{"id":5,"date":"2025-01-23T10:42:56","date_gmt":"2025-01-23T10:42:56","guid":{"rendered":"http:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/?p=1"},"modified":"2025-01-24T13:12:16","modified_gmt":"2025-01-24T13:12:16","slug":"krvnik","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/2025\/01\/23\/krvnik\/","title":{"rendered":"Krvnik"},"content":{"rendered":"
\n
\"\"<\/figure>\n<\/div>\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Ljeto 1958. godine<\/em><\/p>\n\n\n\n

O \u010di\u010da Goranu niko od mog dru\u0161tva nije mnogo znao. Svi su bili saglasni u tome da se jednog dana pojavio niotkuda i da su na\u0161i stari zazirali od njega. Taj oprez prenio se i na nas, djecu. Bilo je ne\u0161to u njegovoj pojavi \u0161to je budilo obazrivost u ljudima.<\/p>\n\n\n\n

Kretao se kao sjena, ne\u010dujno. Vidjelo se da je nekada bio visok \u010dovjek, ali sada povijen i slaba\u0161an. Bez obzira na vremenske prilike, uvijek je nosio oronuli crni kaput sa kragnom podignutom do o\u010diju, a na glavi crni \u0161e\u0161ir koji je bacao sjenku na njegovo lice, i samo bi katkad bljesnuo pogled ispod oboda. Na rukama je imao ispucale rukavice koje su mu pokrivale prste samo do pola. Kada bi god nai\u0161ao ulicom, ljudi su prekidali sve aktivnosti i nijemo ga posmatrali dok je on klizio plo\u010dnikom i vra\u0107ao se nekud u tamu, odakle je i do\u0161ao. Nismo znali ni gdje stanuje ni da li ima porodice, niti pak koliko je star i \u010dime se bavi. Od nekoga smo \u010duli njegovo ime \u2013 Goran, kao i to da ga se svi u na\u0161em kraju pla\u0161e, bilo mladi bilo stari.<\/p>\n\n\n\n

U vi\u0161e navrata sam, kasno no\u0107u, \u010duo o\u010deve rije\u010di koje su se odnosile na \u010di\u010da Gorana, ali ipak nisam mogao da doku\u010dim kako ga je mogao poznavati. Ba\u0161 prethodne no\u0107i, otac se, nakon \u0161to smo moj mla\u0111i brat Arsen i ja oti\u0161li na po\u010dinak, obratio majci:<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Vratio se jer \u017eeli osvetu! Znam ja takve kao on. Sve je to trebalo uza zid i metak u \u010delo.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Zar ti nije \u017eao \u010dovjeka? Pa ve\u0107 je izgubio sve i propatio za tri \u017eivota! Pusti ga na miru, ne\u0107e do\u010dekati ni kraj godine. Jesi li vidio na \u0161ta li\u010di?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 E, luda \u017eenska glavo, vidi se da pojma nema\u0161! Pa njega u \u017eivotu dr\u017ei mr\u017enja prema meni. \u010cuvaj Arsena i Sretena, reci im da ga se paze. Vjeruj mi, to je najve\u0107i olo\u0161 koji je ova zemlja izrodila. Dr\u017eavni neprijatelji se nikada ne mijenjaju.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Dobro, \u017divko, neka ti bude! Pla\u0161i se sjene od \u010dovjeka! Ako \u0107emo iskreno, ti i dr\u017eava ste mu uzeli sve. Ne bi bilo \u010dudo da te mrzi i da ti \u017eeli zlo.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Mu\u010di \u017eeno, i zidovi imaju u\u0161i, nego spavaj, tako si puno pametnija. Ne mije\u0161aj se ti u dr\u017eavnu stvar.<\/p>\n\n\n\n

Tako se zavr\u0161io razgovor, naglo kako je i po\u010deo, a ja jo\u0161 dugo ostah da le\u017eim gledaju\u0107i u tavanicu i razmi\u0161ljaju\u0107i o \u010di\u010da Goranu. \u0160ta je moglo biti toliko stra\u0161no u njegovoj pro\u0161losti da moj otac, \u010dak i sada, zazire od njega? Tata koji radi u op\u0161tini ve\u0107 nekoliko godina, i koji je prije toga radio pri dr\u017eavnoj miliciji, a za vrijeme rata bio istaknuti revolucionar sa statusom heroja u narodu. Kako se on mogao pla\u0161iti sjene od \u010dovjeka, kako ga nazva moja majka? Sa tim pitanjem na pameti utonuh u san…<\/p>\n\n\n\n

