{"id":371,"date":"2026-04-03T07:04:36","date_gmt":"2026-04-03T07:04:36","guid":{"rendered":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/?p=371"},"modified":"2026-04-03T07:04:38","modified_gmt":"2026-04-03T07:04:38","slug":"marin-prst","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/2026\/04\/03\/marin-prst\/","title":{"rendered":"Marin prst"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Stajala je ra\u0161irenih nogu u hladnoj vodi koja joj je dopirala do koljena i \u0161akom tjerala vodu na gore poku\u0161avaju\u0107i da iz sebe spere tragove posljednjeg grijeha. Zelena Lje\u0161nica joj je svojim hukom, osim ispiranja grijeha, donosila smirenje od bolova koji su joj razdirali utrobu. Njene kao ugljen crne i rasute lokne presijavale su se na jutarnjim zracima. Udahnula je duboko miris \u010diste prirode i nozdrve su joj se ra\u0161irile. \u201eNekada sam i ja bila ovako \u010dista, a onda me je dotakao on!\u201c<\/p>\n\n\n\n

Primijetila je kako se hrastov \u0161ibljak na obali zaljuljao i ugledala je u njemu par o\u010diju. \u010cak i sa daljine od desetak metara je mogla da prepozna Mirzin pogled. Uvijek je kri\u0161om dolazio i posmatrao je iz prikrajka dok bi se zapirala.<\/p>\n\n\n\n

\u201eJo\u0161 uvijek je taj pogled nevin, dje\u010diji, ali za koju godinu probudi\u0107e Mara i u tebi \u0111avola. Op\u010dini\u0107u te i onda \u0107e\u0161 kao i ostali izgubiti razum. Obali\u0107e\u0161 me na neko sijeno ili zemlju i uzeti me kako god po\u017eeli\u0161. Bi\u0107e\u0161 sre\u0107an neko vrijeme i blagosiljati moje me\u0111uno\u017eje, a onda \u0107e\u0161 shvatiti da sam ti podarila grijeh i da taj grijeh nastavlja da raste u mom stomaku. Kad god me sretne\u0161, moj stomak \u0107e te podsje\u0107ati \u0161ta si uradio i zato \u0107e\u0161 po\u010deti da me mrzi\u0161. Umjesto da me opet negdje obali\u0161 i uzme\u0161, izbjegava\u0107e\u0161 me, a kad se sretnemo, baca\u0107e\u0161 drvlje i kamenje na mene. E, moj dobri i nevini Mirza. Tvoje zaljubljeno mlado srce ne sluti kakvu ti propast spremam. Nadam se samo da \u0107u uspjeti da na tebe spustim prst, ina\u010de ode sve u propast\u2026\u201c, tako je razmi\u0161ljala luda Mara dok je zavr\u0161avala svoj ritual u rijeci.<\/p>\n\n\n\n

Nakon toga iza\u0161la je iz rijeke, popravila dronjke, razmje\u0161taju\u0107i ih pa\u017eljivo po sebi tako da makar ravnomjerno prekriju djelove grudi, a onda je krenula pra\u0161njavim putem ka gradu u nadi da \u0107e prona\u0107i neki zalogaj hljeba za ve\u010deru.<\/p>\n\n\n\n

\u201eDa me sad vidi moja mila mamica, da li bi me prepoznala? Ja znam da ja nju bih sigurno! Pa \u0161ta ako je nikad nisam srela? U takvim situacijama se srcem prepoznaje, a ne o\u010dima. Da makar znam ko mi je otac. Sigurna sam da jo\u0161 uvijek \u017eivi negdje u gradu. On da je znao da postojim, u\u010dinio bi sve da me spasi od \u0111avola. Nije lo\u0161 bio ni poo\u010dim Goran, ali sam oduvijek predosje\u0107ala da on ne mo\u017ee da bude moj otac. Kad mi je na kraju napokon ispri\u010dao kako sam dospjela na prag njegove tro\u0161ne da\u0161\u010dare, sve mi je postalo jasno.\u201c<\/p>\n\n\n\n

