{"id":380,"date":"2026-04-22T10:22:01","date_gmt":"2026-04-22T10:22:01","guid":{"rendered":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/?p=380"},"modified":"2026-04-22T10:22:03","modified_gmt":"2026-04-22T10:22:03","slug":"nocni-posjetilac","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/2026\/04\/22\/nocni-posjetilac\/","title":{"rendered":"No\u0107ni posjetilac"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Dogovor bra\u010dnog para Nedeljkovi\u0107 bio je da se \u0161kolski raspusti koriste da se dje\u010daci, Sergej i \u0110or\u0111e, \u0161to vi\u0161e osamostaljuju od roditelja. Tako je Jovana, prvog dana ljetnjeg raspusta, uzela mla\u0111eg sina i sa njim po\u0161la u posjetu majci koja je \u017eivjela u Novom Sadu. Sa druge strane, Milovan je uzeo sedam dana odmora kako bi sa Sergejem ostao u Podgorici. Nakon tih sedam dana i Sergej \u0107e se priklju\u010diti svom bratu i baki, a Jovana \u0107e se vratiti ku\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Otac i sin su se dobro snalazili u moma\u010dkom \u017eivotu. Ve\u0107 je tre\u0107i dan kako su sami i skoro sve vrijeme su bili van ku\u0107e. Naravno, kada padne mrak, vra\u0107ali bi se umorni i iscrpljeni od raznih avantura. Bilo je tu svega, od \u0161etnji prirodom do pecanja i odlaska na basket.<\/p>\n\n\n\n

Milovan je pripremao ve\u010deru u kuhinji kada je neko pozvonio. \u010cuo je korake svog sina koji je otr\u010dao da vidi ko je na vratima. Ubrzo se dje\u010dak oglasio:<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Tata, tra\u017ei te neki \u010diko! Pita da li mo\u017ee da u\u0111e.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Sa\u010dekaj tren, dolazim!<\/p>\n\n\n\n

Isklju\u010dio je \u0161poret i sklonio tiganj sa njega, a onda oti\u0161ao da vidi ko je iznenadni no\u0107ni posjetilac.<\/p>\n\n\n\n

Dok je prilazio vratima, gledao je Sergeja koji se podigao na prste kako bi mogao da viri kroz \u0161pijunku, jo\u0161 uvijek, zatvorenih vrata.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Sto puta sam ti rekao da to nije kulturno! Idi u sobu, eto i mene brzo!<\/p>\n\n\n\n

Dje\u010dak se sklonio u stranu kako bi propustio vidno iznerviranog oca, ali nije namjeravao da ga poslu\u0161a i ode sada kada je najzanimljivije. Znao je da je posjetilac neko koga ne poznaju, a takvi rijetko dolaze u ovo doba. Milovan je otklju\u010dao, a potom i \u0161irom otvorio vrata. Posmatrao je prido\u0161licu \u2013 bio je to stariji \u010dovjek, ni\u017eeg rasta, u sivom odijelu i kariranoj ko\u0161ulji. Upadljivo bijele kose i blijedog tena, izgledao je kao sablasna utvara. Sergej se nesvjesno pribio uz o\u010devu nogu.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Doktor Nedeljkovi\u0107?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ja sam! Mogu li znati ko ste Vi i \u0161ta tra\u017eite u ovaj nepristojni \u010das?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Oprostite, ali stvar je od \u017eivotne va\u017enosti i nisam smio vi\u0161e da oklijevam. Dozvolite da se predstavim \u2013 Stevan Ma\u010di\u0107, u\u010ditelj u penziji. Vidite, gospodine Nedeljkovi\u0107, za Vas sam saznao listaju\u0107i pro\u0161lomjese\u010dna izdanja novina. Koliko sam shvatio, Vi ste pomogli da nevin \u010dovjek vi\u0161e ne \u010dami u zatvoru. Muka me je natjerala da u\u010dinim sve kako bih na\u0161ao Va\u0161u adresu. Ako me odbijete, mora\u0107u da se pomirim sa tim da vi\u0161e nikada ne\u0107u vidjeti mog Pavla.<\/p>\n\n\n\n

Atipi\u010dno za mu\u0161karce u ovim krajevima, posjetilac koji se predstavio kao Stevan briznuo je u pla\u010d. Izvadio je iz d\u017eepa sakoa maramicu i njome poku\u0161ao da posu\u0161i vla\u017ene o\u010di. Milovan kao da bje\u0161e donekle zate\u010den ovakvim nastupom. Nikada prije mu niko nije dolazio na prag ku\u0107e i tra\u017eio stru\u010dnu pomo\u0107.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Polako, gospodine! Prije svega, smirite se, a potom mi odgovorite kako ste me na\u0161li? Znate, ja imam radno vrijeme u kom radim za policiju, a ne kao privatni detektiv! Trenutno sam na odmoru i vjerujte da svoje slobodno vrijeme cijenim. Da ne zaboravim jo\u0161 ne\u0161to, ka\u017eete da ste moje ime prona\u0161li listaju\u0107i izdanja novina od prethodnog mjeseca\u2026 Za\u0161to bi neko to radio?<\/p>\n\n\n\n