Narednog jutra sam iza\u0161ao rano na ulicu i \u010dekao ne bih li ga sreo. I\u0161ao je poguren i umotan u svoj kaput. Isko\u010dih ispred njega i nazvah mu dobro jutro, ali on ostade nijem na pozdrav. Samo ubrza korak i produ\u017ei kao da me nije ni primijetio. Kada bolje razmislim, nikada nismo \u010duli ni glasa od njega. Mo\u017eda je ba\u0161 nijem?<\/p>\n\n\n\n

Taman \u0161to je zamakao za sokak, na ulici se pojavi moja majka, uze me za ruku i po\u010de ispod glasa da me grdi.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Crni sine, samo da te otac vidio \u0161ta radi\u0161. Ho\u0107e\u0161 li to glavu da izgubi\u0161? Ni tebe, ni Arsena da nisam vidjela blizu tog \u010dovjeka, jasno?<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ali, samo sam htio da mu se javim, da ga pitam ima li porodicu.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Bez rasprave, mali. Ka\u017eem li te \u017divku, batinama \u0107e iz tebe sav bonton izbiti.<\/p>\n\n\n\n

Po\u0161to sam znao da majka samo izvr\u0161ava o\u010dev naum, pomirih se sa sudbinom da \u0107e moja radoznalost za sada ostati gladna i dadoh se u potragu za svojim drugarima prije nego \u0161to Arsen prona\u0111e mene. Tog ljeta ja sam imao deset, a moj mla\u0111i brat pet godina. Bio je poput krpelja, nisam ga se mogao nikako otarasiti.<\/p>\n\n\n\n

Tek \u0161to sam na\u0161ao ostatak dru\u0161tva iz kvarta, i samo \u0161to smo se podijelili na dvije ekipe i napravili golove, ulicom se prolomi Arsenov vrisak.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Sreeeto! \u010cekajte mene.<\/p>\n\n\n\n

Gledao sam ga kako na vrhovima prstiju tr\u010di ka nama, sapli\u0107e se i guta pra\u0161inu koju su podigli automobili. Pretr\u010dava ulicu i, ne gledaju\u0107i lijevo-desno, nastavlja da tr\u010di hipnotisan loptom i djecom. \u010cuje se \u0161kripa ko\u010dnica… Sre\u0107om, Arsen uspijeva da neozlije\u0111en do\u0111e do nas i dok iza njega ostaju salve psovki izre\u010denih od strane nervoznih voza\u010da, on zadihan \u0161kilji u mene.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ima li jo\u0161 mjesta u tvojoj ekipi?<\/p>\n\n\n\n

Zapanjeni dje\u010daci nas gledaju i onda po\u010dinju grohotom da se smiju. To u\u010dini da sav moj bijes nestane \u2013 zagrlih svog \u201ekrpelja\u201c.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Plati\u0107e\u0161 mi za ovo, dosado jedna mala, noge su mi se otkinule.<\/p>\n\n\n\n

Dan odmi\u010de, sunce je ve\u0107 pro\u0161lo pola svoga puta i stomaci nas opominju da je blizu vrijeme ru\u010dka. Treba sti\u0107i ku\u0107i prije oca, a od lopte se te\u0161ko rastaviti. Arsen ve\u0107 desetak minuta nestrpljivo skaku\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Sreto, gladan sam! Ajmo ku\u0107i, ne mogu vi\u0161e!<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Idi, dosado jedna! Nepozvan i sam si do\u0161ao, pa se sam i vrati.<\/p>\n\n\n\n

Nedugo potom \u010duje se opet \u0161kripa ko\u010dnica, sada pra\u0107ena \u017eenskim krikom. Svi smo prestali sa igrom da bismo vidjeli \u0161ta se doga\u0111a. Autobus je udario nekoga… Trnci mi prolaze tijelom. Pogledom poku\u0161avam da prona\u0111em Arsena u svojoj blizini. Ni traga od njega, dajem se u trk ka mjestu nesre\u0107e dok mi se u stomaku svezao \u010dvor. Predosje\u0107am \u0161ta me tamo \u010deka\u2026<\/p>\n\n\n\n