U tom trenutku putem su nai\u0161la volujska kola. Na njima su sjedjela dva momka koja su radila kao napoli\u010dari kod gazda Mirka.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Pogle lude Mare \u0161to je guzicu otkrila pa mami li mami, a poslije mi krivi \u2013 dobacio je stariji momak, Petar.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 \u0160ut\u2019 bolan, grehota je tako govoriti. Jadnici je dosta, bolan, \u0161to razuma nema. Bje\u017ei mr\u010do, bolan, sa puta, raznijeh budala ovdje ima \u2013 re\u010de mla\u0111i kojeg su u gradu zvali Ibro Bolan zbog uzre\u010dice koju je uvijek koristio.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ne brinite vi za Maru, nije ona luda kao \u0161to ljudi misle. Nego ste me mogli prebaciti do grada, ako tamo idete.<\/p>\n\n\n\n

Mara vidje kako se momci na kratko po\u010de\u0161e prepirati. Na kraju joj Ibro mahnu rukom da se popne na kola.<\/p>\n\n\n\n

Dok se truckala i gledala kako se spu\u0161taju ka gradu, sjetila se kako ju je u kolima sli\u010dnim ovima i poo\u010dim Goran vozio kada bi subotom i\u0161ao na bazar da ponese bra\u0161no koje je ljudima samljeo u svojoj vodenici.<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Bio je mlinar previ\u0161e dobar prema Mari. Starao se o njoj kao da mu je prava k\u0107i. Nije mu smetalo \u0161to su ga svi ubje\u0111ivali da se mane \u0107orava posla i da djevoj\u010dica nema ni jednu fizi\u010dku sli\u010dnost sa njim.<\/p>\n\n\n\n

Vrijeme je prolazilo i Mara se polako zadjevoj\u010dila. Vidjev\u0161i da mu k\u0107er postaje rasna ljepotica, Goran po\u010de da joj krati kosu na kratko, a kada Mari i dojke nado\u0111o\u0161e, mlinar je natjera da ih umotava pojasom kako bi ih sakrila od gladnih mu\u0161kih pogleda.<\/p>\n\n\n\n

Tako se lijepa Mara nosila kako li kakav dje\u010dak i to je \u010dinilo da je svi izbjegavaju. Jedini koji ne osta slijep na njenu ljepotu bio je sam Goran. Mara se pred njim pona\u0161ala bez ikakvog stida jer joj je on cijelog \u017eivota bio i otac i majka. Znala je da se razgoliti poslije kupanja i \u0161eta po kolibi. Mlinar se trudio da je ne gleda, ali opet bi mu pogled \u010desto skliznuo na mlado i zategnuto tijelo. Ve\u0107 narednog trenutka bi se posramio i po\u010deo da pilji u zemlju, potom bi dreknuo na Maru da se obu\u010de nazivaju\u0107i je \u0111avoljim kopiletom.<\/p>\n\n\n\n

Poslije prvog puta kada ju je tako nazvao, to je \u010dinio svaki put kada bi se na nju naljutio, a onda je jedne no\u0107i do\u0161ao mrtav pijan. Ve\u0107 sa vrata je vidjela da u njegovim o\u010dima nema ni trun\u010dice razuma. Pri\u0161la je da skine stari gunj sa njega i pomogne mu da se pripremi za krevet. On ju je odgurnuo od sebe i stropo\u0161tao na krevet.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 \u0160ta je kujo? Proradio pakao? Vidim ja ve\u0107 neko vrijeme kako me posmatra\u0161 i izaziva\u0161. Gladna si mu\u0161ke pa\u017enje?<\/p>\n\n\n\n

Mara je skupila snage da ustane i opet pri\u0111e poo\u010dimu. Znala je da samo treba da ga istrpi dok ne zaspi. Sjutra dan \u0107e alkohol iz njega izlapiti i sve \u0107e biti kao nekad. Me\u0111utim, starac nije odustajao i opet ju je o\u0161amario. Djevojka je jo\u0161 jednom pala na krevet i tom prilikom joj je iz spava\u0107ice vani ispala desna dojka.<\/p>\n\n\n\n

U Goranovom oku je samo sijevnuo pakosan pogled i odjednom kao da se na\u0161ao u nekom transu. I\u0161ao je ka krevetu ne poku\u0161avaju\u0107i sebe da zaustavi.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Dosta je bilo! \u0110avolje kopile, sad \u0107e\u0161 da vidi\u0161 svog boga!<\/p>\n\n\n\n

