, i za manje od godinu dana nakon \u0161to je grad bio dovr\u0161en, poklopi nas d\u017einovski talas koji nas uhvati nespremne jer \u0161titove jo\u0161 nismo bili dovr\u0161ili, niti smo se nadali takvoj prirodnoj katastrofi.<\/p>\n\n\n\n

Opet uspjesmo nekako da pre\u017eivimo i desetkovani napustismo i ovu planetu. Ovaj put imali smo vi\u0161e sre\u0107e, te novu naseljivu planetu brzo na\u0111osmo. Imala je samo jednu manu \u2013 ve\u0107 je bila naseljena. I to, ni manje ni vi\u0161e, nego na\u0161om bra\u0107om, vjerovatno iz prve kolonizacije.<\/p>\n\n\n\n

Bilo je \u010dudno \u0161to se ovdje niko nije sje\u0107ao starih znanja i svi su \u017eivjeli na niskom stepenu razvoja. Oru\u017eje, medicina, pa \u010dak i hrana i odje\u0107a, bili su krajnje primitivni. Poslije trodnevnog vije\u0107anja, na\u0161i preostali \u017eivi o\u010devi predlo\u017ei\u0161e da za na\u0161u novu naseobinu odaberemo jedno ogromno pusto ostrvo koje je mnogo du\u017eina bilo udaljeno od prvog naseljenog kopna. Ono \u0161to ga je dodatno \u010dinilo pogodnim, bio je vulkanski krater za koji su na\u0161i nau\u010dnici tvrdili da je pro\u0161ao svoj zenit i da se sada polako gasi, a koji su ostali vjerovatno sa strahom zaobilazili.<\/p>\n\n\n\n

Tako nastade i tre\u0107a Atlantida. Ovaj put odmah u\u010dinismo sve kako bi osigurali bezbijednost grada. Podigosmo \u0161titove oko ostrva i oblo\u017eismo ih posebnim kameleon-platnom, koje je \u010dinilo da svako ko sa strane gleda na ostrvo vidi samo plavetnilo okeana koji nas je okru\u017eivao. Umjesto od stakla, palate i ku\u0107e napravismo od kamena i gline.<\/p>\n\n\n\n

Sada sam ja, mada jo\u0161 uvijek realno mladi\u0107, bio najstariji me\u0111u bibliotekarima. Imao sam svoje \u0161egrte koje sam u\u010dio tehnici prepisivanja i \u010duvanja starih znanja. Kako su godine odmicale, tako se na\u0161e naselje \u0161irilo i onaj prvobitni gr\u010d i strah da li \u0107emo opstati je po\u010deo da popu\u0161ta, a osje\u0107aj nostalgije se vratio ja\u010di nego ikada.<\/p>\n\n\n\n

Ljudi su po\u010deli da se okupljaju i da pri\u010daju o voljenima koje su ostavili za sobom. Upore\u0111ivali su svoje gubitke. \u0160ta je bilo najgore, niko od nas nije znao je li se jo\u0161 neko uspio spasiti sa Atlantide. Pitanja je bilo neobi\u010dno puno, a odgovore niko nije imao. Ljudi su po\u010deli da tra\u017ee dozvolu da napuste ostrvo i odu u svijet. \u017deljeli su da se izmije\u0161aju sa ostalim stanovni\u0161tvom.<\/p>\n\n\n\n

Na\u0161i o\u010devi odbijali su takve zahtjeve. Govorili su da prvo moramo da se dovoljno namno\u017eimo kako ne bismo ugrozili opstanak na\u0161eg naroda, i kako postoji mogu\u0107nost da \u0107emo u kontaktu sa ostalim ljudima koji su \u017eivjeli na planeti dovesti do njihovog istrebljenja tako \u0161to \u0107e do\u0107i do mije\u0161anja na\u0161ih i njihovih bakterija, koje bi po njih mogle biti katastrofalne.<\/p>\n\n\n\n

Nezadovoljstvo je nastavilo da raste. Ljudi su zapadali u depresiju i po\u010dela su da se doga\u0111aju samoubistva. Oni nesre\u0107nici koji nisu mogli da pobijede unutra\u0161nji nemir, odlazili su do kratera vulkana i bacali se u njega.<\/p>\n\n\n\n

Kada su vidjeli da narod ne\u0107e da odustane, o\u010devi dopusti\u0161e da se oformi posebna jedinica koja \u0107e po\u0107i u obilazak planete na koju smo sletjeli. Odabrani dobi\u0161e potrebne namirnice, oru\u017eje i letjelicu i po\u0111o\u0161e u svoju misiju.<\/p>\n\n\n\n

Nakon vi\u0161e od tri stotine sun\u010danih ciklusa, oni se napokon vrati\u0161e, i to desetkovani. Vijesti koje su preostali donijeli samo su izazvale jo\u0161 ve\u0107i nemir u nama.<\/p>\n\n\n\n