Ljudi su ve\u0107 po\u010deli da se okupljaju. Vidim krv na kolovozu i, na pet-\u0161est metara od autobusa, nepokretno bratovo tijelo. Nad njime se nadvila dobro poznata sablasna prilika. Pritr\u010dao sam i poku\u0161ao da ga odgurnem.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 \u0160ta mu to radi\u0161, nakazo? Pusti ga! Zva\u0107u miliciju!<\/p>\n\n\n\n

Udaram rukama u njegova le\u0111a, a onda shvatam kako on dr\u017ei ruku na vratu mog brata, pritiskaju\u0107i ranu iz koje \u0161iklja krv. Okrenuo se ka meni i po prvi put vidim njegovo lice, svo je unaka\u017eeno o\u017eiljcima. Na mjestu gdje mu je trebao biti nos, visi neki patrljak. Gleda me pravo u o\u010di i \u010dujem glas od koga mi se krv ledi u \u017eilama, glas koji kao da dolazi sa onog svijeta.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Brzo, idi po pomo\u0107 ako \u017eeli\u0161 da ti brat \u017eivi.<\/p>\n\n\n\n

Poslu\u0161ao sam savjet \u010di\u010da Gorana, i ve\u0107 narednog trena noge su me nosile ka prvoj kafani. Utr\u010dao sam i zamolio debelog gazda Slavka da pozove hitnu pomo\u0107. Dok se vra\u0107am ka mjestu nesre\u0107e, vidim kako se napravila jo\u0161 ve\u0107a gu\u017eva i kako neko vi\u010de sav izvan sebe. \u010cujem jako poznat glas i, prije nego \u0161to ugledam osobu, znam o kome se radi \u2013 otac je stigao.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Krvni\u010de, \u0161ta si mi od djeteta u\u010dinio?<\/p>\n\n\n\n

Probijam se kroz obru\u010d od ljudi i vidim kako otac poku\u0161ava da nasrne na \u010di\u010da Gorana, ali ga ljudi sprje\u010davaju u tome i poku\u0161avaju da mu objasne \u0161ta se dogodilo. Za to vrijeme, Goran je na koljenima kraj Arsenovog tijela i jo\u0161 uvijek pritiska rukama njegovu ranu na vratu.<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Plati\u0107e\u0161 mi za ovo, skote jedan! U paklu \u0107e\u0161 gorjeti! I ti i ovi \u0161to te brane, sve \u0107u vas pohapsiti.<\/p>\n\n\n\n

Prilazim ocu, uzaludno poku\u0161avam da ga dozovem i ponavljam mu vi\u0161e puta kako \u010di\u010da Goran samo poku\u0161ava da spase Arsena. Oka\u010dio sam mu se za nogu i, napokon, njegovo tijelo se smiruje. Potpuno je klonuo u naru\u010dje ljudi koji su napravili barijeru izme\u0111u njega i Gorana.<\/p>\n\n\n\n

\u010cuje se sirena kola hitne pomo\u0107i. Zaustavili su se tik kraj mjesta nesre\u0107e. Dvije osobe se kroz narod probijaju ka mom bratu. Nakon nekoliko minuta, izme\u0111u sebe unose Arsenovo tijelo u svoje vozilo i zajedno sa ocem odlaze put bolnice…<\/p>\n\n\n\n

Otac se tek uve\u010de kasno vratio iz bolnice, majka i ja smo za to vrijeme premrli od neizvjesnosti. Arsen nije bio u \u017eivotnoj opasnosti zahvaljuju\u0107i osobi koja je prva stigla do njega \u2013 Goranu. Da je samo na trenutak popustio stisak na rani, moj brat bi iskrvario do smrti. Otac je skru\u0161en sjedio u stolici i dugo jecao i plakao. Majka me je poslala u krevet, a ona ostala kraj njega. Nije mogla da ga smiri…<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Devet godina ranije<\/em><\/p>\n\n\n\n