Legao je na Maru svom svojom te\u017einom je prisloniv\u0161i na krevet. Poku\u0161ala je da se otrgne i vapila za milost. Uzalud je u o\u010dima poo\u010dima tra\u017eila roditelja, on te no\u0107i nije bio svoj. Njega je sam \u0111avo zaposjeo i taj \u0111avo je bio rije\u0161en da je ima. Plakala je, grebala, \u010dak i udarala pesnicama mlinara po licu i le\u0111ima, ali on kao da nije osje\u0107ao ni\u0161ta. Pocijepao joj je haljinu razdvojio noge i oduzeo \u010dednost koju je do tog dana \u010duvao od svih.<\/p>\n\n\n\n

Prvo je osjetila bol i to jak bol, a potom joj je bilo svejedno \u0161ta se dalje doga\u0111a sa njom. Po\u017eeljela je da je nema. Da se kao masla\u010dak na vjetru raspe u stotinu djelova i odlepr\u0161a okolo.<\/p>\n\n\n\n

Nakon \u0161to je Goran zavr\u0161io svoj naum, uspravio se kao da se ni\u0161ta stra\u0161no prije toga nije dogodilo. Ka\u017eiprstom lijeve ruke dotakao je okamenjeno Marino lice niz koje su klizile nijeme suze, a onda je jo\u0161 jednom promrmljao:<\/p>\n\n\n\n

\u2013 \u0110avolje kopile\u2026<\/p>\n\n\n\n

Ostatak no\u0107i nije proveo u kolibi ve\u0107 u vodenici, a kada je svanulo jutro, do\u0161ao je da obi\u0111e Maru. Nije se usudio da je pogleda u o\u010di, ve\u0107 je samo sjeo na stolicu koja se nalazila kraj prozora i ispri\u010dao joj istinu o tome kako je dospjela na njegov ku\u0107ni prag.<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Bilo je to jedne avgustovske no\u0107i, negdje oko Ilindana, prije sedamnaest godina. No\u0107 je bila kao i svaka druga ljetnja \u2013 vedra i zvjezdana. Taman sam se bio vratio iz mlina i spremao se za krevet kad se odjednom za\u010dula stra\u0161na buka. Vjetar je po\u010deo da hu\u010di i sve je slutilo da dolazi oluja.<\/p>\n\n\n\n

Zatvorio sam kapke na prozorima u posljednji \u010das, jer je odmah poslije toga ne\u0161to po\u010delo da dobuje po krovu i zidovima. Pomislio sam da mora da je udario grad i to neki krupan.<\/p>\n\n\n\n

Kako je vrijeme odmicalo, nevrijeme umjesto da se smiri, sve se vi\u0161e pogor\u0161avalo. \u010cinilo mi se da je \u010dak i tlo po\u010delo da podrhtava. Upla\u0161io sam se da je do\u0161ao sudnji dan i stao da se molim. Izvadio sam ikonu porodi\u010dne slave i pred svetim Nikolom se tri puta prekrstio zamoliv\u0161i ga da me sa\u010duva gre\u0161noga.<\/p>\n\n\n\n

Tada oluja prestade ba\u0161 onako naglo kako je i po\u010dela. Sa\u010dekao sam nekoliko trenutaka da se uvjerim da je nevrijeme zaista pro\u0161lo, a onda sam po\u0161ao ka prozoru da otvorim kapke i provjerim kolika je \u0161teta na imanju.<\/p>\n\n\n\n

Ne mo\u017ee\u0161 ni da zamisli\u0161 kako sam se iznenadio kada me je do\u010dekala vedra i mirna no\u0107 kakva je i bila kad sam u\u0161ao u kolibu. Me\u0111utim, kroz prozor je unutra u\u0161ao i u\u017easan smrad. Smrdjelo je na pokvarena jaja.<\/p>\n\n\n\n

Jedva sam se uzdr\u017eao da ne povratim i po\u010deo sam da sumnjam da sam izgubio razum i sve ono prije umislio. Krenuo sam vani da otkrijem odakle dolazi onaj stra\u0161ni smrad i tek \u0161to sam otvorio vrata, na svom pragu sam ugledao zave\u017eljaj.<\/p>\n\n\n\n

Podigao sam zave\u017eljaj i pa\u017eljivo ga odmotao \u2013 u njemu je le\u017ealo novoro\u0111en\u010de. Shvata\u0161 da si to bila ti.<\/p>\n\n\n\n

Po\u0161to sam tada jo\u0161 uvijek bio u najboljim godinama, slutio sam da si moja, to jest da si plod moje ljubavi sa nekom gradskom djevojkom iz ugledne ku\u0107e koja zato nije smjela da prizna trudno\u0107u i po\u0111e za mene pukog siromaha.<\/p>\n\n\n\n

