\u201eNegdje na svijetu za svakog od nas postoji metak sa na\u0161im imenom na njemu\u201c. Ova re\u010denica na naslovnoj strani bila je objavljena u svim dnevnim novinama od tog dana i dodatno je uznemirila doktora Nedeljkovi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Sva javnost se pitala koja kompanija stoji iza ove, donekle morbidne, poruke. Ljudi su naga\u0111ali da se radi o nekoj od telekomunikacionih firmi koje ve\u0107 godinama poku\u0161avaju na sve na\u010dine da skrenu pa\u017enju na sebe ne bi li od konkurencije otkinuli dio tr\u017ei\u0161nog kola\u010da. Sa nestrpljenjem su \u010dekali nastavak reklamne kampanje da vide da li su u svojim naga\u0111anjima bili u pravu.<\/p>\n\n\n\n
Jedino je Milovan bio ubije\u0111en da se radi o jo\u0161 jednoj poruci upu\u0107enoj izri\u010dito njemu. U to je jo\u0161 \u010dvr\u0161\u0107e povjerovao nakon \u0161to je pozvao svoje kontakte iz dnevnih novina i poku\u0161ao da sazna ko je naru\u010dilac reklame. Od svih je dobio isti odgovor, neko je uplatio tri puta ve\u0107u sumu od one koja je bila predvi\u0111ena cjenovnicima. Od dnevnih novina se zahtijevalo da objave neobi\u010dni tekst na naslovnoj strani i to samo na jedan dan. Bila je to ponuda kojoj nisu mogli odoljeti i svi do jednog su je prihvatili. Uplate novinama su izvr\u0161ene iz razli\u010ditih lokalnih poslovnica banki pod mati\u010dnim brojem za koji se ispostavilo da je pripadao Marjanu \u010cubrilu, osobi koja je po\u010dinila samoubistvo u slu\u010daju sa metkom.<\/p>\n\n\n\n
Nakon \u0161to je zavr\u0161io svoju malu istragu, Milovanu je laknulo. Vi\u0161e od mjesec dana se osje\u0107ao kao jedan od onih laboratorijskih mi\u0161eva koje dr\u017ee zatvorene u lavirintu. Gdje god da bi krenuo i \u0161ta god da bi poku\u0161ao nailazio je na zid. Niko vi\u0161e nije vjerovao u njegov sud i instinkt. Sada napokon ima dokaz da igra jo\u0161 uvijek nije zavr\u0161ena!<\/p>\n\n\n\n
Sa nestrpljenjem je krenuo da potra\u017ei Vesa i inspektora Jankovi\u0107a. U\u017eurbano se spu\u0161tao ka bifeu. Nije odgovarao kolegama koji su prolazili kraj njega i javljali mu se. Bife je bio poluprazan i u njemu ne bje\u0161e nijednog od njegove dvojice ljudi. Izvadio je mobilni telefon iz d\u017eepa i krenuo da poziva Vesa, me\u0111utim, dok se okretao, nehotimice se sudario sa nekim i telefon je pao na pod.<\/p>\n\n\n\n
Pogledao je bijesno ka osobi sa kojom se sudario, bila je to jedna od \u010dista\u010dica. Stajala je na koljenima i sakupljala djelove Milovanovog telefona. Sav bijes koji je planirao da prospe na nju je i\u0161\u010dezao jer mu je bi \u017eao. Za to vrijeme ona je ve\u0107 sklopila telefon i pru\u017eila mu ga, ne podi\u017eu\u0107i pogled ka njemu. \u010cuo je samo tihi glas ispunjen kajanjem:<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Molim Vas, oprostite! Ne\u0107e se ponoviti!<\/p>\n\n\n\n
\u2013 Ni\u0161ta, moja je gre\u0161ka. Nisam gledao kuda idem. U nekoj sam \u017eurbi. Oprostite Vi, \u0161to sam dopustio da kle\u010dite preda mnom i sastavljate moj telefon.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Nastavio je hodnikom u pravcu sobe za sastanke, bijesan na sebe \u0161to postaje lako razdra\u017eljiv i nepa\u017eljiv. Veso i inspektor Jankovi\u0107 ga do\u010deka\u0161e na nogama. Nije dobio priliku da im ka\u017ee da ih je tra\u017eio jer mu se mladi policajac obratio rije\u010dima.