{"id":417,"date":"2026-09-08T13:13:22","date_gmt":"2026-09-08T11:13:22","guid":{"rendered":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/?p=417"},"modified":"2026-09-08T13:13:23","modified_gmt":"2026-09-08T11:13:23","slug":"zapisi-jednog-ludaka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/2026\/09\/08\/zapisi-jednog-ludaka\/","title":{"rendered":"Zapisi jednog ludaka"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Tebi koji ovo \u010dita\u0161, sljede\u0107i redovi zvu\u010da\u0107e smije\u0161no i nevjerovatno. Pomisli\u0107e\u0161 da su djelo ludaka… Ipak, taj ludak i njegova tri prijatelja \u017ertvovali su \u017eivote u poku\u0161aju da spasu \u010dovje\u010danstvo. Ironija je \u0161to ljudski rod nije \u017eelio spas…<\/em><\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Zovem se Ratko, doktor sam fizike i mrtav sam ve\u0107 dvadeset i pet godina. Trebalo je da se rodim kroz \u0161ezdeset i \u010detiri godine… Pita\u0161 se kako to? Tako \u0161to sam ja iz budu\u0107nosti….<\/p>\n\n\n\n

Na po\u010detku nas je bilo \u010detvorica, ali sam ostao samo ja. Oni su imali sre\u0107u da ne budu svjedoci kraha na\u0161eg poku\u0161aja. Do\u0161li smo iz 2041. godine. U mojoj vremenskoj liniji svijet je bio na rubu nuklearnog rata. Pola godine prije nego \u0161to je kriza dostigla vrhunac, uspio sam da napravim prototip manipulatora vremenskim vorteksom ili ti MVV. Lai\u010dki re\u010deno, kreirao sam vremeplov. Ta\u010dnije, ure\u0111aj uz \u010diju pomo\u0107 sam mogao projektovati bilo koji djeli\u0107 ve\u0107 odigrane pro\u0161losti. Kao da sam raspolagao bioskopom u kojem se \u010duvala arhiva svega \u0161to se ikada dogodilo.<\/p>\n\n\n\n

U po\u010detku sam ga koristio samo kako bih imao uvid u istorijske doga\u0111aje. Po\u0161to je moj projekat bio pod okriljem Ujedinjenih nacija koristili smo MVV za verifikaciju sumnjivih istorijskih teza. Dodijeljen mi je tim od tri nau\u010dnika sa kojima sam provodio sve vrijeme.<\/p>\n\n\n\n

Po\u010dele su da se ra\u0111aju ideje kako bismo mogli \u0161to kvalitetnije iskoristiti moj izum. Ahmed, jedan od kolega iz tima, dosjetio se da bi, ako je ve\u0107 mogu\u0107e uz pomo\u0107 MVV-a projektovati pro\u0161lost u stvaran svijet, moglo biti izvodljivo i da projektujemo sebe u pro\u0161lost. Olak\u0161avaju\u0107a okolnost bila je ta \u0161to je pro\u0161lost odre\u0111ena jer se ve\u0107 dogodila, za razliku od sada\u0161njosti i budu\u0107nosti koje su nepredvidljive i odvijaju se. Na taj na\u010din ne samo da bismo mogli projektovati sebe kao hologram ve\u0107 bi te na\u0161e projekcije mogle biti materijalizovane u vremenu i prostoru koje zadamo MVV-u.<\/p>\n\n\n\n

Na\u0161i eksperimenti su se re\u0111ali jedan za drugim, skoro da nismo ni jeli ni spavali sve dok nismo uspjeli da realizujemo zami\u0161ljeno. Ostvarili smo kontakt sa jednim slu\u010dajnim prolaznikom na Pikadiliju u Londonu iz 1978. godine. Nakratko smo se pojavili pred njim, na \u0161ta je on izbezumljen pobjegao glavom bez obzira.<\/p>\n\n\n\n

Taj uspjeh probudio je u nama pregr\u0161t novih ideja. Kada bismo bar mogli ljudskom rodu poslati poruku u pro\u0161lost \u2013 da se na vrijeme odustane od nuklearnog naoru\u017eavanja. Ali opet, zar nisu godinama vo\u0111eni simpozijumi i debate i to nije dalo nikakvog rezultata…<\/p>\n\n\n\n

\u0160ta se dogodilo sa ljudima pa su u jednom trenutku istorije prestali da uva\u017eavaju pravila ratovanja i zamijenili te\u017enju da se neprijatelj pokori, onom da se neprijatelj istrijebi? Iznijeli smo taj problem timu istori\u010dara i oni su nam jednoglasno odgovorili koji je doga\u0111aj evidentno promijenio sve. Bio je to Drugi svjetski rat.<\/p>\n\n\n\n