Mileva ukloni znoj sa \u010dela, jedva je podnosila vru\u0107inu. Imala je utisak da je u kuhinji trista stepeni. Bila je u osmom mjesecu trudno\u0107e. \u010cula je kako se ulazna vrata stana otvaraju, Goran se vratio sa posla. Pri\u0161ao je i zagrlio nju i dijete koje kao da se na o\u010dev dodir prome\u0161koljilo u Milevinom stomaku.<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u2013 Kako su moji najdra\u017ei danas?<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u2013 Uh, ne pitaj! Ovo dijete, izgleda, krupno na tebe. Kao me\u010de u utrobi da nosim.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Goran se grohotom nasmija i poljubi \u017eenu u vrat.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Mileva je bila u\u010diteljica, deset godina mla\u0111a od njega. Uzeli su se prije tri godine i kada je on pre\u0161ao u fabriku da radi, rije\u0161ili da je vrijeme da odu korak dalje i zasnuju porodicu. Nije pro\u0161lo dugo, kada Mileva jednog jutra objavi kako je trudna. Zbog saznanja da \u0107e postati otac Goranovoj sre\u0107i nije bilo kraja.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Potpuno se izmijenio u osam mjeseci njene trudno\u0107e. Od grubog seljaka prijeke naravi, kakav je bio kada je poslije rata stigao u grad, postao je dobro\u0107udni div.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Buka na ulaznim vratima prekide ovaj njihov emotivni trenutak. Neko je u\u0161ao u ku\u0107u i izdavao naredbe. Uz tresak, otvori\u0161e se vrata od kuhinje, i u nju, u pratnji dva milicionera, umar\u0161ira Goranov pobratim \u017divko. Nosio je duga\u010dki ko\u017eni mantil, ispod kojeg se vidio opasa\u010d sa pi\u0161toljem u visini pazuha.<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u017divko bje\u0161e iz istog sela kao i Goran i zajedno su u prvoj godini poslije rata do\u0161li u grad. Zbog toga \u0161to je, zahvaljuju\u0107i porodici, imao jako zale\u0111e, on se bolje sna\u0161ao u gradu i ve\u0107 dvije godine radio je u miliciji, gdje je iz dana u dan napredovao. Svi su mu slutili veliku karijeru.<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u2013 To je taj dr\u017eavni neprijatelj! Brzo, vodite ga u dnevni boravak, \u017eelim da razgovaram sa njim, a \u017eenu zaklju\u010dajte ovdje u kuhinji dok ne zavr\u0161imo \u2013 nabusito je nare\u0111ivao \u017divko dvojici milicionera u svojoj pratnji.<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u2013 \u0160ta pri\u010da\u0161 to, pobratime? To se malo \u0161ega\u010di\u0161 sa mnom? \u2013 poku\u0161ava Goran da sretne pogled svog pobratima, u nadi da \u0107e u njemu prona\u0107i osmjeh.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Milicioneri ga odvode izme\u0111u sebe, a on, sav klonuo, potpuno im se predao. Samo mu je na pameti da ne povrijede njegovu Milevu, \u010diji jecaj \u010duje. Potom neko od trojice uljeza zaklju\u010dava vrata za sobom i ona ostaje odvojena od svog supruga.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Gorana su sjeli za sto i ruke mu sputali opasa\u010dima uz nogare stola. Milicioneri stoje iza i motre na svaki njegov potez. Preko puta sjedi \u017divko koji je izvadio cigaretu i priprema se da je zapali.<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ajde sada fino ti nama da oda\u0161 sve rusofile sa kojima se tajno sastaje\u0161 i kuje\u0161 zavjeru protiv ruke koja te hrani.<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u2013 \u017divko… Brate, pobratime moj! Zna\u0161 me cijeloga \u017eivota, kako mo\u017ee\u0161 mene da optu\u017ei\u0161 za ne\u0161to tako? Pa zar nismo obojica djeca revolucije? Zar nismo zajedno, u ratu, krvarili za ovu zemlju?<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u2013 Mene u isti ko\u0161 sa sobom da vi\u0161e nikada nisi stavio! \u0110ubre jedno izdajni\u010dko, mo\u017eda smo zajedno ratovali, ali se za istu zemlju nismo borili. Ja sam ginuo za Jugoslaviju, a ti, \u0161to su ti Rusija i Staljin dra\u017ei od svoje zemlje, treba da se stidi\u0161!<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u2013 \u017divot sam ti spasio onomad kada su nas \u010detnici opkolili, nosio sam te dvanaest kilometara na ple\u0107ima kako bih te doveo do ambulante i ovako mi vra\u0107a\u0161. Pa \u0161ta je to, crni \u017divane?<\/em><\/p>\n\n\n\n