Ljudi koji su naseljavali ovu planetu, zaista su bili potomci Atlantide, ali su nakon dolaska ovamo brzo po\u010deli da se frakcioni\u0161u i grupi\u0161u. Sa takvim razdvajanjem nastao je i rivalitet i prvi sukobi u kojima su mnogi stradali. Oni malobrojni koji pre\u017eivje\u0161e, sklopi\u0161e mir i dogovori\u0161e se da po\u0111u na razli\u010dite strane svijeta.<\/p>\n\n\n\n

U tom mirovnom sporazumu postojala je posebna ta\u010dka o tome da se o pro\u0161losti vi\u0161e ne govori. Po\u0161to su sve biblioteke stradale u ratovima, tako je i znanja nestalo i sve su morali po\u010deti ispo\u010detka, \u0161to im je tako\u0111e odgovaralo.<\/p>\n\n\n\n

Od svake frakcije nastade novi narod. Opet su godine pro\u0161le, a prvi ratovi izblijedjeli iz sje\u0107anja pre\u017eivjelih, te tako otpo\u010de novi ciklus ratova koji nikako nije prestajao evo do dana dana\u0161njeg.<\/p>\n\n\n\n

Sada smo znali da nemamo kuda odavde, jer je Atlantida bila najsigurnije mjesto na \u010ditavoj planeti, a mi smo imali svetu du\u017enost da sa\u010duvamo, kako narod, tako i na\u0161a saznanja za neka bolja vremena kada \u0107e se ostali stanovnici ove planete prizvati pameti.<\/p>\n\n\n\n

Me\u0111utim, nostalgija i depresija su nastavili da nas pro\u017ediru…<\/p>\n\n\n\n

Jednog jutra sam se i ja probudio sa osje\u0107ajem nemo\u0107i i beskorisnosti. Razmi\u0161ljao sam kako je moj posao uzaludan. Decenijama prepisujem i \u010ditam svete spise. U\u010dim druge da \u010dine to isto, a, kad-tad, spusti\u0107emo \u0161titove i pozvati na\u0161u bra\u0107u da sa njima podijelimo na\u0161e znanje.<\/p>\n\n\n\n

Neki od njih vidje\u0107e, u toj riznici, more mogu\u0107nosti, a drugi \u0107e vidjeti \u0161ansu da se napokon dokopaju mo\u0107i i iskoriste je da zavr\u0161e sa svojim neprijateljima. Da ih kona\u010dno istrijebe!<\/p>\n\n\n\n

Tada \u0107e se opet dogoditi ono \u0161to smo ve\u0107 vidjeli. Jedna planeta \u0107e nestati, a malobrojni \u0107e pre\u017eivjeti i nastaviti svoju uzaludnu borbu u nadi da \u0107e se ljudi osloboditi mr\u017enje.<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

O svemu tome razmi\u0161ljam dok svakodnevno posje\u0107ujem vulkanski krater koji smo prozvali Mahari, po \u010dovjeku za koga se vjerovalo da je odgovoran za uni\u0161tenje na\u0161e planete. \u010cesto pomislim da je napokon do\u0161ao trenutak kada \u0107u okrenuti le\u0111a svemu i zakora\u010diti naprijed \u2013 u ni\u0161tavilo! A onda se sjetim kako me je boljelo srce onog dana kada sam napu\u0161tao pravu, moju, Atlantidu i shvatim da, \u0161ta god dalje bilo, taj bol ne \u017eelim opet da osjetim, pa makar i na tren, koliko bi mi trebalo da skon\u010dam u vrelini vulkana.<\/p>\n\n\n\n

Umjesto toga, mora\u0107u da nau\u010dim da \u017eivim sa rupom u srcu i da se nadam da \u0107emo uspjeti da pobijedimo o\u010daj koji sada osje\u0107amo, sve do nekih boljih vremena.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Jedne no\u0107i, pet godina kasnije, vulkan Mahari je, nasuprot tvrdnjama nau\u010dnika grada Atlantide, proradio i do jutra ostrvo i svi ljudi na njemu prestali su da postoje.<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u010citava civilizacija i sva njena znanja su zbrisani. Ostala je samo legenda o gradu napredne tehnologije i o ljudima koji su do\u0161li iz svemira.\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/em><\/p>\n\n\n\n

Za ostacima ovog grada i danas se bezuspje\u0161no traga\u2026<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ve\u0107 neko vrijeme svaki slobodan trenutak koristim da se osamim i do\u0111em do ivice kratera vulkana. Tu nekada satima stojim i posmatram pakleni ambis pod sobom....<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":363,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-362","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-ostale-price"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/362","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=362"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/362\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":365,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/362\/revisions\/365"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/363"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=362"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=362"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=362"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}