Jedino tada je postojala snaga u vidu fa\u0161izma, koja je te\u017eila da potpuno istrijebi nacije koje na bilo koji na\u010din \u0161tete njima \u2013 Arijevcima. Krenulo se u proizvodnju oru\u017eja za masovno uni\u0161tenje i u tu trku su se uklju\u010dili i \u201edobri i lo\u0161i momci\u201c u tom ratu. Sve se zavr\u0161ilo krahom fa\u0161isti\u010dke ideologije, ali se trka u naoru\u017eanju nastavila kao da bitke na frontu i dalje traju.<\/p>\n\n\n\n

Tako smo odlu\u010dili da poku\u0161amo da zaustavimo bu\u0111enje fa\u0161izma u Njema\u010dkoj svrgavanjem nose\u0107ih ljudi te ideje. Ako se Rajh ne uzdigne na nivo najve\u0107e vojne sile, ne\u0107e biti ni rata, ni koncentracionih logora, niti eksperimenata na ljudima, biolo\u0161kog i onog najgoreg \u2013 nuklearnog oru\u017eja.<\/p>\n\n\n\n

Postojao je samo jedan problem u na\u0161em planu. Samim uplitanjem u tok pro\u0161losti izazva\u0107emo paradoks te mi ne\u0107emo vi\u0161e postojati, tj. ako na\u0161e projekcije uspiju da izvr\u0161e zadatke, mi \u0107emo prestati da postojimo u na\u0161oj vremenskoj liniji. Ta\u010dnije presta\u0107e da postoji \u010ditava na\u0161a stvarnost jer \u0107e biti zamijenjena novom.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eda bismo vi\u0161e oklijevali da nismo postali svjesni da je samo pitanje dana, ako ne i \u010dasa, kada \u0107e Amerika i Kina krenuti u bitku koja \u0107e nas sve uni\u0161titi.<\/p>\n\n\n\n

Adolf Hitler, Anton Dreksler, Herman Gering i Ditrih Ekhart bila su imena ljudi koja su na\u0161i istori\u010dari ozna\u010dili presudnim za nastanak ove stra\u0161ne po\u0161asti. \u010cetiri imena za nas \u010detvoricu… Prou\u010dili smo njihove biografije i rije\u0161ili da se projektujemo u istu godinu \u2013 1917, ali na razli\u010ditim lokacijama, dok je jo\u0161 bjesnio Prvi svjetski rat sa ciljem da svaki od nas svojim aktivnostima elimini\u0161e nekog od pomenute \u010detvorice ili da pak u\u010dini ne\u0161to da ih skrene sa puta destrukcije.<\/p>\n\n\n\n

Nismo jo\u0161 bili sigurni \u0161ta \u0107e se dogoditi kada budemo preba\u010deni u pro\u0161lost. Da li \u0107e na\u0161a projekcija biti povr\u0161na kao u prvim eksperimentima ili \u0107emo uspjeti da se potpuno materijalizujemo.<\/p>\n\n\n\n

Bio je 30. mart 2041. godine. Ta\u010dno 15 sati i 42 minuta kada je na\u0161a stvarnost prestala da postoji. Samo koji tren kasnije vratio sam se u 1917. godinu, 5. mart, dan kada se Adolf Hitler, po istoriji, vratio u svoju jedinicu na frontu…<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Nisam jo\u0161 bio potpuno svjestan svog okru\u017eenja. Zaglu\u0161uju\u0107a buka, zvuci pu\u0161karanja i naredbe na njema\u010dkom jeziku \u010dinili su da pomislim kako je to kraj svega i da sam uzalud \u017ertvovao sebe i drugove…<\/p>\n\n\n\n

Napokon sam otvorio o\u010di i skoncentrisao se na ono \u0161to vidim. Oko mene je vladao takav mete\u017e da niko nije obra\u0107ao pa\u017enju na jo\u0161 jednog od izgubljenih, na borbenu liniju tek pristiglih nesre\u0107nika, kojima sam nalikovao u uniformi pozajmljenoj od muzeja istorije. Strahovao sam samo da li \u0107u ostati dovoljno dugo \u017eiv dok prona\u0111em svoju metu.<\/p>\n\n\n\n

Moja pretraga rova je potrajala i svakog trena sam o\u010dekivao da mi pri\u0111e neki od grlatih oficira i razdere se na mene. Taman kada sam izgubio nadu u podatke koje sam imao, ugledao sam ga… Bio je jo\u0161 mlad i krasio ga je odlu\u010dan pogled. Nije jo\u0161 uvijek odavao utisak zvijeri kakva \u0107e postati, okru\u017een saborcima kojima je ne\u0161to govorio. Neprimjetno sam pri\u0161ao i stao iza njih.<\/p>\n\n\n\n