Kako je vrijeme odmicalo, shvatio sam da to nije istina, a u glavi mi je i dalje bio onaj smrad. Nikada nisam uspio da ga se otarasim i tako mi je tek nedavno na pamet palo da ti od ro\u0111enja nosi\u0161 pe\u010dat svog pravog oca, ali da ja to nisam \u017eelio sebi da priznam.<\/p>\n\n\n\n

Te no\u0107i otvorio se pakao i \u0111avo li\u010dno te je donio na moj ku\u0107ni prag. Sedamnaest godina sam uspio da sa\u010duvam du\u0161u. Ni sa jednom jedinom \u017eenom od te no\u0107i nisam legao sve do sino\u0107 kada sam sebi dozvolio da se napijem i \u0111avo je tada preuzeo kontrolu nad mojim tijelom.<\/p>\n\n\n\n

Gnu\u0161am se sebe i ne mrzim te. Toliko puta sam se odupreo isku\u0161enju, ali sve je to bilo uzalud kada sam na kraju pokleknuo. Ja sada idem tvom ocu na ispovijest, a ti mi ostaj zdravo.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Nakon tih rije\u010di starac se podigao i iza\u0161ao iz ku\u0107e. Mara je i dalje le\u017eala u istom polo\u017eaju u kom ju je i prethodne no\u0107i Goran ostavio. Ni\u0161ta na njenom licu nije pokazivalo da je \u010dula bilo \u0161ta od onoga \u0161ta joj je stari mlinar ispri\u010dao.<\/p>\n\n\n\n

Da se samo uspravila na trenutak i pogledala vani kroz prozor, vidjela bi kako se Goran zamakao na starom orahu tik pred kolibom.<\/p>\n\n\n\n

Tek kada su neki ljudi iz grada do\u0161li sa praznim d\u017eakovima da potra\u017ee mlinara Gorana, na\u0111o\u0161e ga gdje jo\u0161 uvijek visi i klati se u vazduhu pod naletima vjetra.<\/p>\n\n\n\n

Maru su privremeno poslali u bolnicu gdje su ljekari do\u0161li do zaklju\u010dka da zbog posljedica napastovanja ima psihi\u010dke traume. Nakon tri mjeseca lije\u010denja otpu\u0161tena je iz bolnice.<\/p>\n\n\n\n

Kad se vratila ku\u0107i, zatekla je zapaljenu brvnaru, kasnije je saznala da su je zapalile kom\u0161ije kako bi tako o\u010distili prostor od grijeha koji je tu po\u010dinjen. O Goranovom mlinu se starao neko drugi i Mara je tako postala skitnica, bez doma i ikoga svog.<\/p>\n\n\n\n

Otada Maru prozva\u0161e ludom. Hranila se isklju\u010divo od milostinje koju bi joj neko udijelio i bila je odjevena u iste one dronjke koje je imala na sebi kad su je odveli u bolnicu. Kosa joj je poslije nekog vremena porasla i bez obzira \u0161to vi\u0161e nije imala uslova da vodi ra\u010duna o sebi, postala je ljep\u0161a nego ikada. Njene loknice i gole noge mamile su mu\u0161ke uzdahe i budile po\u017eudu u njima.<\/p>\n\n\n\n

Skoro da nije bilo dana da neko ne poku\u0161a isto \u0161to i mlinar Goran one no\u0107i. Samo \u0161to Mara vi\u0161e nije ni\u0161ta \u010dinila da se odbrani. Prije nego \u0161to joj pri\u0111u, poku\u0161ala bi rije\u010dima da ih ubijedi da odustanu od svog nauma govore\u0107i im da ne misle oni to stvarno, ali nikada se nije desilo da je neko poslu\u0161a.<\/p>\n\n\n\n

Zato je uvijek na kraju polagala lijevi ka\u017eiprst na \u010delo svakog onog koji ju je imao. Dotakla bi ih i u sebi ponovila: \u201eKo sa \u0111avolom lije\u017ee, pakao mu ne gine, ali ne brini gre\u0161ni\u010de, preuzimam tvoj grijeh na sebe.\u201c Mu\u0161karci bi se onda budili iz gre\u0161nog zanosa i odlazili ne osvrnuv\u0161i se za sobom da vide u kakvom je stanju ostala luda Mara.<\/p>\n\n\n\n