<\/p>\n\n\n\n \u2013 \u0160efe, u pravi tren ste nai\u0161li. Dobili smo poziv! Imamo novi slu\u010daj! Ne\u0107ete vjerovati, kao iz ameri\u010dkih filmova. Rije\u010d je o ubistvu, valjda ima i jedan o\u010devidac. Nastradali M.F. vra\u0107ao se sam sa mora i valjda je na prilasku gradu primio stopera koji ga je po dolasku u Podgoricu izbo na parkingu \u201eDelte\u201c. Mo\u017eete misliti, u sred bijela dana!<\/p>\n\n\n\n \u2013 Pa, ako imaju o\u010devica, za\u0161to zovu na\u0161 odjel?<\/p>\n\n\n\n \u2013 Zato \u0161to, po prvim procjenama, ni\u0161ta nije odnijeto sa \u017ertve. Dokumenta, laptop, sve je u autu!<\/p>\n\n\n\n Bez obzira na jak poriv da im prvo ispri\u010da o svom otkri\u0107u, ipak se suzdr\u017eao. Profesionalac u njemu se probudio i rije\u0161io je da se posveti slu\u010daju. Inspektor Jankovi\u0107 ga je znati\u017eeljno posmatrao.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Da to ne planirate da na mjesto zlo\u010dina iza\u0111ete sa nama? Mo\u017eda bi i valjalo, taman da se malo oraspolo\u017eite.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Da zna\u0161 da ho\u0107u! U\u017eelim se i ja terenskog rada s vremena na vrijeme. \u010cekajte samo da skoknem do kancelarije po pi\u0161tolj.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Va\u017ei, bi\u0107emo u hodniku!<\/p>\n\n\n\n Oti\u0161ao je do kancelarije i uzeo pi\u0161tolj koji je bio ostavio na stolu dok je telefonirao redakcijama novina. Zaputio se odmah ka svom timu da ga ne bi dugo \u010dekali. Odjednom je osjetio vibraciju u d\u017eepu i muziku od koje mu je srce zazeblo.<\/p>\n\n\n\n Izvadio je telefon, koji je na prvi pogled izgledao kao njegov, ali je svirao nekom drugom melodijom, Milovanu dobro poznatom. Bio je to uvodni dio Mocartovog Rekvijema. Jo\u0161 vi\u0161e se zbunio kada je na ekranu telefona pro\u010ditao da ga Jovana poziva. Vi\u0161e nije bilo sumnje da je to njegov telefon. Jedva je smirio ruke dovoljno da uspije da se javi. Sa druge strane je \u010duo \u0161apat nekog piskavog glasa, kao da neko pri\u010da preko krpe.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Ako \u017eeli\u0161 da Jovana i dje\u010daci ostanu \u017eivi, odmah se pozdravi sa pajtosima i kreni ka svojoj vikendici.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Ko je to? Kunem ti se, ako im samo dlaka sa glave zafali, goni\u0107u te do pakla, ko god da si!<\/p>\n\n\n\n \u2013 \u010cuvaj rije\u010di, doktore. Ako bude\u0161 postupao kako ti je re\u010deno, bi\u0107e bezbjedni. Oni nemaju nikakve veze sa ovim. \u017delim samo tebe!<\/p>\n\n\n\n Posljednji slog nije bio \u0161apat ve\u0107 histeri\u010dni vrisak, mogao se zakleti da je pripadao nekoj \u017eeni. Slu\u0111en sjurio se niz hodnik na \u010dijem kraju je inspektor Jankovi\u0107 stajao sam.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Veso je oti\u0161ao po kola. Ako ste spremni, mo\u017eemo da krenemo.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Ipak ne\u0107u mo\u0107i sa vama. Iskrslo mi je ne\u0161to privatno. Mora\u0107u da iza\u0111em da to zavr\u0161im.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Majka mu stara, \u0161ta mo\u017ee biti toliko hitno da ne mo\u017ee da sa\u010deka da zavr\u0161imo uvi\u0111aj? \u010casti mi moje, ne\u0161to sa Vama nije u redu!<\/p>\n\n\n\n \u2013 Ne budali nego izlazi da Veso ne \u010deka. Potrudi se da obrati\u0161 pa\u017enju na detalje na mjestu zlo\u010dina umjesto \u0161to analizira\u0161 moj \u017eivot! \u2013 bio je namjerno nabusit Milovan kako bi prekratio raspravu. Strepio je za \u017eivote svojih najbli\u017eih i nije imao vremena za gubljenje.