Starac se bje\u0161e pribrao. Maramicu je i dalje dr\u017eao u \u0161aci i gledao je u tlo kao da ga je sramota pre\u0111a\u0161njeg izliva emocija. Sa\u010dekao je da doktor zavr\u0161i, a potom smireno odgovorio:<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Razumijem Va\u0161u ljutnju i, zaista, kriv sam \u0161to sam do\u0161ao ovako nenajavljeno i \u0161to pri\u010dam nepovezano. Va\u0161u adresu dao mi je ro\u0111ak koji radi u policiji, ali njegovo ime ne\u0107u odati jer me je upozorio da \u0107ete tako reagovati. Dozvolite da iznesem moj slu\u010daj i odmah \u0107ete shvatiti kako nisam imao drugog rje\u0161enja. Svaki trenutak je dragocjen! \u0160to se ti\u010de listanja starih novinskih izdanja, to sam radio kako bih potra\u017eio da li se u skorije vrijeme desilo ne\u0161to sli\u010dno mojoj crnoj sudbini. Molim Vas, doktore, dopustite da u\u0111em i ispri\u010dam Vam svoj problem. \u010casna rije\u010d, ne radi se o ne\u010demu bezazlenom. Vjerujte mi da se nikada ne bih usudio da Vam naru\u0161im mir, a da nisam prije toga iscrpio sve ostale mogu\u0107nosti.<\/p>\n\n\n\n

Posjetilac je spustio pogled na dje\u010daka koji je jo\u0161 uvijek stajao pripijen uz Milovanovu nogu.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Molim Vas kao roditelj roditelja! \u017divot mog djeteta je ugro\u017een i Vi ste mi posljednja nada.<\/p>\n\n\n\n

Doktor Nedeljkovi\u0107 tek tada postade svjestan da je Sergej bio svjedok \u010ditavog razgovora. Spustio je pogled na sina koji je gorio od znati\u017eelje i mole\u0107ivo gledao oca nadaju\u0107i se da ne\u0107e odbiti da pru\u017ei pomo\u0107 tajanstvenom \u010dovjeku.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Sergej, \u010dini mi se da sam ti rekao da ne stoji\u0161 tu. Hajde, tutanj u svoju sobu! Tata i \u010diko treba da sjednu i porazgovaraju.<\/p>\n\n\n\n

Izgledalo je da su i dje\u010dak i starac bili iznena\u0111eni odgovorom. Dok je odlazio, dje\u010dak se okretao kako bi preko ramena jo\u0161 jednom osmotrio prido\u0161licu kojeg je Milovan vodio ka dnevnom boravku.<\/p>\n\n\n\n

Neplaniranog gosta Milovan je poslu\u017eio rakijom. Dok je Stevan sjedio, doktor Nedeljkovi\u0107 je nestrpljivo hodao dnevnim boravkom. Kao da je procjenjivao kada da pre\u0111e na razgovor. Nakon \u0161to je gospodin Ma\u010di\u0107 ispio \u010da\u0161icu rakije, Milovan se naka\u0161ljao i rije\u0161io da prekine ti\u0161inu.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Mislim da je vrijeme da saznam kako Vam to samo ja mogu pomo\u0107i? Iznesite svoj problem i u tome budite krajnje iskreni. Vjerujte, znam kada neko poku\u0161ava da me prevari!<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Taman posla da \u017eelim i\u0161ta od Vas da tajim. Ne bih se usudio da ne govorim istinu. Da ne okoli\u0161am, odmah \u0107u iznijeti ono najva\u017enije \u2013 moj sin jedinac, Pavle, je nestao! Vidite, on \u017eivi sa mnom i od prije petnaest dana gubi mu se svaki trag.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Petnaest dana? Pa \u0161ta ste \u010dekali do sada? Je li slu\u010daj prijavljen policiji?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Naravno da jeste! Jo\u0161 prvog dana sam oti\u0161ao u stanicu i podnio prijavu. Tu su mi rekli da se vratim opet ako se ne pojavi u narednih dvadeset i \u010detiri \u010dasa. Po\u0161to nigdje nije bilo ni traga od Pavla, ponovo sam oti\u0161ao i prijavio njegov nestanak.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 I? Kako Vam onda mogu pomo\u0107i ako je prijava ve\u0107 u sistemu? Vjerujte da su ve\u0107 odredili ljude koji rade na slu\u010daju. \u010cim se sazna ne\u0161to o Pavlu, kontaktira\u0107e Vas!<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Doktore, problem je \u0161to vi\u0161e niko ne radi na slu\u010daju!<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Kako to mislite, niko ne radi? Pa jesu li prona\u0161li Va\u0161eg sina?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Eee, u tome je stvar! Policija tvrdi da su ga na\u0161li i da je u \u0160vedskoj. Do tog zaklju\u010dka su do\u0161li na osnovu evidencije Pavlovog paso\u0161a na terminalu \u0161tokholmskog aerodroma i na osnovu avionske karte ovjerene u Beogradu koja je glasila na njegovo ime. Mene buni to \u0161to ne znam kod koga je mogao po\u0107i tamo u \u0160vedsku. Mi nemamo nikoga na svijetu bijelom. Nas dvojica \u017eivimo sami zahvaljuju\u0107i mojoj crkavici od penzije i njegovoj konobarskoj plati. Supruga mi je preminula prije dvanaest godina i otada smo Pavle i ja sasvim sami.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Policija nije nastavila sa pretragama? Nisu poku\u0161ali da stupe u kontakt sa Va\u0161im sinom?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ne! Nakon potvrde o evidenciji njegovog paso\u0161a u \u0160vedskoj i nakon tvrdnje djevojke koja radi na \u0161alteru da se tog dana Pavle zaista pojavio na aerodromu u Beogradu i ukrcao na let, policija je odustala od istrage. Na moja insistiranja gledali su kao na zanovijetanje dementnog \u010di\u010de koji ne zna \u0161ta pri\u010da i ne \u017eeli da se pomiri sa istinom da ga je sin napustio. Prije nego \u0161to i Vi iznesete sli\u010dnu teoriju, molim da saslu\u0161ate jo\u0161 ovo.<\/p>\n\n\n\n