Pri\u010dao im je kako je sve vrijeme rehabilitacije osje\u0107ao ve\u0107i bol u du\u0161i zato \u0161to je nakratko morao da se povu\u010de sa fronta, nego od same rane u nozi. Njegov govor bio je usmjeren ka onima koji su klonuli duhom i bilo je ne\u0161to u toj njegovoj agresivnoj pojavi. \u017damor se \u0161irio me\u0111u slu\u0161aocima. Svi su disali kao on. Nakon jedva nekoliko izgovorenih re\u010denica postao je njihov vo\u0111a.<\/p>\n\n\n\n

Skup se razilazio. Bili su spremni za novi juri\u0161 predvo\u0111eni Adolfom, povratnikom na rati\u0161te. Francuzi su nadirali, kur\u0161umi su zvi\u017edali oko nas kada sam pri\u0161ao svojoj meti i pribio mu cijev pi\u0161tolja na le\u0111a i opalio. Njegovo be\u017eivotno tijelo se istog trena sru\u0161ilo. Znao sam da poslije ovoga nema povratka. Istorija je bila promijenjena. Ispred mene je le\u017eao mrtvi Hitler… Nisam mogao vjerovati svojim o\u010dima.<\/p>\n\n\n\n

Pri\u0161li su i razoru\u017eali me. Nisam pru\u017eio nikakav otpor. O\u010dekivao sam svakog trena da \u0107u i kao projekcija prestati da postojim, ali to se nije dogodilo. Odveli su me u tamnicu i ispitivali. Po mom izgovoru su mislili da sam uba\u010deni \u0161pijun i zato sam tretiran kao ratni zarobljenik. Prvom prilikom bijah zamijenjen za jednog njema\u010dkog oficira.<\/p>\n\n\n\n

\u0160ta se dogodilo sa mojom projekcijom i kako to da sam i dalje nastavio da postojim i do kada \u0107e to potrajati? Kakva je bila sudbina mojih prijatelja? Da li su i oni uspjeli izvr\u0161iti svoje zadatke? Pitanja je bilo mnogo, a odgovore nisam imao…<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Ja sam obi\u010dni eho budu\u0107nosti koji je ostao zarobljen u vremenu. Godine su prolazile i rat se zavr\u0161io, a ja nisam ostario ni jednog jedinog dana. Ni\u0161ta se na meni nije mijenjalo, \u010dak su mi brada i kosa ostale iste kao onog dana kada sam se uz pomo\u0107 svog izuma na\u0161ao u pro\u0161losti. Zahvaljuju\u0107i novinama saznao sam da su i moji prijatelji uspje\u0161no izvr\u0161ili svoje zadatke i da su sva trojica, dok su bili u pritvoru, na neobja\u0161njen na\u010din uspjeli da uteknu iz tamnica.<\/p>\n\n\n\n

Znao sam da to nije istina. Oni su prosto prestali da postoje… Za\u0161to ja nisam podijelio njihovu sudbinu? Davno sam prestao da se nadam da \u0107e trenutak mog kraja do\u0107i… Po\u010deo sam da se mirim sa tim da sam besmrtan i osu\u0111en na vje\u010dnost.<\/p>\n\n\n\n

Ostao sam samo ja! Posljednji \u010dovjek svog svijeta. Niko ne zna kakvu smo \u017ertvu podnijeli da bismo sa\u010duvali budu\u0107nost… Makar smo uspjeli u tome!<\/p>\n\n\n\n

Tako sam barem mislio u prvim godinama… Antisemitizam nije za\u017eivio u Njema\u010dkoj. Nije bilo uzdizanja i zastranjivanja desnice. Svijet se oporavljao od rata, a onda je sve po\u010delo da klizi u ponor. Munjevitom brzinom pristizale su vijesti da se Rusija priprema da otpo\u010dne invaziju na Poljsku. Staljin je za manje od mjesec dana u februaru 1937. godine uspio da pokori \u010ditavu teritoriju Evrope, sve do Francuske koja se uz pomo\u0107 Britanije suprostavljala.<\/p>\n\n\n\n

Bilo je razlika u na\u010dinu na koji je vo\u0111en ovaj rat u odnosu na onaj iz mog svijeta, ali je vodio istom. Rusija je postala prevelik zalogaj za saveznike i Amerika koja se uklju\u010dila u sukob radila je na tome da se rat \u0161to prije okon\u010da. Kina i Japan su se dr\u017eali po strani sve dok saveznici, predvo\u0111eni Amerikom, nisu na Moskvu spustili atomsku bombu. U jednom trenu sravnjen je sa zemljom jedan od najljep\u0161ih gradova na planeti. Staljin je stradao sa jo\u0161 tri miliona svojih sunarodnika. Primirje je narednog dana potpisano pod patronatom Japana i Kine.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