<\/p>\n\n\n\n Inspektor Jankovi\u0107 je uvrije\u0111en iza\u0161ao iz grade MUP-a i sjeo u automobil za \u010dijim volanom je bio Veso\u2026<\/p>\n\n\n\n Za to vrijeme, Milovan je tragao za \u010dista\u010dicom sa kojom se nedavno sudario. Bio je ubije\u0111en da mu je ona zamijenila telefon i da je ba\u0161 ona ta koja mu prijeti. Obi\u0161ao je u trku skoro \u010ditavu stanicu, ali nigdje nije bilo ni traga od nje. <\/p>\n\n\n\n Sjetio se kako je bio bijesan na sebe \u0161to joj nije sva\u0161ta rekao kada su se sudarili. Dopustio je sebi da povjeruje drugima kako postaje paranoi\u010dan. Spustio je gard i evo \u0161ta se dogodilo. Vratio se jo\u0161 jednom do kancelarije, ovaj put da bi uzeo klju\u010deve od automobila. Telefon je opet zazvonio, skoro u istoj sekundi se javio.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Javili su mi da si uspio da se oslobodi\u0161 drugara, zato nema vi\u0161e vremena za gubljenje. Porodica te nestrpljivo \u010deka.<\/p>\n\n\n\n Krenuo je ne\u0161to da pita i da opet zaprijeti, ali bilo je kasno. Sa druge strane se vi\u0161e ni\u0161ta nije \u010dulo \u2013 veza je bila prekinuta. Uradio je jedino \u0161ta mu je preostalo \u2013 iza\u0161ao iz zgrade policije, sjeo u auto i nagazio gas krenuv\u0161i u susret sudbini. <\/p>\n\n\n\n Za to vrijeme mu je na pameti bio Mocartov Rekvijem. Da li je to bila ironija \u017eivota ili opet neka poruka? Malo je ljudi moglo da prepozna ovu kompoziciju samo na osnovu uvodnih taktova. To je zna\u010dilo da onaj ko stoji iza svega zna dosta o Milovanovoj pro\u0161losti i \u010dinjenici da je muzi\u010dki vi\u0161e nego dobro obrazovan. Opet se osjetio kao nemo\u0107ni mi\u0161 u klopci sklopljenoj samo za njega\u2026<\/p>\n\n\n\n ***<\/p>\n\n\n\n Parkirao se malo dalje od brvnare u kojoj je odrastao njegov otac. Na stazi ispred stajao je parkiran plavi Golf petica, podgori\u010dkih registarskih tablica. Provjerio je pi\u0161tolj prije nego \u0161to je iza\u0161ao iz vozila, a potom je pa\u017eljivo pri\u0161ao ulaznim vratima. Privuklo mu je pa\u017enju to \u0161to su zavjese na svim prozorima ku\u0107e bile razmaknute. Kao da je neko htio da proprati sve prilaze ku\u0107i, pri tom ne vode\u0107i ra\u010duna da ostane sakriven.<\/p>\n\n\n\n Sa pi\u0161toljem u desnoj ruci otvorio je drugom rukom ulazna vrata i zakora\u010dio u ku\u0107u. Niko nije reagovao i nastavio je ka dnevnom boravku. Ni tamo nije bilo nikoga. Po\u010deo je redom da obilazi sobu po sobu \u2013 sve je bilo prazno. Bio je sasvim sam u ku\u0107i. Sam i zbunjen! <\/p>\n\n\n\n Uzeo je mobilni telefon, iz liste skora\u0161njih poziva odabrao Jovanin broj i pozvao. Zvonilo je do kraja, niko se nije javio. Iza\u0161ao je vani i oti\u0161ao do automobila koji je bio parkiran ispred. Bio je otklju\u010dan, ali u njemu nije bilo ni\u010dega, \u010dak ni isprava.<\/p>\n\n\n\n Vratio se u dnevni boravak. Sa telefona se opet \u010duo Rekvijem. Bez mnogo razmi\u0161ljanja, pritisnuo je zelenu slu\u0161alicu i \u0107utao. Odlu\u010dio je da ne progovori prvi, kako bi poku\u0161ao da sakrije paniku koju je osje\u0107ao.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Ispo\u0161tovao si na\u0161 dogovor. Fino, fino. Za nagradu treba da zna\u0161 da sam i ja ispo\u0161tovala svoj dio. \u2013 obratio mu se prijatan \u017eenski glas koji o\u010digledno vi\u0161e nije imao potrebe za skrivanjem. Do\u0161lo je vrijeme da se karte poka\u017eu. Milovan je uspio da za trenutak suzbije znati\u017eelju. Zanimalo ga je samo jesu li njegovi na sigurnom.