Jedva \u0161to je stigao da zavr\u0161i re\u010denicu, kada se na njega spusti \u0161amar njegovog pobratima. Proklju\u010da sve u Goranu, poku\u0161a da se oslobodi stiska sa namjerom da zgromi svog tla\u010ditelja.<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u2013 Kopile jedno! Zdrobi\u0107u te!<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u2013 Ne\u0107e\u0161 ti vi\u0161e nikoga drobiti, Gorane. Ima sada na\u0161a maj\u010dica, Jugoslavija, za takve kao ti fino mjesto gdje \u0107e te nau\u010diti kako se voli domovina. Drobi\u0107e\u0161 tamo po \u010ditav dan, ali ne mene ve\u0107 kamen \u2013 zacereka se \u2013 ako \u017eeli\u0161 opet da vidi\u0161 \u017eenu, bolje odaj svoje pajtose, ina\u010de \u0107e dijete da ti se rodi kao siro\u010de, a ova tvoja nesre\u0107nica po\u017eelje\u0107e da se nikada nije rodila i prokle\u0107e dan kada je po\u0161la za tebe. Ne mo\u017ee vi\u0161e ova zemlja u svojim njedrima \u010duvati guje izdajni\u010dke.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Bijes klju\u010da u Goranu, ali je svjestan da se mora obuzdati, ne radi se samo o njemu. Odgovoran je sada za jo\u0161 dva \u017eivota.<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u2013 Sve \u0107u potpisati, samo mi obe\u0107aj da \u0107e\u0161 voditi ra\u010duna o mojoj Milevi. Ne dozvoli da joj se ne\u0161to desi, va\u017enija mi je od \u017eivota.<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u2013 Da ne\u0107e\u0161, mo\u017eda, predsjedni\u010dku vilu da joj obezbijedim? Za \u017eenu izdajnika, ha, fino si ti to smislio. Vidim ja, pobratime, da su tebi te ruske ideje skroz mozak isprale. Dobro \u0107e biti ako uspije stan da zadr\u017ei. Zna se dobro kako treba sa porodicama izdajnika.<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u2013 Nemoj, \u017divko, ako Boga zna\u0161! Nemoj, sina ti tvog, Sretena! Imaj milosti, pa pobratimi smo!<\/em><\/p>\n\n\n\n

Zakrvavi\u0161e se islednikove o\u010di. Trgao je rukom ka futroli, i ve\u0107 narednog trena dr\u017eao je pi\u0161tolj uperen u Gorana.<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u2013 Sina da mi vi\u0161e nikada nisi spomenuo! Boga si na\u0161ao da mi pominje\u0161, izdajni\u010de jedan! Vidi\u0161 koliko ti je mozak ispran, i na njega se poziva\u0161 samo kako bi sa\u010duvao sebe. Kunem ti se da svjetlost dana vi\u0161e ne\u0107e\u0161 vidjeti, bagro izdajni\u010dka! Ja sam tvoj krvnik, ja! Dobro me upamti!<\/em><\/p>\n\n\n\n

Nekoliko trenutaka je dr\u017eao pi\u0161tolj uperen u Gorana, a potom ga uze za cijev i dr\u0161kom udari pobratima posred lica. \u010cu se lom kostiju i pokulja krv iz nosa. Goran jeknu kao ranjena zvijer, poku\u0161a da se podigne zajedno sa stolom, ali milicioneri prisko\u010di\u0161e, izvadi\u0161e pendreke i pade ki\u0161a udaraca na nesre\u0107nog gorostasa. Prestao je bio i da se opire i da je\u010di. Iz kuhinje je \u010duo zapomaganje svoje \u017eene.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Za to vrijeme \u017divko je o\u010distio krvavu dr\u0161ku pi\u0161tolja i vratio ga u futrolu, a potom nezainteresovano posmatrao kako njegovi ljudi izbijaju Rusiju iz glave njegovog pobratima. Ubrzo ovaj ostade bez svijesti i on naredi milicionerima da ga povedu sa sobom.<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u2013 Od sjutra, njegovo prebivali\u0161te bi\u0107e na moru. Prija\u0107e mu malo joda u vazduhu, da mu zalije\u010di rane, a ima\u0107e vremena i dobrano o svemu da promisli \u2013 cini\u010dno se nasmija \u017divko i krenu ka izlaznim vratima.<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u2013 Dru\u017ee isledni\u010de, sa trudnicom \u0161ta nam je \u010dinjeti?<\/em><\/p>\n\n\n\n