Starac se nervozno uzvrpoljio na svom mjestu, a onda je nastavio sa izno\u0161enjem problema:<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Moj Pavle nije od one djece za koju se mo\u017ee re\u0107i da su savr\u0161eni. Naprotiv, daleko je od toga. Po\u0161to je bez majke ostao u doba sazrijevanja, to je u\u010dinilo da na povr\u0161inu isplivaju sve mane toga \u0161to smo ga, jer je bio jedinac, dr\u017eali kao malo vode na dlanu. Iz srednje \u0161kole je izba\u010den ve\u0107 poslije prvog polugo\u0111a drugog razreda i jedva je uspio nekako da vanredno maturira. Zbog vi\u0161ka slobodnog vremena uvukao se u lo\u0161e dru\u0161tvo i za manje od godinu dana je tri puta bio privo\u0111en zbog uli\u010dnih tu\u010da i posjedovanja narkotika. U\u010dinio sam sve da ga otrgnem od tog dru\u0161tva, tako da smo prodali staru ku\u0107u i preselili se u drugi kraj grada. Pavle je postao druga\u010diji \u2013 kao da je sazreo. Po\u010deo je da radi kao konobar u obli\u017enjem kafi\u0107u i tako je vrijeme prolazilo, a mi se navikli na su\u017eivot. Te no\u0107i, kada sam ga posljednji put vidio, krenuo je na posao. Pozdravili smo se normalno i nije uop\u0161te izgledao uznemireno. Sa posla se iz no\u0107ne smjene vra\u0107ao negdje pred zoru. Obi\u010dno ga \u010dujem kada do\u0111e jer se budim prije prvih pijetlova. Tog jutra ga nije bilo\u2026 \u010cekao sam do podneva prije nego \u0161to sam poku\u0161ao da ga dobijem na mobilni telefon. Mislio sam da je mo\u017eda ostao sa nekom djevojkom. Telefon je javljao da nije u dometu ili da je isklju\u010den i zato sam po\u0161ao do lokala gdje je radio. Gazda me povezao sa momkom koji je radio sa njim prethodne no\u0107i, mladi\u0107em Radovanom. On mi je potvrdio kako je Pavle po\u0161ao ku\u0107i negdje poslije pet sati. Na poslu, tokom te no\u0107i, a ni ranije, nije imao nikakvih nesuglasica sa mu\u0161terijama. Eto vidite! Moj sin kao da je naprosto ispario! Ako mi ne pomognete, ja sam izgubljen!<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Polako, gospodine! Najbitnije je biti smiren i ne propustiti neku va\u017enu \u010dinjenicu. Definitivno odbijate mogu\u0107nost da je oti\u0161ao u \u0160vedsku, a da Vam se ni ne javi? Jo\u0161 ne\u0161to me zanima \u2013 da li ste potra\u017eili njegov paso\u0161?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Pavle se promijenio i potpuno sam siguran da ne postoji razlog koji bi ga primorao da ode bez pozdrava. Paso\u0161a stvarno nema nigdje, ali razlog je taj \u0161to je Pavle nedavno izgubio li\u010dnu kartu pa je u nedostatku drugih isprava paso\u0161 \u010desto nosio sa sobom. Znate, pri\u010dalo se da \u0107e se dokumenta mo\u017eda opet mijenjati te da \u0107e to biti besplatno i na taj na\u010din je \u017eelio da izbjegne pla\u0107anje za novo izdavanje li\u010dne karte. Ljuti me to \u0161to policija ne mo\u017ee da objasni \u010dinjenicu da nema traga Pavlovom putovanju od Podgorice do Beograda. Osim djevojke sa tamo\u0161njeg aerodroma, niko se nije javio sa informacijom da je primijetio nekoga nalik mom sinu.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Moram priznati da \u0107u sve \u0161to ste mi ispri\u010dali uzeti sa rezervom. Prosto zvu\u010di nevjerovatno. Provjeri\u0107u Va\u0161e navode pa \u0107u Vam se javiti. Ako je sve kako ka\u017eete, poku\u0161a\u0107u da ponovo otvorim istragu. Molim Vas da mi napi\u0161ete sve podatke, kako o sebi tako i o Pavlu. Stavite i naziv lokala gdje je radio, ime momka koji tvrdi kako je po\u0161ao ku\u0107i nakon svoje smjene i sve drugo za \u0161ta procjenjujete da bi moglo biti od va\u017enosti. Ve\u0107 ve\u010deras \u0107u kontaktirati svoje ljude da ne bismo vi\u0161e gubili vrijeme. Bi\u0107u iskren, u slu\u010daju da Pavle nije zaista otputovao za \u0160vedsku, nisam optimista povodom njegove sudbine. Morate se pripremiti na svaki mogu\u0107i ishod. Znam da Vam kao roditelju ove rije\u010di izazivaju bol, ali tako je. Samo da potra\u017eim papir i olovku pa mo\u017eete zapisati ovo \u0161to sam pobrojao.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Nemate pojma koliko cijenim Va\u0161u pomo\u0107! Poslije nekoliko dana pakla, napokon, malo se nade pojavljuje. \u017delim da znam \u0161ta se dogodilo sa mojim dje\u010dakom. Bez tog saznanja ne mogu napustiti ovaj svijet! Moja supruga mi je ostavila Pavla da ga \u010duvam i vidite \u0161ta se dogodilo. Lo\u0161 sam roditelj bio i ostao\u2026<\/p>\n\n\n\n