Sramota od po\u010dinjenog grijeha i strah od pakla su ih tjerali da bje\u017ee \u0161to ih noge dalje nose. Svakog od njih bi kasnije progonio smrad na pokvarena jaja koji ih je pratio u stopu sve dok njihov grijeh ne bi porastao u Marinom stomaku i iza\u0161ao vani u svijet u vidu djeteta, koje bi ova odmah ponijela na Lje\u0161nicu i utopila u hladnim brzacima.<\/p>\n\n\n\n

Nakon \u0161to nestane tog traga od prethodnog grijeha i smrada u njihovim nozdrvama, ljudi bi se opet osjetili slobodni i ponovo su dolazili da potra\u017ee Maru koja se nije trudila da se sakrije. Ona je znala da je njeno tijelo stvorio \u0111avo da mami mu\u0161karce i pamet im muti. Zato nije krivila nikoga od njih, ve\u0107 se trudila da ugrabi da ih dotakne prstom kada zavr\u0161e sa njom kako ne bi \u010ditav grad u paklu zavr\u0161io.<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Volujska kola sa Marom, Ibrom i Petrom su upravo bila stigla u grad kad ljudi po\u010de\u0161e da se okupljaju sa svih strana i da prilazile kolima ne bi li zadovoljili svoju radoznalost. Svi su poku\u0161avali da se probiju naprijed i vide \u0161ta su to prido\u0161lice donijele zanimljivo na bazar. Ibro je zato sko\u010dio sa kola i po\u010deo mahnito da mlatara rukama ne bi li ih rastjerao.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ajmo tutanj, bolan! \u0160ta ste se okupili, ne igra, bolan, me\u010dka! Ova roba ve\u0107 ima svog vlasnika tako da, bolan, ne\u0107e biti nu\u0111ena sjutra na bazaru.<\/p>\n\n\n\n

Neki od prisutnih ga poslu\u0161a\u0161e, a neki se udalji\u0161e pet-\u0161est koraka pa se zaustavi\u0161e i ostado\u0161e tako ukopani u mjestu \u010dekaju\u0107i \u0161ta \u0107e se dalje dogoditi. Kada se sa kola spustila i Mara, svetina po\u010de da dobacuje pitaju\u0107i mladi\u0107e koji su je dovezli jesu li je usput iskoristili.<\/p>\n\n\n\n

Ove rije\u010di povrijedi\u0161e Ibra i on zaprijeti ljudima da im je bolje da gledaju svoja posla. Po\u0161to je zavr\u0161io sa njima okrenuo se ka Mari.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Gdje \u0107e\u0161, bolan, sad ti?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ne pla\u0161i se ti za mene, dobri moj Ibro. Umije Mara sa ovakvima, ali mora od ne\u010deg i da se zaradi za koru ‘ljeba. Vama hvala \u0161to ste me povezli i \u0161to niste ni\u0161ta poku\u0161ali sa mnom, a Bog mi je svjedok da vam ne bih zamjerila i da jeste.<\/p>\n\n\n\n

Na te rije\u010di mladi\u0107 se strese od jeze koja mu je pro\u0161la tijelom.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 \u0160ta pri\u010da\u0161 to, bolan, Maro? Ja budale!<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Budala si ti \u0161to se uop\u0161te u ozbiljan razgovor sa luda\u010dom upu\u0161ta\u0161 \u2013 umije\u0161a se Petar. \u2013 Nju samo treba presaviti i udri kao u tarabu. Ta nije niza\u0161ta drugo stvorena.<\/p>\n\n\n\n

Ibru jurnu krv u glavu. Bio je zajapuren i bijesan na svog kolegu. Ne razmi\u0161ljaju\u0107i puno i ne oklijevaju\u0107i, zamahnuo je desnom pesnicom na Petra i pogodio ga u vilicu. Petar je poletio u pra\u0161inu. Ve\u0107 u narednom trenu se podigao spreman da uzvrati Ibru, ali se Mara isprije\u010dila izme\u0111u njih. Ra\u0161irila je ruke i zavapila da se ne sva\u0111aju zbog nje.<\/p>\n\n\n\n

Petar nije mogao da se smiri i prvo je u stranu pomjerio ludu Maru koja je u njegovim jakim rukama bila kao neko perce, a zatim se zaletio na Ibra. Dva napoli\u010dara su razmijenila udarce i narod ih je opet okru\u017eio. Odjednom se u krugu na\u0161la i jedna motka i oba mladi\u0107a su pohrlila ka njoj. Prvi je do motke stigao Petar. Podigao ju je sa tla i njom nekoliko puta sna\u017eno udario Ibra.<\/p>\n\n\n\n

