Zovu me Bato-Žan, prvo je od Bratislav, kako mi je i pravo ime, a drugo zato što imam tanke brkove koje ljudi kod nas vežu za likove iz francuske istorije. Moj ulični nadimak odudara od zastrašujućih imena koja obično nose moje kolege: Limeni, Gvozdeni, Surovi i tako u nedogled. Da se čovjek ili smrzne kada ih izgovori, ili pukne od smijeha.
U ovom poslu sam nešto duže od decenije. Za nas dilere, ljudi kažu da smo najgori soj, bezdušnici koji uništavaju tuđe živote. Moram da priznam da nisu daleko od istine. Ono što ti kritičari ne shvataju, jeste da smo i mi robovi poroka koji nudimo drugima.
Da se prije dvije godine na tržištu nije pojavio Bukfiks, pitanje je da li bih dočekao današnji dan i da li bih bio u stanju da vam prenesem svoju priču. Malo je nedostajalo da ova nova droga, rezervisana samo za najbogatiju klijentelu, uopšte i ne dođe do ulice i nas dilera. Srećom ljudi u zdravstvenim sistemima i dalje ne polažu puno na etiku…
Nego da ne preskačem stvari i pričam haotično. Ako kojim slučajem među vama ima neko ko još nije čuo za blagodeti Bukfiksa, iskoristiću priliku da predstavim najdragocjeniju robu u mojoj ponudi…
Teško je reći da je to u klasičnom smislu droga, prije je DNK virus. U organizam se unosi preko vene, a njegovo dejstvo otkriva i sam naziv. Buk – engleski naziv za knjigu i fiks – popularni ulični naziv za sve droge. Tako je Bukfiks – fiksanje knjigom! Mislite da pričam gluposti?
Prije pet godina u Holandiji je jedan ljekar uspio da, u laboratoriji, izoluje virus čijom DNK je moguće manipulisati i koristiti je za skladištenje podataka. Kada dospije u krvotok, virus modifikuje našu DNK i podaci koje nosi vremenom postaju dio naših sjećanja, iskustava i znanja. Njegovo otkriće je pokrenulo lavinu komentara stručne javnosti. Ako je to što je tvrdio tačno, ispostavilo bi se da se sjećanja i znanja prenose genetikom i na naše potomke. Zašto se onda svi rađamo bez ikakvih znanja i sjećanja naših roditelja?
Na to pitanje ljekar je odgovorio tvrdnjom da sjećanja ostaju uspavana u našim genima i da ih je samo potrebno probuditi, te da učenjem u stvari aktiviramo ta saznanja. Dalje je, argumentujući svoje mišljenje, upleo i snove govoreći da su oni produkt „zaboravljenih“ sjećanja na sve ono što su proživljela pokoljenja prije nas. U prilog svojoj tezi navodio je i primjer super-inteligentne djece koja su sa svega četiri godine znala da pišu ili komponuju.
Ovim teorijama podijelio je planetu na skeptike i na one otvorenog uma koji su prigrlili rezultate njegovih istraživanja i bili zapanjeni pronalaskom Bukfiksa.
Ta druga grupacija je što prije željela da iskoristi sve blagodeti „dobrog“ virusa. Uviđate koliko je prostora za korišćenje jedne takve tehnologije?
Zašto godinama pohađati skupe škole i plaćati internate kada je dovoljno unijeti nekoliko doza Bukfiksa i bićete jedna od pametnijih osoba na planeti.
Naučnik se zalagao da blagodeti njegovog proizvoda budu ponuđene cjelokupnoj populaciji, ali tek onda kada se izvrše sva potrebna testiranja i utvrdi bezbjednost njegove upotrebe po čovjeka. Naravno da svjetski moćnici nisu željeli nastanak super-inteligentne populacije i poveo se pravi diplomatski rat o pitanju – kome će pripasti prava na Bukfiks.
Holanđanin je nastali metež uspio da iskoristi i nestane iz javnog života. U tajnosti je nastavio da radi na svom projektu. U potrazi za testnim subjektima, preko dilera droge je ponudio svoj produkt i tako je Bukfiks zaživio na ulici.
Vrijeme je prolazilo i doca pronalazač je uvidio da od ilegalne prodaje Bukfiksa može da finansira svoj rad i živi kao bog. Povukao se na neko ostrvo van Evrope, daleko od znatiželjnih pogleda, i nastavio da „štanca“ drogu, koju je brodovima i avionima distribuirao širom svijeta. Čak je počeo da radi i po narudžbi.
U međuvremenu, Bukfiks je postao skup i nije mogao da priušti bilo ko. Nakon početnih tura, koje su u sebi nosile stihove pjesnika i neke romančiće i bile maltene besplatne, Holanđanin je počeo da radi ekskluzivne serije, sa sadržajem svetih knjiga i enciklopedija. Cijene takvih serija Bukfisa bile su astronomske.