Milovan je tra\u017eio rije\u010di kojima bi mogao da utje\u0161i gospodina Ma\u010di\u0107a, ali mu ni\u0161ta prikladno situaciji nije padalo na pamet. Umjesto toga, pru\u017eio mu je papir otrgnut iz Sergejeve sveske i posmatrao kako drhtavim rukopisom starac ispisuje sve \u010dega se mogao sjetiti. Nakon \u0161to je zavr\u0161io, Stevan je ustao i pozdravio se sa doktorom Nedeljkovi\u0107em, ste\u017eu\u0107i mu ruku kao starom znancu. Zahvalio mu je na ukazanom povjerenju i izvinio se zbog naru\u0161avanja porodi\u010dnog mira.<\/p>\n\n\n\n

Tek \u0161to je Milovan zatvorio vrata za Stevanom Ma\u010di\u0107em, put mu preprije\u010di Sergej koji ispade iz svoje sobe.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 I od mene hvala \u0161to nisi odbio onog dobrog \u010dika! Ne sumnjam da \u0107e\u0161 mu prona\u0107i sina. Volio bih da me povede\u0161 sa sobom u potragu. Obe\u0107avam da \u0107u biti dobar i poslu\u0161an.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Kao \u0161to si ve\u010deras bio? Eto su ti u\u0161i porasle od prislu\u0161kivanja, a to, koliko znam, ne spada u dobre osobine. Idem da dovr\u0161im ve\u010deru. O zajedni\u010dkoj istrazi \u0107emo pri\u010dati kada i ako poraste\u0161 u ozbiljnog \u010dovjeka.<\/p>\n\n\n\n

Dje\u010dak razo\u010darano uzdahnu i tu\u017enim pogledom isprati odlazak oca u kuhinju. Nakon ve\u010dere, ve\u0107 bje\u0161e zaboravio negodovanje \u0161to ne\u0107e biti punopravni partner u istrazi.<\/p>\n\n\n\n

Kada je smjestio sina u krevet, Milovan je pa\u017eljivo pro\u010ditao ispovijest u\u010ditelja u penziji, a potom sjeo za ra\u010dunar i sastavio poruku sa preciznim instrukcijama koju je putem elektronske po\u0161te poslao \u010dlanovima svog tima, Vesu i inspektoru Jankovi\u0107u.<\/p>\n\n\n\n

Nakon \u0161to sjutra obave zadatke koje im je povjerio i jave mu \u0161ta su otkrili, odlu\u010di\u0107e da li da prekine odmor i sam se uklju\u010di u slu\u010daj.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eda \u0107e se, ipak, Sergeju ispuniti \u017eelja da bude sa ocem na zadatku\u2026<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Dan je odmicao i Milovan je sa nestrpljenjem i\u0161\u010dekivao ko \u0107e mu se od kolega prvi javiti. Negdje poslije podneva telefon je zazvonio, bio je to Veso.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 \u0160efe, posjetio sam kraj u kom je nestali mladi\u0107 ranije \u017eivio, ali i ovaj gdje sada stanuje, i raspitao sam se kod kom\u0161ija za njega. Pavle Ma\u010di\u0107, godina dvadeset osam, stvarno je bio prili\u010dno problemati\u010dan. Neki ka\u017eu da je \u010dak bio \u010dlan bande \u017dike Jo\u010di\u0107a, poznatog kao Trotoar. Ako se sje\u0107ate, to je onaj baksuz koji je drmao Podgoricom prije desetak godina, sve dok u jednom obra\u010dunu u nekom kafi\u0107u nije ubio svog glavnog konkurenta. Nakon toga je zavr\u0161io u zatvoru i tamo je bio sve do prije mjesec dana, kada je pu\u0161ten na slobodu. \u0160to se ti\u010de Pavla, on je u novom okru\u017eenju okrenuo novi list. Postao je pravi momak za primjer!<\/p>\n\n\n\n