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Ako je ve\u0107 tako kao \u0161to ka\u017eete, gdje je moja porodica? Za\u0161to ste ih uop\u0161te upleli u sve ovo? Otmica je krivi\u010dno djelo, samo da znate.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Otmica? Otkud ti ideja da je rije\u010d o bilo kakvoj otmici? Tvoja supruga i djeca su na sigurnom u Podgorici. Ako mi ne vjeruje\u0161, uzmi telefon i pozovi Jovanu, ali tako \u0161to \u0107e\u0161 da odabere\u0161 broj, a ne ime sa liste.<\/p>\n\n\n\n U jednom trenutku Milovanu je sve postalo jasno. Shvatio je kako je \u010dista\u010dica uspjela tako brzo da sklopi rastavljeni telefon. Iskoristila je pometnju i zamijenila njegov telefon sa kopijom, a Milovanov vjerovatno zadr\u017eala. Sve vrijeme mislio je da otmi\u010dar zove sa Jovaninog broja, a u stvari je i to bilo iscenirano. Palo mu je na pamet da su i jutro\u0161nji oglas u novinama, ali i iznenadni slu\u010daj, maslo istog scenariste.<\/p>\n\n\n\n Bez obzira na to \u0161to vi\u0161e nije kontrolisao \u0161ta \u0107e se dalje doga\u0111ati, bio je spokojan jer je sada znao da su njegovi na sigurnom. Opet je po\u010dela da ga obuzima glad za istinom.<\/p>\n\n\n\n \u2013 To \u0161to ste uradili sve da do\u0111em ovdje mi govori da sam bio u pravu \u0161to sam vjerovao kako ovo ima veze sa ne\u010dim \u0161to se dogodilo prije vi\u0161e od \u010detrdeset godina. Je li tako?<\/p>\n\n\n\n \u2013 Vidi\u0161, to je zanimljivo za vas Nedeljkovi\u0107e. Pravi ste prefinjeni skotovi i glumite neke plemi\u0107e, a ispod lju\u0161ture ste sociopate. Otac ti je bio ubica! Ni ti nisi ni\u0161ta bolji! Zna\u0161, ta pri\u010da o osveti i \u010dudima, a niste bili u stanju ni ime \u010dovjeka kojeg je ubio da izgovorite. Zvao se Radomir, a ne Krvnik. Zapamti dobro to ime! Cijelog \u017eivota te posmatram, jo\u0161 dok si bio dje\u010dak imao si tu aroganciju o kojoj mi je i majka pri\u010dala. Govorila je da vas po tome mogu poznati ma gdje da odete i odselite. Prije nego \u0161to se zimus pojavio tvoj stric, mi smo ve\u0107 decenijama sumnjali da nije on ubio na\u0161eg Radomira, ali morali smo da budemo sigurni, ina\u010de se njegova krv nikada ne bi smirila i kad-tad bi provrela iz zemlje.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Ako ste me ve\u0107 dobro pratili, onda znate da je moj otac mrtav, tako da je za osvetu koju ste planirali sada ve\u0107 kasno. I mene je zaboljelo to \u0161to je on u\u010dinio, ali jednostavno su tada bila druga vremena. Mislim da je moj stric \u017ertvovanjem sopstvenog \u017eivota vratio dug ka pokojnom Radomiru. Moram da priznam da sam zaintrigiran ko ste? Koliko ja znam, on nije imao vi\u0161e nikoga od porodice. Zato smo i ostali da \u017eivimo ovdje u Crnoj Gori. Jo\u0161 ne\u0161to mi jako smeta. Ako ste toliko pravdoljubivi, kao \u0161to ka\u017eete, \u010demu onda cirkus sa ostavljanjem metka na mom stolu, zatim ono slanje razglednice iz Australije i jutro\u0161nji slu\u010daj stopera? Tri \u017eivota su iskori\u0161tena samo radi igre. Ne vjerujem da je to pravda o kojoj pri\u010date.