Tako bi se, neko ko je suočen sa nespornim krajem života, ili smrću drage osobe, odlučivao za Sveto pismo, ako je hrišćanin, ili za Ku’ran, ako je musliman. Za mlade i ambiciozne, koji su željeli znanjem da prokrče sebi put u svijet, postojali su posebni Bukfiksi sa Britanika enciklopedijskim opusom ili, čak, užim specijalističkim znanjima iz raznih profesija.
Nisam objasnio zašto se Bukfiks smatrao drogom. Ne zato što izaziva fizičku zavisnost kao ostale supstance koje nudimo, već što u ljudima budi glad za znanjem. Jednom kada pređete liniju koja razdvaja neznanje i znanje više se ne možete vratiti nazad!
Shvatite to kao da ste na svijet cijeloga života gledali kao slijepac i sada kada napokon vidite samo želite još i još.
Kao dileri prinuđeni smo da probamo robu prije puštanja u promet, jer kako nuditi nešto klijenteli, a ne biti siguran u kvalitet. E tako sam se navukao na Bukfiks.
Već neko vrijeme od svake serije koja mi stigne izdvojim po jednu dozu za sebe. Uviđam kako mi se pogled na svijet sve više mijenja i kako polako zapadam u krizu koja bi se mogla nazvati sukobom interesa. Po prvi put shvatam koliko sam života unesrećio i kako širenjem Bukfiksa i dalje nastavljam da to činim jer zaista: „Blaženi su oni u neznanju“.
Gledam na svijet ophrvan činjenicama koje su sada dio mog znanja. Osjećam da je kraj svega neminovan. Vidim svu bijedu i jad koje je ljudski rod stvorio oko sebe. U meni se probudio moral koji bi da prestane da širi pošast, ali moja glad za znanjem je jača od toga…
Postoji u meni još jedna sila koja želi da sačuva znanje samo za sebe. Možda u tome leži rješenje problema. Ako se domognem svih zaliha Bukfiksa i obustavim njegovu distribuciju, vremenom ću rezerve potrošiti na sebe i postaću najpametniji i ujedno najmoćniji čovjek na planeti. Kao takav učinio bih svijet boljim mjestom za život. Pokušaću da se makar djelimično iskupim za sve loše što sam učinio kao diler.
Konačno sam odlučio da pronađem Holanđanina i sprovedem svoj plan u djelo…
Uspio sam da lociram gdje se sakrio. Kada ljudi rade za vas, uvijek se nađe slaba karika koja će da popusti i otkrije tajnu. Njegova slaba karika bio je distributer koji je razvozio robu. Primijetio sam da to, već neko vrijeme, radi isključivo jedna te ista osoba. Prilikom posljednje isporuke sam ga zatočio i poslije dvodnevnog ispitivanja je propjevao.
Noćas krećem u posjetu doci. On je, ipak, samo ljekar, a ja neko kome nasilje nije strano. Zato ću ga iznenaditi i na prepad ga lišiti života i tako steći kontrolu nad preostalim kontigentom Bukfiksa.
Ovo pišem samo u slučaju da nešto pođe po zlu, a i zato što je u mojoj glavi neprekidni kovitlac misli i ideja koje hrle vani i koje žele da budu ostvarene.
Kao što sam postao svjestan svih čari života, tako sam shvatio i njegovu prolaznost. Znam da postoji mogućnost da se sa ovog putovanja ne vratim. Zato želim da moja priča ostane zapisana.
Ako ne uspijem u naumu, smiluj se Bože, ma koje ti pravo ime bilo, na moju grešnu dušu. Možda zvuči kao opravdanje, ali do sada bijah slijep i ne znadoh šta mi je činiti…
Bato-Žan
***
Bratislav Trifunović, star trideset i devet godina, pronađen je jutros mrtav u čitaonici gradske biblioteke. Njegovo tijelo je bilo pritisnuto velikom stalažom, a knjige su bile rasute svuda po podu.
Pokojnik je od ranije poznat policiji kao diler narkotika, ali i kao registrovani zavisnik. Sumnja se da je tokom prethodne noći, usljed prevelike doze izgubio pojam o prostoru i vremenu, te da je upao u prostorije biblioteke.
Stradao je usljed nesrećnog slučaja, od povrede zadobijene udarcem u glavu prilikom pada stalaže sa knjigama. Kod sebe nije imao lične isprave, osim priloženog pisma koje je bilo ispisano njegovim rukopisom.
Izgleda da je Bratislav Trifunović, na ulici poznat kao Bato-Žan, već neko vrijeme bio opsjednut knjigama pa je zato u stanju delirijuma završio baš u biblioteci.
Umjesto odgovora na životna pitanja i mudrosti koje se nadao da će mu knjige otkriti, našao je smrt. O ljekaru Holanđaninu i Bukfiksu ne postoje nikakvi zvanični zapisi, tako da su oni vjerovatno bili samo plod pokojnikove mašte.