\u2013 A taj Trotoar, jesi li njega provjerio?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ne, \u0161efe, mislio sam da nije bitan za na\u0161 slu\u010daj. On je svoje odslu\u017eio. Ka\u017eu da sada dr\u017ei kockarnicu i da se primirio, ali je jo\u0161 rano za takve procjene. Ipak je svega mjesec dana na slobodi. Znate kako je sa takvima, kada jednom pre\u0111u na tamnu stranu te\u0161ko se vrate.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Da\u0107e\u0161 mi adresu te kockarnice. Mo\u017eda \u0107u sam pro\u0161etati do tamo.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Kako god \u017eelite! Ako Vam bude trebalo poja\u010danje, samo javite \u2013 tu sam! Jo\u0161 ne\u0161to?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 \u0160ta je bilo sa Radovanom, momkom koji je radio sa Pavlem? Jesi li i njega provjerio?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Jesam! Djeluje da je na mjestu. Ponovio je pri\u010du koju je iznio Pavlov otac. Mladi\u0107 nije odavao utisak da je uznemiren ili sli\u010dno. Nije imao konflikta sa mu\u0161terijima u no\u0107ima neposredno prije nestanka. Jednostavno, ni\u0161ta nije nagovje\u0161tavalo da se narednog dana ne\u0107e pojaviti na poslu.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Veso, hvala ti puno! Sa\u010deka\u0107u da mi se i Jankovi\u0107 javi, da vidim je li uspio stupiti u kontakt sa beogradskim aerodromom i saznati ne\u0161to vi\u0161e o djevojci koja je navodno vidjela Pavla. Nakon toga \u0107u razmisliti \u0161ta nam je \u010diniti.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Bi\u0107u dostupan, nemate problema.<\/p>\n\n\n\n

Veso Vukovi\u0107 je jo\u0161 stigao da izdiktira adresu kockarnice \u017dike Jo\u010di\u0107a kada se telefon opet oglasio \u2013 inspektor Jankovi\u0107 je zvao. Milovan se pozdravio sa mladim policajcem, a potom se javio inspektoru.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Moj najdra\u017ei \u0161efe, znam da me nestrpljivo \u010dekate i izvinjavam se zbog toga. Znate kako \u2013 dame koje rade u avio-prevozu vole da razgovaraju sa ljudima u uniformi!<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Bio bih ti zahvalan ako presko\u010di\u0161 taj cirkus i pre\u0111e\u0161 na stvar. \u0160ta si saznao?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ovako, ako mene pitate, cura sa aerodroma nije neko kome se mo\u017ee vjerovati. Njena pri\u010da uop\u0161te ne pije vodu. Poslao sam jutros opet Pavlovu fotografiju i ona uporno tvrdi da se savr\u0161eno sje\u0107a tog mladi\u0107a, iako je od tada pro\u0161lo petnaest dana. Ka\u017ee, flertovao je sa njom i da ga je zato zapamtila. Meni ne zvu\u010di normalno da bi se neko u njegovoj situaciju upustio u flert. To \u010dak ni meni ne bi palo na pamet, a dobro znate kakav sam vjetropir. Zato sam je preko kolega iz Beograda provjerio. Slu\u0161ajte ovo \u2013 do prije pet godina je \u017eivjela u Podgorici, potom odlazi na studije od kojih ubrzo odustaje, ali ostaje da \u017eivi i radi u Beogradu. Imam teoriju da je ona na\u0161eg Pavla srela dok je \u017eivjela ovdje, te da joj je jednostavno njegov lik ostao u pam\u0107enju. \u0160ta mislite o tome?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Mislim da je glupost, ali ipak se sla\u017eem da joj ne smijemo vjerovati. Kako se zove i zna\u0161 li adresu njene porodice ovdje?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Dobro, \u0161efe, ne morate biti tako grubi. I \u0107orava koka zrno ubode, pa \u0107u tako i ja jednom natrefiti savr\u0161enu teoriju. Zove se Lazarela Be\u0161i\u0107, a adresu \u0107u Vam dostaviti brzo.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Va\u017ei! Inspektore, hvala na pomo\u0107i! Postupili ste ispravno!<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Neka, ne hvalite me, da mi slava ne udari u glavu. Mi Jankovi\u0107i u\u017eivamo kada smo u centru pa\u017enje. Kako slu\u0161a mali detektiv?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Slu\u0161a tu\u0111e razgovore po \u010ditav dan i no\u0107, eto kako slu\u0161a!<\/p>\n\n\n\n

Dje\u010dak, koji se do tada krio iza fotelje, iskora\u010dio je pred oca i osmijehom poku\u0161ao da se iskupi. Doktor Nedeljkovi\u0107 se pozdravio sa inspektorom Jankovi\u0107em i zamolio ga da ostane u pripravnosti ako mu jo\u0161 bude trebao, a potom je odr\u017eao lekciju iz bontona svom sinu koji je na kraju samo upitao:<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Je li sada vrijeme da ti i ja krenemo u akciju?<\/p>\n\n\n\n