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Dobro je da te radoznalost dr\u017ei \u010dak i u ovim trenucima. Mislim da je vrijeme i da prestane\u0161 sa tim iritantnim persiranjem. Na meni ti psiho-trikovi ne pale, a i nema potrebe za tim jer mi smo sada vi\u0161e nego intimni. Nego, postavio si pitanja, pa krenimo redom\u2026 Radomir mo\u017eda nije imao zakonite porodice, ali je imao veliku i nesu\u0111enu ljubav, Rosu. I, da nije bilo krvoloka od tvog oca, on bi se brzo o\u017eenio i dobio dijete. Da je makar nesre\u0107nik te no\u0107i znao da \u0107e postati otac. Zna\u0161, ja sam ro\u0111ena nepunih mjesec dana nakon tebe. Moja majka se, kao i tvoj otac, odselila odavde, ali samo kako bi njega ispratila u stopu. Uvijek mi je govorila da me je Radomir li\u010dno poslao da ga osvetim kada do\u0111e vrijeme. \u010citav \u017eivot smo \u010dekale i oslu\u0161kivale kada \u0107e se du\u0161manin otkriti. Ovog Bo\u017ei\u0107a napokon je sve iza\u0161lo na vidjelo. Znala sam da moram biti precizna i da \u0107u imati samo jednu \u0161ansu. \u0160to se ti\u010de metka i razglednice, mora\u0161 priznati da sam bila originalna. U dana\u0161njim vremenima \u010dovjek mo\u017ee preko interneta da plati bilo kome za uslugu, pa \u010dak i na drugom kraju planete. Umalo da glupa razglednica sve pokvari jer je trebalo da stigne prije metka, ali avaj, u po\u0161te se ne mo\u017ee\u0161 pouzdati. Od tri \u017eivota koja pominje\u0161, nijedan nije bio nevin. Marjan \u010cubrilo je, kao i ja, bio na osvetni\u010dkom putu i ja sam mu samo ponudila pomo\u0107. Za uzvrat, on je pristao da ja odredim kada \u0107e da izvr\u0161i svoju osvetu. A stoper od jutros, vidi\u0161, to je opet jedna sli\u010dna pri\u010da, ali koju ne\u0107e\u0161 sti\u0107i da isprati\u0161 do kraja. \u0160ta da ti ka\u017eem, trudila sam se da nalazim ljude nalik meni i da im ulijem volju koja im je nedostajala da ispune svoje obaveze. Sa druge strane, dobila sam priliku da napravim malu slagalicu za tebe. \u017deljela sam da osjeti\u0161 kako tvoj svijet polako nestaje, kako pada u vodu kult tvoje genijalnosti. Da ljudi shvate da si ranjiv, ali i da ti shvati\u0161 da postoji neko ko zna sve o tebi. Potom sam odabrala dana\u0161nji dan kao kraj mog pohoda i po\u010dela polako da sprovodim u djelo svoj naum.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Za\u0161to ba\u0161 dana\u0161nji dan? \u2013 upitao je Milovan, ignori\u0161u\u0107i na trenutak sve nove \u010dinjenice koje je saznao. Njegov mentor mu je uvijek govorio da svoju slabost ne pokazuje protivniku i zato se trudio da djeluje nepokolebljivo i \u010dvrsto.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Eto, vidi\u0161, jo\u0161 jedan znak arogancije tvoje porodice. Ba\u0161 na dana\u0161nji dan, prije ta\u010dno \u010detrdeset i \u0161est godina, tvoj otac je li\u0161io \u017eivota mog nesu\u0111enog tatu. Umjesto da se na taj dan makar kajete, vi ste odlu\u010dili da to zaboravite i ne pominjete. Zna\u0161 li koliko puta sam u dane godi\u0161njice od Radomirove smrti pratila tvog oca sa pi\u0161toljem u ruci? \u010cekala sam da u njemu prona\u0111em makar trunku kajanja. Nijedan jedini put se nije udostojio da na ovaj dan makar posjeti crkvu i zapali svije\u0107u za njega. U meni bi tada klju\u010dao bijes. Ma\u0161tala sam kako mu prislanjam pi\u0161tolj na \u010delo i pritiskam obara\u010d. Jedino \u0161to me zadr\u017eavalo bile su mamine molbe da moram, prije nego \u0161to izvr\u0161im osvetu, biti sigurna ko je krivac.<\/p>\n\n\n\n Milovan je kroz prozor poku\u0161avao da ugleda gdje se nalazi \u017eena sa kojom razgovora. Nije ga vi\u0161e toliko zanimalo \u0161ta ima da mu ka\u017ee. Bitnije je bilo da kupi vrijeme dok je ne locira.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Pa kako se onda ja uklapam u taj obrazac? Moj otac je evo ve\u0107 nekoliko godina pod zemljom. Mislim da si zakasnila sa osvetom.