\u2013 Otklju\u010dajte kuju, ionako \u0107e bez svog dragog brzo da skapa.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Narednog dana, nakon no\u0107i provedene u zatvoru gdje nije dolazio sebi, Goran bje\u0161e posebnim autobusom, sa jo\u0161 tridesetak dr\u017eavnih neprijatelja, transportovan na Goli otok. U njegovom dosijeu stajala je posebna napomena da se radi o tvrdoglavoj osobi kojoj nipo\u0161to ne treba vjerovati, i da je njegova rehabilitacija skoro pa nemogu\u0107a.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Mileva je od stresa do\u017eivjela poba\u010daj. Prokrvarila je, i, dok je poku\u0161avala da od nekog izmoli pomo\u0107 kako bi do\u0161la do bolnice, iskrvarila je do smrti na plo\u010dniku ispred zgrade u kojoj su \u017eivjeli. Svi njihovi ku\u0107ni prijatelji i kom\u0161ije okretali su glavu od nje kao da je zarazna. \u010cak ni kada je izdahnula, niko joj nije prilazio, sve dok odnekuda ne do\u0111e bolni\u010dko vozilo i odvede njeno be\u017eivotno tijelo. Bila je sahranjena bez prisustva porodice…<\/em><\/p>\n\n\n\n

Stra\u0161nu sudbinu svoje supruge i njihovog nero\u0111enog djeteta, Goran je saznao tek nakon dvije godine, kada su, u \u0107eliju do njegove, smjestili jednog njegovog kolegu iz fabrike. Tog dana kao da se \u010ditavo tijelo dobro\u0107udnog diva okamenilo. Do kraja Goranovog tamnovanja, niko nije \u010duo ni jecaj od njega, mada su ga stra\u017eari \u010desto prebijali bez ikakvog povoda.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Devet godina proveo je na tom stra\u0161nom mjestu razmi\u0161ljaju\u0107i o \u017eivotu koji je mogao da ima. O svom krvniku nikada nije mislio. Bilo mu ga je \u017eao…<\/em><\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/figure>\n<\/div>\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Iz sna me probudila buka, imao sam utisak kao da se negdje ne\u0161to slomilo. Kroz prozor sobe promaljali su se prvi zraci sunca \u2013 zora je svitala. Zatim sam \u010duo maj\u010din lelek:<\/p>\n\n\n\n

\u2013 Kuku meni, crnoj kukavici!<\/p>\n\n\n\n

Kao oparen, ustao sam iz kreveta i potr\u010dao ka mjestu odakle je dopirao maj\u010din glas. Nalazila se u dnevnoj sobi. Grlila je mog oca, \u010dija glava bje\u0161e klonula na radni sto, i plakala. Na podu kraj njegovih nogu le\u017eao je pi\u0161tolj. Po drvenom patosu se \u0161irila crvena mrlja…<\/p>\n\n\n\n

\u2013 \u0160ta u\u010dinje, crni \u017divko?!<\/p>\n\n\n\n

***<\/p>\n\n\n\n

Majka je svakog dana slala mene ili Arsena da nosimo hranu \u010di\u010da Goranu. Isprva se bunio, potom je prestao sa negodovanjem, i uvijek bi na kratko popri\u010dao sa nekim od nas dvojice, raspituju\u0107i se kako nam je u \u0161koli. Kada sam oti\u0161ao na fakultet, pre\u0161ao je da \u017eivi sa mojom majkom i vodio ra\u010duna o njoj i Arsenu. <\/p>\n\n\n\n

U jesen kada je do\u0161lo vrijeme da i brat krene na fakultet, \u010di\u010da Goran je posljednji put kliznuo u tamu. Onako neprimjetno kako je to uvijek \u010dinio, ali ovaj put tako da se vi\u0161e nikada iz nje ne vrati…<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ljeto 1958. godine O \u010di\u010da Goranu niko od mog dru\u0161tva nije mnogo znao. Svi su bili saglasni u tome da se jednog dana pojavio niotkuda i...<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":130,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-5","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-ostale-price"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":157,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5\/revisions\/157"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/130"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}