Koliko god da je prije toga bio bijesan na Sergeja, ovakva upadica ga je iznenadila. Pri\u0161ao je sinu i zagrlio ga.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Mo\u017eda te i povedem sa sobom, \u010disto da mi \u010duva\u0161 le\u0111a.<\/p>\n\n\n\n

Dje\u010dak je od sre\u0107e ustreptao, a onda je po\u010deo da radi vje\u017ebe kako bi spreman do\u010dekao polazak. Milovan se na to nasmijao i oti\u0161ao da bilje\u0161kama od sino\u0107 doda nove informacije.<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Slu\u0161aj, od presudne je va\u017enosti da ostane\u0161 u kolima! U slu\u010daju da se ne vratim za pola sata, ho\u0107u da uzme\u0161 telefon i pozove\u0161 Vesa. Samo mu ka\u017ei da sam ti rekao da mu se javi\u0161. Kada te pita gdje smo, reci kockarnica i njemu \u0107e biti dovoljno da shvati. Jasno?<\/p>\n\n\n\n

Dje\u010dak je gledao kako njegov otac vadi minijaturni pi\u0161tolj iz pretinca automobila i kako ga stavlja u d\u017eep sakoa. Po prvi put je njegov entuzijazam za istra\u017eivanjem bio zamijenjen strahom. Brinuo je za bezbjednost oca\u2026<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Za\u0161to me ne povede\u0161 sa sobom? Kako odavde da ti \u010duvam le\u0111a?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Zato \u0161to kockarnica nije mjesto gdje odlaze djeca. Da je sre\u0107e, ni odrasli ne bi tamo i\u0161li! Ne brini, pi\u0161tolj nosim samo da mi se na\u0111e ako ne\u0161to iskrsne. Gledaj na sat i u\u017eivaj. Dogovorili smo se, pola sata!<\/p>\n\n\n\n

Sergej nije stigao da se opet usprotivi ocu jer ovaj ve\u0107 bje\u0161e napustio automobil i krenuo ka kockarnici. Dje\u010dak se osvrtao okolo, kao da je sjedio na ringli \u0161poreta. \u010cesto je zagledivao put kockarnice. Ljudi su skoro svakog \u010dasa izlazili i ulazili, ali nijedan nije bio njegov otac.<\/p>\n\n\n\n

Minuti su mu djelovali kao vje\u010dnost, a onda je primijetio jednu priliku koja je nervozno napustila kockarnicu, osvr\u0107u\u0107i se u potrazi da li je neko prati. Po gra\u0111i je shvatio da se radi o mu\u0161karcu. Lice nije mogao da mu vidi jer je bilo sakriveno tamnim ka\u010dketom. Brzo je nestao u prolazima izme\u0111u zgrada, a dje\u010dak je ostao da se \u010dudi kako mu ne smeta da po ovoj vru\u0107ini nosi kapu\u2026<\/p>\n\n\n\n

Pola sata je skoro bilo na izmaku kada se Milovan vratio. Bio je vidno pokunjen. Odlo\u017eio je pi\u0161tolj u pretinac i pogledao u Sergeja kome su o\u010di gorjele od znati\u017eelje da saznaju kako je pro\u0161la istraga u kockarnici.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ni\u0161ta! Sve moje ideje i teorije udaraju o zid! Prosto znam da me \u010dovjek gleda u o\u010di i la\u017ee da se po izlasku iz zatvora nije sreo sa Pavlem, ali opet, \u0161ta da radim kada nemam nikakvih dokaza? Ubije\u0111en sam da je probao da okupi staru bandu i da ih je sve do jednoga kontaktirao. E sada, da li je on ili neko drugi rije\u0161io da skrajne mladi\u0107a koji je mo\u017eda previ\u0161e znao? \u017dao mi je \u0161to \u0107e tvoja prva istraga do\u017eivjeti neuspjeh\u2026 \u0160ta si ti radio? Jesi li bio nervozan?<\/p>\n\n\n\n

Kao da je jedva \u010dekao da dobije rije\u010d, dje\u010dak uzbu\u0111eno ispri\u010da o \u010dovjeku sa ka\u010dketom. Milovan je samo na trenutak ostao zami\u0161ljen, a onda je ushi\u0107eno od sina zatra\u017eio mobilni telefon.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Imamo ih! Napokon sam shvatio! Uspjeli smo da ih natjeramo da pogrije\u0161e!<\/p>\n\n\n\n

Sin ga je posmatrao zbunjeno. Pru\u017eio je ocu telefon i ovaj je pozvao Vesa. Naredio mu je da u pratnji dvoje neobilje\u017eenih policijskih vozila i sa ljudima od povjerenja do\u0111e do kockarnice, tu \u0107e mu dati dalje instrukcije. Po zavr\u0161enom razgovoru, pru\u017eio je ruku i \u010destitao Sergeju.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Pokazao si da ima\u0161 dar da zapazi\u0161 ono \u0161to je va\u017eno. Rije\u0161io si svoj prvi slu\u010daj!<\/p>\n\n\n\n

Dje\u010daku ni\u0161ta nije bilo jasno\u2026<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Kako misli\u0161, rije\u0161io sam slu\u010daj? Ako je tako, gdje je onda Pavle?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Polako, sve u svoje vrijeme! Ubije\u0111en sam da \u0107emo do kraja dana locirati nesre\u0107nog mladi\u0107a. Ono \u0161to je dobro je da sam sada napokon siguran da nije mrtav.<\/p>\n\n\n\n