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Vidi se da ipak ni\u0161ta ne zna\u0161. To \u0161to glumi\u0161 nekog detektiv\u010di\u0107a i \u0161to novine pi\u0161u o tebi je potpuno neva\u017eno. Grijesi o\u010deva padaju na sinove, a po\u0161to si ti jedini sin na\u0161eg krvoloka, danas \u0107e\u0161 platiti dug!<\/p>\n\n\n\n \u2013 Moram jo\u0161 ne\u0161to da te pitam. Kako si znala da \u0107u prepoznati Rekvijem?<\/p>\n\n\n\n \u2013 Ha, priznaj da je bio dobar fazon. Pa rekla sam ti da smo majka i ja skoro \u010ditav \u017eivot posvetili prate\u0107i porodicu tvog oca i tebe. Za\u010dudio bi se kada bi znao da smo \u010dak jedno vrijeme \u017eivjeli u istoj ulici i i\u0161li u istu \u0161kolu, pa \u010dak i na \u010dasove klavira. Sje\u0107a\u0161 li se profesora Marka i njegove opsjednutosti smr\u0107u? Tjerao nas je da vje\u017ebamo izvo\u0111enje svih poznatih rekvijema, mada smo bili tek djeca. U stvari, \u017eelio je da ga mi adekvatno ispratimo. Njegova kasnija sahrana bila je samo formalnost. Mala grupa u\u010denika pru\u017eila mu je mir koji je \u017eelio.<\/p>\n\n\n\n Prebirao je po sje\u0107anjima iz djetinjstva kako bi u njima prona\u0161ao djevoj\u010durak sa kojim je zajedno i\u0161ao u \u0161kolu i koji je \u017eivio u blizini njihove ku\u0107e i tada se sve zatvorilo, kao posljednji djeli\u0107 slagalice. Promrljao je njeno ime u slu\u0161alicu.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Marija\u2026<\/p>\n\n\n\n \u2013 Ba\u0161 ta! Zna\u0161, u tim godinama jo\u0161 nisam mogla da te mrzim kako treba. \u010cak \u0161tavi\u0161e, bila sam zaljubljena u tebe. Kasnije, kako sam bila zrelija i gledala druge djevojke kako rastu uz o\u010deve za\u0161titnike, postala sam svjesna \u0161ta mi je sve uskra\u0107eno zbog nekog od mu\u0161karaca iz tvoje porodice. Najve\u0107u lekciju nau\u010dila sam nakon onog na\u0161eg naivnog poljupca u petom razredu. Tada sam do\u0161la ku\u0107i i majci priznala da mislim da te volim, poludjela je i istukla me nazivaju\u0107i me izdajnikom porodice. Od tog dana sam po\u010dela da te mrzim i ta mr\u017enja bila je sve sna\u017enija iz dana u dan. Prezirala sam te svake stotinke svog postojanja.<\/p>\n\n\n\n Osjetio je slabost koja je po\u010dela da ga obuzima. Ophrvan uspomenama iz djetinjstva, stajao je skamenjen i zurio kroz prozor. Uo\u010dio je odsjaj iz kro\u0161nje obli\u017enjih \u010detinara i shvatio da ga to Marija dr\u017ei na ni\u0161anu. Sada kada je njegov protivnik dobio lice, Milovan se osjetio potpuno nemo\u0107nim. Sjetio se prvog poljupca poslije koga je bio u groznici tri dana.<\/p>\n\n\n\n Palo mu je na pamet i kako se ta pri\u010da zavr\u0161ila. Marija se sedam dana nakon poljupca odselila iz kraja, a on ostao da pati kako to samo mo\u017ee nezreli dje\u010dak. Mjesec dana kasnije ona je za njega postala samo uspomena, i to jedna od onih za koje je mislio da nikada ne\u0107e dobiti priliku da ih o\u017eivi. \u017divot kao da ga je danas sustigao i udario najsna\u017enije, pravo u lice.<\/p>\n\n\n\n \u2013 \u017dao mi je samo \u0161to srce moje majke nije izdr\u017ealo. Kada je saznala da su njene slutnje bile opravdane, odnosno, povratkom tvog strica i ponovnim otvaranjem slu\u010daja, ona se toliko potresla da je do\u017eivjela mo\u017edani udar od kojeg nije uspjela da se oporavi. Na njenom grobu sam ponovila zakletvu koju me je tjerala da izreknem jo\u0161 kao djevoj\u010dica i evo danas \u0107u je kona\u010dno ispuniti. Ima\u0161 li \u0161ta da ka\u017ee\u0161 ili \u0107e\u0161 oprost potra\u017eiti na onoj tamo strani?<\/p>\n\n\n\n Stajao je nijem i nepokretan, pogleda uprtog u tlo. \u010cekao je Marijin sljede\u0107i potez, prepu\u0161taju\u0107i joj se na milost i nemilost.