To je bio doga\u0111aj koji je raspirio i posljednji tra\u010dak mojih iluzija da smo promijenili budu\u0107nost. Danas \u010ditav svijet slavi. Pora\u017eeni slave mir, saveznici slave pobjedu, jedino ja sjedim, pi\u0161em ovo i pla\u010dem. \u017deljeli smo spasiti \u010dovje\u010danstvo, a ispalo je da smo se igrali bogova i osudili neke nove ljude na smrt…<\/p>\n\n\n\n

Molim Boga da ovaj rukopis padne u prave ruke. Moja posljednja \u017eelja je da bude zape\u010da\u0107en i sa\u010duvan u sjedi\u0161tu Ujedinjenih nacija sa zabranom da se otvori prije 2020. godine, u nadi da \u0107e do tada svijet jo\u0161 postojati, jer ko zna \u0161ta nas sve \u010deka u ovoj vremenskoj liniji.<\/p>\n\n\n\n

Nadam se da \u0107e ljudi iz budu\u0107nosti nau\u010diti ne\u0161to iz mojih postupaka, te da \u0107e sljede\u0107i put donijeti isrpavnu odluku. Osje\u0107am kako moj eho u ovom svijetu napokon blijedi… Vrijeme je da odmorim… Previ\u0161e sam toga vidio…            <\/em><\/p>\n\n\n\n

Na teritoriji nekada\u0161njeg Balkana, u koloniji pod jurisdikcijom Ujedinjene Kraljevine Britanije, <\/em><\/p>\n\n\n\n

25. avgust 1942. godine, gre\u0161nik Ratko…<\/em><\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

BILJE\u0160KA IZ ARHIVE UN-A:<\/u><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Dokument u prilogu, pod imenom \u201eZapisi jednog ludaka\u201c, prona\u0111en je pro\u0161le godine na teritoriji nekada\u0161nje Podgorice, a dana\u0161njeg Balkanopolisa tri, u ru\u0161evinama starog grada. Utvr\u0111eno je da je star pribli\u017eno sedamdeset godina \u0161to i odgovara datumu na kraju teksta.<\/p>\n\n\n\n

Nevjerovatna storija ne mo\u017ee se sa sigurno\u0161\u0107u odbaciti kao neistinita. Pomenute \u010detiri osobe, sve pirpadnici vojske njema\u010dkog carstva zaista su stradale istog dana to jest 5.3.1917. godine. Njihovi atentatori na tajanstven na\u010din su i\u0161\u010dezli jo\u0161 prvog dana pritvora, osim onoga koji je ubio kaplara Adolfa Hitlera i koji navodno potpisuje sporni dokument. Njemu se trag gubi nakon kraja rata i nemogu\u0107e je utvrditi njegovo porijeklo i pro\u0161lost. Mada u tim godinama je bilo dosta slu\u010dajeva kra\u0111e identiteta ili izmi\u0161ljanja istih.<\/p>\n\n\n\n

Sjenku na ovu pri\u010du baca to \u0161to prosto nevjerovatno zvu\u010di da su \u010detiri imena mogla biti odgovorna za posrnu\u0107e ljudskog roda. Posebno je sporna mogu\u0107nost da je neko kao Adolf Hitler, siro\u010de i neuspje\u0161ni umjetnik prije rata, a u ratu nosilac \u010dina kaplara, mogao postati lider desnice i \u010dovjek koji \u0107e uzdi\u0107i Njema\u010dku do neslu\u0107enih visina.<\/p>\n\n\n\n

Za sada ne postoje implikacije da je izvodljivo proizvesti ne\u0161to poput navedenog ure\u0111aja \u2013 VVM-a. Nau\u010dnici me\u0111utim ne odbacuju mogu\u0107nost da \u0107e tako ne\u0161to biti mogu\u0107e u godinama koje su pred nama. Iz tog razloga nala\u017ee se da se zapis \u010duva u arhivi i da se otvara na svakih deset godina kako bi njegova vjerodostojnost opet bila provjerena.<\/p>\n\n\n\n

Molim vas da postupate po ovim instrukcijama i ne zanemarite va\u017enost ovog dokumenta.<\/p>\n\n\n\n

Sjedi\u0161te UN-a,\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/p>\n\n\n\n

U Pekingu 24.12.2013. godine.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tebi koji ovo \u010dita\u0161, sljede\u0107i redovi zvu\u010da\u0107e smije\u0161no i nevjerovatno. Pomisli\u0107e\u0161 da su djelo ludaka… Ipak, taj ludak i njegova tri prijatelja \u017ertvovali su \u017eivote u...<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":522,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-417","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-ostale-price"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/417","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=417"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/417\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":526,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/417\/revisions\/526"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/522"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=417"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=417"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=417"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}