Do dolaska Vesa Vukovi\u0107a i ostalih policajaca ostali su u autu i nastavili da motre na kockarnicu. U me\u0111uvremenu je iz kockarnice iza\u0161ao njen vlasnik i nekud se odvezao. Milovan je na kratko oklijevao, premi\u0161ljaju\u0107i se da li da krene za njim. Ipak je odabrao da sa\u010deka kolege koje su se ubrzo i pojavile. Naravno, me\u0111u prido\u0161licama je bio i inspektor Jankovi\u0107, koji se sa Sergejem jedini rukovao kao da je i on odrastao.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Definitvno postajem ljubomoran na ovog Vesa. Toliko dugo radimo zajedno i opet prvo njega pozovete, a ja slu\u010dajno saznajem za situaciju na terenu. E, stvarno ne znam \u010dime sam to zaslu\u017eio.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Hajde, ne glumi uvrije\u0111enu mladu. Jednostavno mi je trebala hitra reakcija, a on je mlad i normalno je da se njemu obratim u takvoj situaciji. Sre\u0107om si, eto, i ti saznao, tako da\u2026 Ne du\u017eimo sada! Gospodo, napravi\u0107emo tri klopke. Prva \u0107e biti postavljena ovdje, druga u staroj ku\u0107i Ma\u010di\u0107a, a tre\u0107a \u0107e nadzirati kraj u kome \u017eivi vlasnik kockarnice. Obratite pa\u017enju na prolaznike sa tamnim ka\u010dketom na glavi i na sve koji vam djeluju sumnjivo. Ra\u010dunaju\u0107i moj automobil imamo tri vozila na raspolaganju, zato, ne gubimo vrijeme. Zasjedu ovdje vodi\u0107u li\u010dno. Uz mene i Sergeja neka ostane jo\u0161 Jankovi\u0107 i neko od mla\u0111ih policajaca. Veso, ti si zadu\u017een za Trotoarevu ku\u0107u!<\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107 uigrana ekipa policajaca neprimjetno se pregrupisala i od tri vozila ispred kockarnice je ostao samo automobil doktora Nedeljkovi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Dan se polako gasio i sve je govorilo da se sprema zanimljiva no\u0107\u2026<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

U dva sata nakon pono\u0107i Pavle Ma\u010di\u0107 je uhva\u0107en u pratnji \u017dike Jo\u010di\u0107a, zvanog Trotoar. Dovezli su se zajedno i taman \u0161to su krenuli da u\u0111u u kockarnicu kada ih je opkolila policija. Ispostavilo se da je mladi\u0107 bio talac biv\u0161eg robija\u0161a i da je bio pripreman za poseban zadatak.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Po izlasku iz zatvora, Trotoar je poku\u0161ao da okupi svoje ljude jer je \u017eelio da se osveti \u010dovjeku koji ga je uvukao u okr\u0161aj sa suparnikom. Da nije bilo te jedne informacije, Trotoar nikada ne bi do\u0161ao u situaciju da svoju uli\u010dnu \u010dast mora da brani pi\u0161toljem i da zbog toga u zatvoru provede maltene najbolje godine \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n

U me\u0111uvremenu, svi Trotoarevi biv\u0161i saradnici nastavili su sopstvene \u017eivote, neki su se \u010dak, poput Pavla, potpuno primirili. To je kod \u017dike probudilo bijes i na sve na\u010dine je poku\u0161avao da ih opet stavi pod kontrolu.<\/p>\n\n\n\n

Po\u0161to je u zatvoru nau\u010dio lekciju da ni\u0161ta ne treba raditi javno i impulsivno, pa\u017eljivo je analizirao situaciju. Raspitao se detaljno o Pavlovom \u017eivotu i shvatio da je momku slaba ta\u010dka otac, Stevan.<\/p>\n\n\n\n

U no\u0107i kada je Pavle nestao, Trotoar je bio taj koji ga je sa\u010dekao dvije ulice od stana Ma\u010di\u0107a. Na Pavlovo insistiranje da je zavr\u0161io sa mutnim radnjama, \u017dika je uzvratio prijetnjom da, ako odbije da za njega odradi ovaj posao, u kojem \u0107e mu identitet biti garantovano sa\u010duvan, njegov stari ne\u0107e do\u010dekati kraj mjeseca. Plati\u0107e nekom narkomanu i on \u0107e napasti Stevana dok bude podizao penziju.<\/p>\n\n\n\n

Pavle je molio za priliku da se makar javi ocu, ali Trotoar nije \u017eelio ni da \u010duje. Rekao je da bi time njegov plan bio uni\u0161ten i tako je mladi\u0107 pristao na dogovor sa \u017dikom.<\/p>\n\n\n\n