<\/p>\n\n\n\n \u2013 \u0160ta je? Ipak ne\u0107e\u0161 ni\u0161ta re\u0107i? Mo\u017eda je tako i najpo\u0161tenije. Zna\u0161, ne vjerujem da je moj Radomir imao priliku da objasni ne\u0161to tvom ocu. Eto tako doktore, vrijeme je da krene\u0161 na onaj svijet. Ako kojim \u010dudom zavr\u0161i\u0161 sa na\u0161im roditeljima, pozdravi ih.<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n U filmovima obi\u010dno prikazuju kako se u posljednjim trenucima \u010ditav \u017eivot razmota ubrzano pred o\u010dima onoga koji umire i zato se Milovan osjetio prevarenim. Nije imao vremena ni da razmisli. \u010cuo je dva hica, ili mu se barem tako u\u010dinilo. Prvi kao da se nije ni ticao njega i ovog univerzuma, i drugi koji je vi\u0161e osjetio nego \u010duo. Zbunjeno je pogledao u krvavu mrlju koja se \u0161irila njegovim prsima, a potom je sve postalo mra\u010dno i po\u010deo je da tone, sve dok mu tijelo nije udarilo o pod. Tada je sve prestalo\u2026<\/p>\n\n\n\n ***<\/p>\n\n\n\n Pola minuta kasnije, u ku\u0107u je upao Veso u pratnji dva policajca. Pri\u0161ao je nepokretnom tijelu svog \u0161efa i poku\u0161ao bezuspje\u0161no da mu napipa puls. Dok je policajac zvao hitnu pomo\u0107, Veso je okrenuo Milovanovo tijelo na le\u0111a i raskop\u010dao mu ko\u0161ulju. Taman \u0161to je po\u010deo sa masa\u017eom srca, kada je sa vrata za\u010duo glas inspektora Jankovi\u0107a:<\/p>\n\n\n\n \u2013 Uh, kako sam je pogodio! Pravo sam oko sokolovo! Ostala je \u017eiva, \u0161efe, i uhvatili smo je, tako da ni\u0161ta ne\u2026<\/p>\n\n\n\n Ostatak re\u010denice je ostao nedovr\u0161en. Prizor Milovanovog nepokretnog tijela i njega je \u0161okirao kao mladog policajca koji trenutak ranije. Potreslo ga je i to \u0161to je imao Mariju na ni\u0161anu, ali nije pucao da je ubije ve\u0107 da je onesposobi. Zato ju je pogodio u ruku kojom je pridr\u017eavala pu\u0161ku sa opti\u010dkim ni\u0161anom. Vidio je da je uspjela da opali nakon toga, ali nije ni slutio da je mogla pogoditi Milovana. Ne gube\u0107i vrijeme, pridru\u017eio se svom kolegi u poku\u0161ajima da o\u017eive doktora Nedeljkovi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n Vrijeme je odmicalo, svaki novi sekund odnosio je nadu sve vi\u0161e u nepovrat\u2026<\/p>\n\n\n\n ***<\/p>\n\n\n\n Kada je Milovan u stanici rekao da ipak ne\u0107e iza\u0107i na mjesto zlo\u010dina, inspektor Jankovi\u0107 i Veso su bili uvjereni da ne\u0161to nije kako treba. Zato su rije\u0161ili da ni oni ne odu na uvi\u0111aj, ve\u0107 da sa\u010dekaju u kolima ispred stanice da vide \u0161ta \u0107e se dalje doga\u0111ati. Potom je Milovan iza\u0161ao vani i u\u0161ao u svoj privatni automobil. Odlu\u010dili su da ga prate na nekoj pristojnoj razdaljini. Bili su za\u010du\u0111eni kada su shvatili da on ide ka svojoj vikendici.<\/p>\n\n\n\n Da ih ne bi primijetio, morali su da se parkiraju skoro kilometar daleko od ku\u0107e i tu su Milovana izgubili iz vida. Dok su se primicali vikendici, primijetili su plavi Golf parkiran tik kraj ulaza u vikendicu i, da se o bilo kom drugom radilo, pomislili bi da je to tajni susret dvoje ljubavnika i oti\u0161li bi nazad. Umjesto toga, \u010duli su \u0161um u nekoj od kro\u0161nji iznad sebe.