Svi su \u010duli kako pod udarcima pucaju kosti i ko\u017ea mladog napoli\u010dara. Krv je prskala na sve strane, ali se Petar nije zaustavio \u010dak ni onda kada je Ibro pao na zemlju i prestao da pru\u017ea bilo kakav otpor. Udarao ga je i po glavi. Onda se kroz obru\u010d ljudi napokon probila Mara koja se bacila na Petra i tako ga izbacila iz ravnote\u017ee. To kao da ga je trglo iz bunila u koje je bio zapao. Posmatrao je be\u017eivotno tijelo svog drugara kako le\u017ei u mje\u0161avini krvi i pra\u0161ine. Kleknuo je kraj njega, postavio mu glavu na svoje krilo i zakukao.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Kuku meni, crnom kukavcu, \u0161ta danas u\u010dinjeh!<\/p>\n\n\n\n

Kraj njega se na\u0161la luda Mara koja ga je obgrlila i zasula suzama.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Nije ovo tvoja krivica, ve\u0107 samo moja. Ja sam u tebi zlo probudila.<\/p>\n\n\n\n

Posegnula je svojim lijevim ka\u017eiprstom u poku\u0161aju da mu dotakne \u010delo, ali mladi\u0107 je zgrabi za prst i odbaci od sebe.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Bje\u017ei odavde, ludo, i da te moje o\u010di vi\u0161e ne vide! Ako te ikada opet sretnem, ubi\u0107u te! Je li ti jasno?<\/p>\n\n\n\n

Mara je zajecala, ali se ipak povukla nazad i nestala u masi koja ih je i dalje okru\u017eivala.<\/p>\n\n\n\n

Ubrzo je do\u0161ao milicajac kojeg je neko bio obavijestio o tome \u0161ta se dogodilo na bazaru. Petar je uhap\u0161en i odveden, a be\u017eivotno Ibrovo tijelo je uklonjeno. Iste no\u0107i Petar je u zatvoru sebi presudio. Niko nije znao odakle mu konopac\u2026<\/p>\n\n\n\n

Novo jutro zateklo je ludu Maru na groblju. Znala je tako da se uvu\u010de u neku tek iskopanu raku i da se pokrije li\u0161\u0107em i granama koje bi na\u0161la u okolini groblja. \u010cim se razbudila krenula je bezbri\u017eno ka Lje\u0161nici. Nije ni slutila da \u0107e u raku u kojoj je prethodne no\u0107i spavala za koji sat biti polo\u017eeno Ibrovo tijelo. Jednog od rijetkih ljudi koji je bio spreman da stane u odbranu \u201e\u0111avoljeg kopileta\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Mnogo je jo\u0161 godina pro\u0161lo prije nego \u0161to je Mara po\u0161la na onaj svijet, ta\u010dnije i\u0161\u010dezla iz Bijelog Polja. Mnogi su se kleli da ona zapravo nije ni dana ostarila od one no\u0107i kad joj je mlinar Goran ukrao \u010dednost.<\/p>\n\n\n\n

U no\u0107i kada ju je posljednji put neko vidio, grad je pogodilo nezapam\u0107eno nevrijeme. Grmjelo je i sijevalo sa svih strana, na kraju se i zemlja tresla. Svi punoljetni mu\u0161karci su pri\u010dali kako su poslije nevremena, jedno vrijeme osje\u0107ali nesnosan smrad u vazduhu. \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/p>\n\n\n\n

Vrijeme je pro\u0161lo i pri\u010da o Mari i prstu kojim je skidala grijehe sa ljudi se raspr\u0161ila i nestala iz sje\u0107anja ljudi ba\u0161 kao \u0161to se onaj masla\u010dak o kojem je \u010desto ma\u0161tala raspr\u0161io i nestao no\u0161en snagom vjetra.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Stajala je ra\u0161irenih nogu u hladnoj vodi koja joj je dopirala do koljena i \u0161akom tjerala vodu na gore poku\u0161avaju\u0107i da iz sebe spere tragove posljednjeg...<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":372,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-371","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-ostale-price"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/371","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=371"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/371\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":374,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/371\/revisions\/374"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/372"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=371"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=371"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=371"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}