Zajedno su smislili kako da izla\u017eiraju Pavlov odlazak u \u0160vedsku. Djevojka sa aerodroma u Beogradu bila je biv\u0161a djevojka jednog od saradnika \u017dike Jo\u010di\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Tako je, umjesto Pavla, na put po\u0161ao drugi mladi\u0107. La\u017eiranje evidencije paso\u0161a u \u0160vedskoj bilo je jo\u0161 lak\u0161e. Mladi\u0107 koji je glumio Pavla potplatio je policajca da zajedno sa njegovim evidentira i Pavlov paso\u0161 uz obrazlo\u017eenje da je ovaj nekako uspio da u\u0111e u zemlju bez paso\u0161a i da sada, kako bi je napustio, mora da ima ovjeren ulaz. Policajac je na to pristao i sve je sprovedeno u djelo.<\/p>\n\n\n\n

Teren je bio spreman da Pavle ukloni \u017dikinog du\u0161manina, potom bi se momak koji je glumio Pavla vratio nazad sa paso\u0161em i ovaj bi mogao da se pojavi sa pri\u010dom kako se vratio iz inostranstva. Time bi imao savr\u0161en alibi i niko nikada ne bi posumnjao da je on ubica. Vratio bi se ku\u0107i i nastavio da \u017eivi mirno.<\/p>\n\n\n\n

Jedini problem je bio Pavlov otac koji je odbijao da povjeruje da mu je sin tek tako otputovao za \u0160vedsku. Da nije bilo njegove potrage za sinom, posao bi vrlo brzo bio gotov. Ovako su morali da sa\u010dekaju da stari izgubi nadu.<\/p>\n\n\n\n

Umjesto toga, starac se obratio Milovanu Nedeljkovi\u0107u koji je uz pomo\u0107 svog sina uspio da otkrije istinu i prona\u0111e Pavla.<\/p>\n\n\n\n

Kada je Milovan posjetio kockarnicu i pritisnuo \u017diku, ovaj je odmah znao sa kim ima posla i postao je nervozan. Strahovao je da bi forenzi\u010dar mogao da se vrati sa nalogom za pretres. Zato je dao znak svojim ljudima da Pavle napusti kockarnicu i u tom trenu ga je Sergej primijetio. Da nije nosio tamni ka\u010dket na glavi, pro\u0161ao bi kraj dje\u010daka potpuno neopa\u017eeno i vjerovatno bi protekli dani prije nego \u0161to bi Milovan opet dobio \u0161ansu da im u\u0111e u trag.<\/p>\n\n\n\n

\u017dika je razmi\u0161ljao gdje da skloni Pavla. Po\u0161to se forenzi\u010dar nije vratio sa nalogom za pretres, a njegovi dou\u0161nici u policiji nisu javljali da je neka akcija u toku, procijenio je da je najbolje da se vrate u kockarnicu kako ne bi rizikovali da neko tokom no\u0107i sretne mladi\u0107a koji se vodio kao nestao i prepozna ga. \u010cim svane, planirao je da ga skloni iz grada na neko vrijeme, ali taj naum nije uspio da realizuje jer su im, odmah po dolasku, ispred kockarnice pri\u0161li policajci u civilu i priveli ih.<\/p>\n\n\n\n

Nakon \u0161to je dokazano da je mladi\u0107 bio prinu\u0111en da se stavi na raspolaganje vlasniku kockarnice i postane njegov ubica, pu\u0161ten je na slobodu i protiv njega nije pokrenut postupak.<\/p>\n\n\n\n

\u017diku Trotoara \u010dekao je povratak u zatvor. Mo\u017eda ovaj put osim prefiganosti stekne i sposobnost pra\u0161tanja\u2026<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Bila je sredina jula kada su Stevan i Pavle Ma\u010di\u0107 posjetili Nedeljkovi\u0107e kako bi im jo\u0161 jednom iskazali zahvalnost. Po\u0161to su od Milovana saznali koliki je bio Sergejev udio u \u010ditavom slu\u010daju, donijeli su posebne darove za dje\u010daka koji je, ponosan na svoj uspjeh, i\u0161ao ku\u0107om i govorio kako je ovo samo po\u010detak blistave detektivske karijere. Njegov mla\u0111i brat, \u0110or\u0111e, posmatrao ga je sa zavi\u0161\u0107u. Bio je ljut na majku \u0161to nije Sergeja povela sa sobom kod bake, a njega ostavila sa ocem.<\/p>\n\n\n\n

Stevan Ma\u010di\u0107 je tokom \u010ditave posjete izbjegavao da odvoji pogleda od sina na du\u017ee od nekoliko trenutaka, sve u strahu da mu ga opet neko ne otme. Razmi\u0161ljao je kako \u0107e morati kad-tad da pobijedi taj osje\u0107aj i da nastavi normalno da \u017eivi. Bio je sre\u0107an \u0161to je uspio da sa\u010duva svog jedinca i tako ne iznevjeri uspomenu na suprugu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dogovor bra\u010dnog para Nedeljkovi\u0107 bio je da se \u0161kolski raspusti koriste da se dje\u010daci, Sergej i \u0110or\u0111e, \u0161to vi\u0161e osamostaljuju od roditelja. Tako je Jovana, prvog...<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":383,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[],"class_list":["post-380","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-rulet-srca"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/380","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=380"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/380\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":384,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/380\/revisions\/384"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/383"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=380"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=380"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=380"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}