<\/p>\n\n\n\n U potpunoj ti\u0161ini su se zaputili ka izvoru zvuka sve dok nisu shvatili da to neko pri\u010da preko telefona. Ugledali su naoru\u017eanu \u017eenu kako sjedi uvu\u010dena u kro\u0161nju drveta i od tog trenutka su \u010dekali savr\u0161en trenutak da je onesposobe. Kada su po njenoj kretnji shvatili da se sprema da zapuca, inspektor Jankovi\u0107 je u\u010dinio sve da je preduprijedi. Na\u017ealost, nije uspio u tome i Milovan je pogo\u0111en…<\/p>\n\n\n\n ***<\/p>\n\n\n\n Tri dana kasnije, negdje poslije pono\u0107i, u Jedinici intenzivnog lije\u010denja Klini\u010dkog centra Crne Gore<\/em><\/p>\n\n\n\n Jedna od sestara je uzbu\u0111eno pri\u0161la pultu tra\u017ee\u0107i neku od koleginica. Iz sestrinske sobe iza\u0161la je omalena sestra Ivona.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Brzo! Javite doktoru Hajdukovi\u0107u da je na\u0161 pacijent napokon na kratko bio do\u0161ao sebi.<\/p>\n\n\n\n \u2013 Koji od deset nesre\u0107nika? I za\u0161to je to toliko hitno da bi \u010dovjeka sada probudili?<\/p>\n\n\n\n \u2013 Doktor Nedeljkovi\u0107! Pacijent iz sobe broj tri, na prvom krevetu sa desne strane!<\/p>\n\n\n\n \u2013 \u0160to je on tako poseban pa \u010ditav dan zivkaju i ispituju za njegovo stanje?<\/p>\n\n\n\n \u2013 Ivona, vidi se da si danas do\u0161la sa odmora. \u010citava dr\u017eava bruji o ovom slu\u010daju, a ti ne zna\u0161 ko je doktor Nedeljkovi\u0107. E, majko moja! A poslije ka\u017eu da sestre \u017eive od tra\u010deva i da je u bolnici nemogu\u0107e sa\u010duvati tajnu. Bio je u komi od trenutka kada su ga doveli do maloprije, kada je na pola minuta povratio svijest. Nesre\u0107nika su kasno uspjeli da reanimiraju i sada je veliko pitanje da li \u0107e uspjeti da pre\u017eivi i potpuno se oporavi. \u0160teta!<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Mla\u0111a sestra je poku\u0161ala da se solidari\u0161e sa koleginicom u tuzi za ranjenim doktorom, ali nije uspijevala, jer nije vidjela po \u010demu je to njegova pri\u010da druga\u010dija od pri\u010da ostalih koji su na odjeljenju. Zato je prekinula razgovor i po\u0161la da pozove doktora Hajdukovi\u0107a. \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 <\/p>\n\n\n\n Da je kojim \u010dudom Milovan bio pri svijesti, vjerovatno bi sjedio na ivici bolni\u010dkog kreveta i gledao kroz prozor na Mjesec koji je djelovao sablasno velik. Umjesto toga, Mjesec je posmatrao njega\u2026<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u2013 \u0160ef nam je danima pokunjen. Kao da jo\u0161 uvijek nije prebolio onaj doga\u0111aj sa metkom. Mislim, i ranije je znao da bude zane\u0161en kada radi...<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":544,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-542","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-rulet-srca"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/542","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=542"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/542\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":547,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/542\/revisions\/547"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/544"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=542"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=542"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=542"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/wp-content\/uploads\/2026\/11\/The-Returned-Telephone-1024x683.png\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/wp-content\/uploads\/2026\/11\/The-Trap-at-the-Cabin-1024x576.png\")
<\/figure>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/misterije.stihomgovorim.com\/wp-content\/uploads\/2026\/11\/Pale-Moon-Vigil-in-the-ICU-1024x683.png\")
<\/figure>\n\n\n\n